среда, 13. мај 2015.

Dylan Dog : Mudrost Mrtvih



U malom  gradiću Louhilu mrtvi ponovo ustaju, mali broj ljudi zna o tome a gradonačelnik Hejns je odlučio da  pozove (jedinog) istraživača noćnih mora da zaustavi ovu epidemiju. Misterija  malog provincijskog gradića u kome zombiji bauljaju, zvuči poznato zar ne?  To je manje-više opis prve Dilanove avanture ,,Zora živih mrtvaka", ali ovog puta Ksabras nema nikakve veze sa povratnicima. Louhil je priča za sebe, što i Dilan brzo uočava,  jer ovo nije običan učmali gradić. Ovaj grad se maltene preko noći  urbanizovao zahvaljujući novom putu koji ga povezuje sa turističkom zonom. ,,Tu se nekada u poslepodnevnim časovima mogao čuti samo lavež pasa i cvrkutanje ptica . Sada se samo čuju zvuci pneumatskih čekića, motori automobila i zvonjava  mobilnih telefona."


Otkud onda zombiji? Ovi zombiji nisu delo nekog ludog naučnika, nema vudu vračeva i crne magije , razlog njihovog povratka scenarista Mikele Medda traži u nečemu mnogo gorem a neverovatno bliskom gotovo svakome od nas- modernizacija i urbanizacija. Mrtvi se vraćaju zbog svojih neostvarenih želja u životu koji su proživeli baveći se trivijalnim aktivnostima. Oni su se vratili da bi stvarno živeli, dok su stanovnici Louhila , iako su živi, toliko robotizovani da bi se za njih moglo reći da su zombiji.

Kao što i Dilan primećuje, to  su ljudi koji zbog prebrzog tempa života nemaju ni čitavih pet minuta slobodnog vremena za normalan razgovor. Kod ljudi kao što su gradonačelnik Hejns ili vlasnica hotela Feliša, to je i više nego očigledno pošto su bez prestanka za telefonom, idu na razna svečana otvaranja, čak do te mere da  šalju faksove u dva sata ujutro. Toliko su naviknuti na život u neprestanim obavezama da se u svom tom haosu jedva štrecnu kad vide hodajući leš.

Freghijerijev crtež je ponegde statičan, ali to se jedva primećuje u ovoj priči o užasima svakodnevnice. Uz ovaj strip bi odlično pristao citat irskog pesnika Šejmusa Hinija ,,Ima li žćivota pre smrti? ". ,,Mudrost Mrtvih" , u originalu broj 222, je na našim prostorima izašao kao trinaesti broj   redovnog Dylan Dog stripa izdavačke kuće ,,Veseli Četvrtak" i ,po mom mišljenju, ukoliko bi ih rangirao   ovaj broj bi se svakako našao  među 10 najboljih iz te edicije.

Ocena:



Нема коментара:

Постави коментар