уторак, 28. новембар 2017.

Eltingvilski klub


Gik i nerd su američki izrazi kojima se do skoro na  pogrdan način opisivane osobe koje najčešće  obožavaju neki vid popularne kulture poput stripova,filmova, igrica  ili  one koji su obuzeti nekim drugim hobijem. Ta dva izraza suštinski označavaju isti tip osobe, ali ima izvora koji ukazuju na to da su ,,gikovi" i ,,nerdovi" frakcije iste grupacije.Bilo kako bilo, ključna stvar je to što ti izrazi više nisu pežorativni koliko su nekad bili, njima se sada pojedinci i razni kolektivi diče.Naročito se pripisuju obožavaocima stripa a pogotovo onima među njima koji prate američke mejnstrim stripove.Obzirom na višegodišnju praksu filmskih adaptacija tj. pravljenja blokbastera od tih mejnstrim stripova (Marvel i DC) kao i video igara, nešto o čemu se ranije diskutovalo u uskim krugovima sada je u centru pažnje javnosti.Mediji neprestano bombarduju  vestima o novim filmovima, serijama, igricama rađenim prema pomenutim  stripovima.Došlao je takav trend da prosto rečeno,  adaptacije iskaču iz frižidera.
Eltingvilski klub je himoristički strip o tim ljudima, o osobama koje se etiketiraju ili diče nazivom gik/nerd.Da ne bi bilo zabune , ovo nije ismevanje celokupnoj zajednici (myself included) takvih osoba, nego određenoj manjini (hopefully) među njima. Treba praviti razliku između pozitivne i negativne strane gik/nerd zajednice.Sa pozitivne strane to bi bili entuzijasti koji su svoj hobi na neki način unovčili, ili doprinose popularizaciji određene umetnosti a možda su  samo konzumenti koji su na ovaj ili onaj način prilagođeni svom okruženju.Sa druge strane novčića leži patologija , tu su zaluđenici spremni na svakakve ludosti zarad omiljenih franšiza.Eltingvilski klub je strip posvećen tim drugima, satira o ,,tamnoj strani" gik kulture.

Eltingvilski klub je plod mašte Juana Dorkina, zamišlen kao serija geg stripova o najluđim i najvatrenijim gikovima nazvanim prema gradiću u kojem je šest godina radio u striparnici.Izlazio je u različitim revijama i Dorkinovim izdanjima kao što su ,,Dork i ,,House of Fun" a epilog je dobio 2014. u dvodelnom stripu  ,,Eltingvilski klub" izdavača Dark Horse comics. Prošle godine je Dark Horse izdao integral koji objedinjuje celokupan serijal sa propratnim tekstom autora kao i materijalom korišćenim za pilot epizodu nerealizovane serije ,,Eltingvilski klub" koja je emitovana na Cartoon Network-u u kao deo repertoara Adult Swim programa.


Strip prati zgode i nezgode četverca zaluđenika iz  Eltingvila.Oni su opsednuti voljenim franšizama preko svake mere, infantilni gramzivci koji bi se potukli oko akcione figure dok u prodavnicama prave tajne štekove istih kako ostali ne bi pokupovali njihove omiljene stvari.Ovo su tipovi koji šalju  na hiljade  pisama (sa lažnim potpisima) određenim televizijama kako bi pokrenuli ili povratili serije a ne libe ni od pretnji autorima zbog stvari iz filmova/stripova koje im se ne dopadaju.Mogu do besvesti da se takmiče u pamćenju najsitnijih detalja iz filmova i serija dok iste bindžuju po ceo dan. Suštinski oni su karikature satkane od svega najgoreg što su autori poput Dorkina i drugih iskusili tokom godina.Sve ovo su pojednici zaista činili u ime stripova.Primera radi, zbog kraja 700.broja Spajdermena (kod nas objavljeno relativno skoro kao ,,Želja umirućeg") , scenaristi Denu Slotu je 2013.prećeno smrću preko interneta a to je tek vrh ledenog brega.Dakle Bil,Džoš,Pit i Džeri su noćne more svih autora jer su na korak do one ludače iz ,,Mizerije".

Ovaj strip je crno humorična meditacija o opsesiji iz ugla stripadžija.Čitava stvar nije samo satira takvih ekstremnih tipova zaluđenika nego svih sličnih tendencija i kod ostale prisebne demografije obožavalaca.Juan Dorkin ovu ,,fantastičnu četvorku" paćenika smešta u različite situacije koje su podjednako smehotresne koliko su zabrinjavajuće.Od svakodnevnih svađa i povremene tuče, do vandalizma  i suludog pokušaja otmice zarad ,,rehabilitacije" od stripova.Pokušavam što manje da spojlujem ali baš to poslednje što sam nabrojao je premisa  nadrealne epizode Eltingvilskog kluba koja se zove ,,Intervencija" za koju je Dorking nagrađen Ajznerom.

Pošto su glavni likovi  karikature , sasvim je logično što su upravo tako crtani- karikaturalno. Osobine , emocije i izrazi lica su prikazani prenaglašeno, što je i za očekivati od humorističkog stripa.Dorkinov stil crtanja je u tom smislu potpuno  u skladu sa materijom. Autor se naročito usresredio na izraze lica jer veći deo stripa likovi provode u debatama tj. međusobnim svađama dok sede okupleni  u podrumu ili šetaju do striparnice.Sa vremena na vreme bude i znatno dinamičnijih tabli , uglavnom kada međusobne čarke ili opsesije dostignu vrhunac.Naročito su interesantne krupnije table koje Dorkin ispuni najsitnijim detaljima.Tu pre svega mislim na pojedine  table iz epiloga, one koje prikazuju ogromne redove obožavalaca na  konvenciji stripa u San Dijegu.Ista pažnja prema sitnim detaljima je primetna tokom trenutaka kada se radnja odvija u striparnici ili u sobama među ličnom (svetinjom) kolekcijom glavnih likova.Dorkinove table krcate detaljima podsećaju na prizore iz  stripa ,,Hard Boiled"  Džefa Deroua i Frenka Milera.

Ocena:


Нема коментара:

Постави коментар