уторак, 19. јул 2016.

Crna Kapuljača : Poljubac metka


Crna Kapuljača,  zaista je postojao ovako banalno imenovan  minorni strip junak  iz perioda ,,zlatnog doba" američkog stripa.Osmislio ga je Harry Shorten davne 1940.godine, pojavljivao se u stripovima jedno vreme, na kratko se i sam strip magazin zvao po njemu, nekako je prešao i u pisane romane (pojavio se u svega 3 romana, danas sakupljeni u ,,The Pulp Adventures of the Hooded Detective" iz 2008.) a  nekim čudom doživeo je i adaptaciju u radio dramu.Ista je imala oko 120 epizoda od kojih je dan danas jedino ostala sačuvana jedna i to ,,Emrald Voodoo Ring" (ima na youtube-u).Kasnije, kada je opalo interesovanje za istim, izgubio je samostalni strip i postao gostujući lik u raznim Archie naslovima tokom 60-tih godina (pošto je tada Archie Comics imala svoje superherojske naslove).Ptotekom godina i decenija više puta je oživljavan u okviru različitih podizdavača kao što su Red Circle comics-od Archie i  Impact Comics.
Moglo bi se reći da su ga potonji autori oplemenili, Crna Kapuljača nije više bio običan policajac Kip Burland koji se preoblači u maskiranog osvetnika , nego nastavljač dugogodišnje tradicije osvetnika koja se prenosila iz generacije u generaciju.Ideja je očigledno došla po uzoru na Fantoma.Impact Comics verzija ove ličnosti je čak imala posednutu dželatovu masku koja vlasnika tera na osvetu. Bilo kako bilo, Crna Kapuljača kao serijal nikada nije dugo trajao i šaltan je od izdavača do izdavača dok ga 2015. nije povratio Archie Comics u sklopu novog Dark Circle podizdavaštva.


Kako god se pogleda, fascinacija maskiranim deliocima pravde se održala za sve vreme pre i tokom postojanja ovog junaka.Iako je pojava ovakvih angloamerička u suštini, najviše su se kao pojava poprimili na američkom tlu.Delom zbog istoriskih razloga, novoformirana vlast nakon odvajanja od Britanije je bila slaba i neuređena, u pojedinim krajevima tokom perioda duvljeg zapada (19. vek) su  maskirane bande zaista uvodile red u stanju bezakonja.Odatle verovatno seže mit o samotnom pravedniku koji čisti grad od ološa,tema većine vestern filmova/romana.Kasnije se na to dodalo da je maskiran, pa se onda nakalemile razne moći i eto ga superherojski žanr današnjice. Tokom 80-tih godina se u stripovima menjala paradigma maskiranog pravednika, počelo se sa preispitivanjem takvih ličnosti i ,,dekonstrukcijom" istih.Među istaknutim delima predstavnicima tog perioda su često pominjani Batman:The Dark Knight Returns i Watchmen, ali to komotno može da se nađe i Foolkiller o kojem sam već pisao.Novi Black Hood strip nastavlja stopama ,,dekonstruisanih " heroja, ali bez velikih pretenzija.Ovde nije poenta u preispitivanju čoveka pod maskom nego lagana i uzbudljiva krimi priča.


 Kip Burlannd više ne nosi titulu Crne Kapuljače,iz razloga koji je čitaoci brzo saznati, stoga strip prati doživljaje novog čoveka pod kapuljačom,policajca Gregorija Hetindžera.
Hetindžer je antijunak, nije vođen idejom o borbi protiv kriminala niti željom za pravdom proizašlom iz traumatične prošlosti nego čistim nagonom za samoodržanjem.Nakon fatalnog obračuna on ostaje unakažen i izložen stalnom duševnom i fizičkom bolu, utehu pronalazi u narkoticima ali ubrzo mu zavisnost  izmiče kontroli i tako on dolazi u sukob sa  Filadelfijskim podzemljem.Podmetnuti su mu dokazi,sateran je u ćorsokak, jedini izlaz mu je kroz identitet Crne Kapuljače, maskiranog osvetnika čiji lik i reputaciju koristi kako bi se iskobeljao iz mutnih voda u koje je upao. Pod plaštom borbe protiv kriminalne sprege među korumpiranom političkom elitom i narko podzemljem, koju većina građana ushićeno prati preko novina, Hetindžer zapravo vodi borbu sa svojom zavisnošću i pokušava da spase sopstveni život i ugled.


Zamisao o korumpiranom policajcu koji pokušava da se iskupi nije preterano originalna, to je jedna od najčešćih tema krimi romana i filmova,ali ovde itekako drži pažnju zbog načina na koji je ova priča ispričana.Snaga ovog stripa dakle ne leži u originalnosti nego u narativnom stilu i crtežu.Pisac Dvejn Svircinski od samog početka uspostavlja  ciničan i oštar monolog glavnog junaka ,ujedno i glavnog naratora, kroz čiju perspektivu posmatramo čitav strip.Takav lakonski,sirov a istovremeno vrlo slikovit stil pisanja (hardboiled) Svircinskog je dostojan solidnih krimi romana i filmova, što nimalo ne čudi uzimajući u obzir da se Svircinski bavi pisanjem krimi/palp romana. Bez obzira što je glavni ,,junak" maskirani osvetnik, ovo je skoro čist krimi strip,nema plaštova i fantastike nego nekoliko obrta kojima se Svirczinski ruga  konvencijama superherojskog žanra.
On svog junaka nije smestio Njujork ili nekakvu fiktivnu analogiju  istog, nego u Filadelfiju,grad čije kvartove i zanimljivosti vrlo živopisno prikazuje.Svaki broj ujedno ima i dodatak u vidu kratkog feljtona o kriminalu i vigilantizmu iz istorije samog grada.Takav osećaj identiteta grada je naročito bitan u ovakvim krimi/superherojskim stripovima. Dovoljno je videti primer Đavolje Kujne iz Dardevil tv serije i stripova.Moglo bi se reći da je u takvim pričama glavni junak odraz mesta iz kog potiče.

Crtež potpisuje Mihael Gejdos,crtač čiji je marčni i realistični grim`n`gritty stil postao pošte poznat nakon naslova kao što su Alias,The Pulse, Manhunter vol.3 se pokazao kao više nego savršen izbor za ovaj serijal.Ovde nema superherojskih tipova koji izgledaju kao da su izvajani poput statua grčkih bogova i boginja, nego obični svakodnevni ljudi prikazani vrlo realno i u tmurnijem svetlu zahvaljujući kombinaciji mrkih boja i zrnastog senčenja.Gejdosov stil naročito dolazi do izražaja kada prikazuje mutnu urbanu sredinu Filadelfije čije prljave ulice odišu pesimizmom .

Ocena:



Нема коментара:

Постави коментар