недеља, 25. фебруар 2018.

Ubice mog oca - druga sezona


Pretprošle godine sam gledao ovu seriju koja je uprkos mojim malim očekivanjima, blago sniženim kriterijumom i spremnosti da zažmurim na neke nedostatke ispala gledljiva (6/10), mada je bila blizu da padne ispod te granice.Nisam pisao recenziju, niti upućivao bilo kakvu kritiku pošto sam čitavu prvu sezonu doživeo kao prvi korak ka domaćoj krimi-proceduralnoj seriji koja bi mogla postati solidna.Eto, nisam hteo da je kudim nadajući se poboljšanju u narednim sezonama jer je televizijska ovdašnja produkcija ipak nenaviknuta na ovaj tip serije.Vodeći se time, pružio sam šansu drugoj sezoni i shvatio koliku sam grdnu grešku napravio.

Tokom prve sezone, čitava priča se vrtela oko inspektora Aleksandra Jakovljevića koji je pokušavajući  da odgonetne ubistvo Milice Despotović nabasao na mrežu različitih interesa krupnijih zverki iz podzemlja i politike.Sa jedne strane narko dileri , a sa druge političar, biznismeni, pojedini advokati pa čak i sportisti.Sve sprega do sprege ili prostije rečeno svi su povezani ko svinjska creva.Naša svakodnevnica je prebogata ovakvim primerima pa autori nisu morali puno toga da izmišljaju.Naročito mi se dopala rečenica iz uvodne špice ,, Ne tako davno u zemlji fioka i fascikli". Čim je to nestalo, trebao sam shvatiti da će sve otići u vražiju mater.

Serija je bila puna podzapleta i ličnih pričica koje su sve vezane tim jednim ubistvom.Bilo da gledam (sad pokojnog) Glogovca u ulozi ožalošćenog oca i biznismena Jovana  i Natašu Ninković kao njegovu ženu pod stalnim opijatima koja ga vara sa kumom Kostom/Draganom Mićanovićem, ili Kičića kao muljavog advokata koji uspešno preveslava oboje jer je u dogovoru sa korumpitranim političarem Nikolom/Bjelcem ili mutnog načelnika policije Marjanovića kojeg je Tihomir Stanić odigrao maltene kao ,,pušača" iz dosijea x, uvek sam imao taj osećaj kao da gledam ,,sive" tipove koji u potpunosti odgovaraju krimi žanru.


Istaga je vodila ka svim tipovima iz kriminalnog miljea, često je sledila u ćorsokak, međutim ipak je išla negde.Prikazujuće takve tipove i držanjem tenzije zbog neizvesnosti daljeg toka istrage jer su pojedini likvidirani (padale su glave mada ne kao u Senkama nad Balkanom) skretala se pažnja sa glavne i najslabije karike serije-glavnog lika odnosno glavnog glumca.Ne sećam se da sam Vuka Kostića gledao u drugim filmovima ili serijama , verovatno su od sorte koje izbegavam, ali takođe se nesećam  drvenijeg glumca.Reći da je drven je možda isuviše blago, ovaj tip je naprosto cigla. Ima istu facu bilo da je na svadbi ili sahrani, na uviđaju ili kod kuće, da se obračunava sa krimosima ili sedi sa devojkom.Jedna te ista ciglena faca za svaku priliku, deluje kao parodija na one tough guy  tipove jer mu je faca  večito zaleđena u istom raspoloženju..Da su mu dali  epizodnu ulogu pandura iz interventne jedinice, pa bih razumeo taj  kasting, ali njega gurnuti na čelo serije je čist promašaj.


Taj promašaj je postao očigledniji kada su scenaristi iz druge sezone prosto oterali ili skrajnuli većinu likova iz prve i ostavili ogromnu prazninu. Nisam siguran da li su ti ljudi pobegli od projekta ili je ekipa odlučila da uštedi na glumcima ali činjenica je da ih nema.Pored pomenutog inspektora Aleksandra, ta praznina (scenaristička i glumačka) je oličena u inspektoru Zoranu, tužiteljki Mariji, Aleksandrovoj majci Olji.Taj Miodrag Radonjić  u ulozi inspektora Zorana je maltene kao slučajni prolaznik.Ne znam kakav je izvan ove serije, ali ovde je flegma.Čitava Radivojevićkina uloga se sastoji od sedenja u kancelariji i potpisivanja naloga ili izležavanja na kauču.Povremeno je deo neubedljivog ljubavnog trougla ali inače je samo mašina za naloge.A što se tiče Olje, odnosno Đorevske, pa ona samo iznova i iznova Mariji ponavlja isti otrcani tekst : ,,Moraš jesti, odmori , samo je dete važno ..." Zvuče li to kao uloge, makar bile sporedne? Oteraše Peru lopova ( po meni genijalna sporedna uloga Okanovića) zarad ovoga?Aca cigla, Zoki flegma, Olja krpa  i Marija nalog mašina! Ne znam ko je gori  pošto je između njih  mrtva trka do dna.


A zaplet? Postoji li to u ovoj sezoni? Prethodna istraga o ubistvu Milice Despotović tapka u mestu, a ova nova ne vodi nikuda.Stalno dodaju nove epizodne likove, više se ne zna ko pije a ko plaća.Zašto brat pokojnog krimosa iz prve sezone juri za Aleksandrom umesto za ubicom svoga brata koji pritom leži u bolnici?Ubistva kada se dese više nemaju nikakav smisao jer nastradaju likovi koje smo videli u jednoj ili dve scene.Više nemam pojma ko stoji iza ubistva tamo nekog estradnog pevača, niti zašto je u to upleten neki tamo krimi baron  ( krajnje originalno nazvan ,,Baron") niti  me više intresuje.E tu je srž problema, napravili su konfuzan i isprazan zaplet sa podjednako praznim likovima pa je potpuno nebitno koliko će leševa nabacati u nekoliko epizoda.Toliko su zanimljivi da kada bi u sledećoj epizodi pala atomska bomba i pobila  svakoga, ja bi ostao podjednako ravnodušan.


A tek dijalog...Ni u prošloj sezoni nije bio sjajan, dovoljno je da se setim onog nesrećnog kečfrejza ,,Koji tačno deo ne razumete ?". Međutim ovo u poslednje vreme je sve bliže parodiji.Primera radi, u nekoj od poslednjih epizoda, pre one jurnjave vozilima, desi se sledeće.Neki grmalj iz automobila koji čeka u zasedi kaže : ,, Ej šefe jel da abortiramo ? ".U tom trenutku sam prasnuo od smeha, ili bolje reći grohota nad ovim užasno lošim scenarijom. Mislim da sam na to dobacio nešto u fazonu ,,Ma trebalo je  abortirati ovu seriju MUHAHAHA".Neke američke izraze bukvalno prevode ko preko google translate-a , recimo ,,Ej Mirko aj nazovi me nazad " (call me back?!)

Obično sam čekao  do kraja  sezone tv serije  ili do poslednjek kadra filma pa  onda formiram mišljenje i kritikujem , međutim nikako ne mogu izgurati do kraja ove serije iako sam uložio gotovo  nadljudski napor.Nekoliko epizoda ne može nikako promeniti  ovu neubedljivu priču koja mi se pred očima ruši kao kula od karata.Bačeno vreme je bespovratno.

tl;dr: Počelo je slabo, ispao sam budala jer sam se nadao boljem, izbegavati ako cenite svoje vreme.

Ocena:


Нема коментара:

Постави коментар