понедељак, 29. децембар 2014.

Dampyr: Peščane utvare



Nakon prva dva broja Dampira ( Sin Đavola i Pleme Noći), koji se ujedno mogu posmatrati kao 2 dela iste pilot epizode, ovo je prva samostalna avantura Harlana Drake. Obzirom da je do sada već saznao šta ko je i šta je , dampir-sin vampira i smrtne žene, koristeći se starom slikom iz jedne od očevih matorih knjižurina uputio se čak u Englesku da istraži svoje poreklo. U uvodnom delu saznajemo da gradić u koji je krenuo, Mervindal, ima prilično zanimljivog bauka iz narodnog predanja  kao i zlokobni  stari luna park.

Kao i u većini narednih brojeva, Harlan se i ovde sukobi sa nekim od stare garde arhevampira, koji su u kontekstu serijala nazvani ,,gospodarima noći", ali ovde se po prvi put udružuje sa pripadnicom te vrste.Ispostavlja se da je ta vampirica Amber Tremejn stara poznanica Harlanovog misterioznog oca, i ta činjenica mu je spasla glavu.Tako udruženi oni se suočavaju sa  protivnikom njegovog oca,Kostackim , koji je sposoban da sopstvenu maštu materijalizuje u živi zabavni park pun naizgled nezaustavljivih  krvožednih bića. Kostacki svojom pojavom i delanjem  donekle podseća na negativca iz Batman Beyond animirane serije, tačnije iz epizode ,,Earth Mover".   Ideja o bilo kakvom hororu u luna parku je prilično stara i često viđana, ali je ovde sasvim vešto korišćena u smislu jezive atmosfere i pojave   horde grotesknih cirkuskih nakaza.

Prava snaga ovog stripa je zapravo u crtežu Luke Rosija (Luca Rossi), pošto su mu   kadrovi  takvi da drže pažnju bez obzira na pomalo predvidiv scenario Boselija. Rosi  pokazuje sjajno vladanje  odnosom senki i time uspeva da veoma vešto dočara mračan svet natprirodne strave kakav je karakterističan upravo za ovaj serijal.

Za razliku od nekih  Bonelijevih stripova, Dampir ne nudi duboke misaone teme, što ovde i  nije loše obzirom da je sam strip je zapravo sasvim solidan zanatski  akcioni horror poput filmova  kao što su Underworld ili Blade.

Ocena:


уторак, 23. децембар 2014.

Klasični Supermen

Brži od ispaljenog metka, moćniji od zahuktale lokomotive, u stanju da preskoči najviše zgrade iz jednog skoka...ako vam je ovaj tekst poznat onda ste sigurno gledali klasične crtaće Fleischer studija sa početka 40-tih godina prošlog veka. Oni su mnogima obeležili detinjstvo, a ujedno predstavljaju prvi susret  mnogih gledaoce sa ovim ikoničnim strip junakom.
Po uzoru na njih ,vrsni animator Rob Prat (Robb Pratt) je napravio dva kratka crtana filma, Superman Classsic,  koristeći se tradicionalnom ručnom animacijom. Rezultat je fenomenalan, a nostalgičari i fanovi Supermena ih mogu pogledati na njegovom kanalu ovde:

четвртак, 18. децембар 2014.

Dylan Dog : Žrtve slučaja


Početkom godine sam konstatovao da za sada  nema pravih filmskih adaptacija Dilana Doga. Ovo se odnosilo na filmove u smislu dugometražnog filma , pošto ipak postoji izvrstan kratak film o Dilanu.
 Srećom, nakon gledanja filma Dylan Dog: Vittima Degli Eventi (Dylan Dog : Žrtve slučaja) ta tvrdnja  pada u vodu. Reč je o nezavisnom filmu scenariste Luca Vecchi i režisera Claudio Di Biagio, ova ekranizacija Bonelijevog junaka je specifična po tome što je  radnja filma  smeštena u   državi odakle strip potiče , Italiji,  a  ne u Dilanovom  uobičajenom London. Film počinje tako što devojku po imenu Adel  od jedne sasvim bezazlene šetnje mostom proganja užasni prizor   duha žene koja nekako uspeva da skine svoju glavu sopstvenim rukama. Stvar je utoliko komplikovanija pošto ta žena liči ni manje ni više nego na nju samu. Ovo je naravno pravi slučaj  pravi slučaj za našeg omiljenog ( i jedinog  u telefonoteci) istraživača noćnih mora.

Film je vizuelno  impresivan, gotovo je neverovatno koliko je truda i pažnje uloženo u scenografiju i kostime kada su uspeli sasvim verno da ekranizuju bizarnu atmosferu tipične Dilanove avanture. Tokom filma se vide  poznata mesta poput Dilanove kuće, rezidencije Madam Trelkovski  i Hamlinove antikvarnice (Safare),i ne samo to nego i veoma dobra ekipa glumaca. Glavni junak, Dilan koga tumači Valerio Di Benedetto, je prikazan uglavnom korektno , mada ponekad ume da na trenutak odluta van okvira izvorne ličnosti, ali je zato Gručo,Lucca Vecchi, pun pogodak.Njegovo tumačenje Dilanovog vernog pomoćnika je milina za redovnog čitaoca , a i ostalima bi Gručove šale  predstavljale  vanserijski zabavan prizor. Osim njih pojavljuju se Hamlin (Massimo Bonetti), Madam Trelkovski (Milena Vukotić) i naravno inspektor Blok (Alessandro Haber).


Ovo nije direktna adaptacija bilo koje od Dilanovih mnogobrojnih avantura,  sadrži mnoge elemente iz njih ali je u pitanju originalna priča. Obrađuje se tema  determinizma  kroz ciklično ponavljanje određenih istorijskih događaja. Ni jedan događaj nije zapravo jedinstven, ma koliko se on činio takvim, razlikuju se samo vremena, osobe i svetovi u kojima će se isti odigrati. Radnja ume ponekad da se čini kao nepovezana ili pak razređena ali je u celini na nivou prosečne epizode Dilana. To je itekako dobra stvar pošto je prosečan broj Dylana Dog-a  u suštini nadprosečan strip, a ovaj film je definitivno vredan gledaočeve pažnje.




Ocena: