четвртак, 28. фебруар 2019.

Thresher


      

Neimenovani čovek je zaključan u starinskoj kući .Pokušava raznorazne kombinacije brojeva kako bi otvorio zakatančena vrata, međutim to nije sasvim obična kuća niti su to tek tamo neka stara vrata.Kako otvara lokot po lokot opsedaju ga užasne vizije a pride ga nešto progoni.Hoće li umaći  beštijama ili će otvaranjem vrata omogućiti slobodan prolaz onostranim silama? Gledajte i saznajte ako se usuđujete.

Thresher je kratak horor film reditelja i scenariste Majka Dive inspirisan pričama Hauarda Filipsa Lavkrafta .Nije adaptacija nekog konkretnog dela ali su elementi te mitologije  sasvim prepoznatljivi.Pipci i strava koja čeka sa druge strane života su više nego očigledni. Film je snimljen za potrebe takmičenja Youtube house of horrors u sponzorstvu studija Legendary Entertainment.Reditelj Giljermo Del Toro je krajem oktobra 2014. izvlačio dobitnike ali među njih šest se nije našao ovaj film.

понедељак, 25. фебруар 2019.

Aleja zločina




Prepričavati izbog čega je Brus Vejn postao Betmen je sasvim nepotrebno.Verovatno su svi videli tu opštepoznau scenu u makar jednoj od  od njenih bezbroj varijanti.Povodom proslave osamdesetogodišnjice Betmena vraćam se na mesto gde je sve počelo i skrenuću pažnju na nešto što ipak nije opštepoznato. Ovo je priča o ,,aleji zločina".


Twenty-one years ago, this neighborhood was the dwelling place of the rich and soon-to-be rich… a place of gourmet restaurants and fashionable theaters… of elegant women and suave men…
But the dry rot of time set in, and the laughter stopped and the lights dimmed, and those elegant women and suave men sought their pleasures elsewhere… and now, only the forlorn and the desperate walk these streets...
 For one night, two brutal slayings occurred signaling the beginning of the end… The area known as Park Row acquired a new name — Crime Alley… and —
“THERE IS NO HOPE IN CRIME ALLEY!”



Ubistvo Vejnovih je , kao što rekoh ,opštepoznato.Međutim manji broj ljudi zna da se taj sudbonosni događaj odigrao u ,,aleji zločina", a još manje ljudi zna da je ona osmišljena tek 1976! Čak i ovako bitan događaj koji je okosnica Betmenovog lika kojeg danas poznajemo je definisan tek posle 36 punih godina izlaženja na kioske!  To može biti čudno novijim čitaocima  kada se ima u vidu opsesija za kontinuitetom u američkim  mejnstrim stripovima, ali znajte da je Gotam mapiran tek 98` no to je druga priča.Naravno, ovo je neobično samo kad se zaboravi na činjenicu  da je Betmen  ongoing strip .Mislim da  uvodnik urednika Detective Comics-a Pol Levica iz 1979. povodom četrdesetogodišnjice Betmena daje dosta dobro obrazloženje ovog pitanja. ,,It has taken forty years for the mythology of Batman to develop, four decades in which new characters have constantly been developed , old characters have been  continually refined , and ideas have been consumed at a fantastic rate.In those years some twelve hundred Batman stories have been published;radio shows,movie serials and television programs have come into being and faded away again; and the character of the Dark knight detective has become a permanent part of American folklore."



Modernog Betmena ne bi bilo bez reformatora poput crtača Nila Adamsa i scenariste Denisa ,,Denija" O`Nilla, pošto su oni među najzaslužniji za raskidanje satiričnog kemp pristupa i vraćanje ovog strip junaka korenima.Rekoh da su među najzaslužnijima jer nisu jedini, bilo je to i drugih velikana poput Lena Vina,Maršala Rodžersa,Dika Điordana,Stiva Engleharta itd...Sada ću obratiti pažnju na priču ,,There is no hope in Crime Alley" iz Detective Comics br.457  i njene nastavke tj. ,,The Curse of Crime Alley" iz  483. i ,,My beginning and my probable end" iz 574.broja iste edicije.
Naime u ,,There is no hope in crime alley" Deni O`Nill i Dik Đordano uspostavljaju nekoliko stvari.Kao prvo i najočiglednije, imenuju kvart u kojem su Vejnovi ubijeni i skiciraju sumorni prikaz istorijata Park Row-a pa postaje jasno zbog čega je stekao nezvanični naziv ,,aleja zločina".Kao drugo , uvode lik Lezli Tompkins ,stare socijalne radnice u Betmenov svet.Poput Brusa Vejna ,Lezli je čitav život posvetila krstaškom pohodu protiv kriminala , ali za razliku od tipa koji vreba kriminalce po ulicama Lezli se bavi socijalnim radom.Njen poziv je preventivan a ne represivan, pošto Lezli leči uzroke a ne bavi se makljanjem sa posledicama.Dakle ista tragedija je rodila dva sasvim različita borca protiv nepravde.Takođe ne treba zaboraviti da kraj te priče nudi nešto što često nedostaje u Betmenovim avanturama.Uprkos naslovu, ta pričica nudi nadu!Koliko god ona bila mala poput trunčice, ili poput stare gospoje koja deli život sa kriminalcima u slamu verujući u promenu , to je ipak nada za boljom sutrašnjicom .I kao treće, ova kratka priča je usopstavila Betmenov običaj da svaku godišnjicu ubistva roditelja provede u večernjoj patroli te klete ulice.


Tri godine kasnije Deni je nastavio  priču o aleji zločina u  Detective Comics 483  ,,The Curse of Crime Alley" sa Donom Njutnom i Denom Adkinsom.Nastavak nije doneo ništa suštinski novo  osim što je temu začinio sa  više krimi zapleta.Suštinski akcenat je i dalje na Betmenovoj nasilnoj prirodi, pošto ta ulica u njemu budi vrlo živa sećanja na traumatičan događaj on prilikom šibanja secikesa počne da preteruje dok ga ne zaustavi Lezli kao glas razuma.Naslovna strana tog broja govori sve.Tu se vidi Betmen kako bije barabu u jukstepoziciji sa lopovom koji mu je ubio roditelje, vidi se začarani krug nasilja u koji je mračni vitez  zapao a kao izlaz nudi se put samilosti oličen u staroj Lezli.

Sledeći nastavak se pojavljuje tek 1987 u 574.broju Detective Comics-a.Ovog puta je O`Nil u ulozi urednika a priču ,, My beginning and my probable end " potpisuje Majk W.Bar ,  dok su crtači Alan Dejvis i Paul Neary.I ovaj nastavak se oslanja na teme koje su načete 76`-te, odnosno od svega ovde je u prvi red istaknuta opasnost vigilantizma kao takvog.Betmen je nastao na ulici, bavi se uličnim kriminalom i isti će mu kad-tad doći glave. (Što  se i desilo u alternativnim krajevima Betmena među kojima je pored Milerovog i Gejmenov uradak ) To je smisao rečenice čiji je deo poslužio kao naslov.Međutim umesto Betmena, na operacionom stolu je Robin (Džejson Tod).Lezli uspeva da sanira povrede i izvadi metke, ali nikako joj ne promiče činjenica da je maskirani osvetnik u svoj rat uvukao klinca.Sve je to pod plaštom sumnjive pretpostavke da bi Džejsonovo učestvovanje u obračunu sa podzemljem,dok mu je ozlojeđenost na isto još sveža, učinilo da ga želja za takvim aktivnostima napusti u bližoj budućnosti kako ne bi ostao opsednut poput svog mentora.Osim sumnjivog rezonovanja, ovaj strip unosi izmene u uspostavljenu mitologiju.Naime izmene su sledeće : Lezli je podmlađena, ona zna ko je Betmen, prvi put se pojavljuje njena klinika, detaljnije je prikazana njihova zajednička prošlost kao i njena uloga hraniteljice mladom Brusu. Sve ovo  je logičan ishod  velikih promena koje su se desile američkim mejnstrim stripovima.Prvo peglanje kontinuiteta nakon višedelne sage ,,Crisis On Infinite Earths" tj. prvog DC reboot-a , potom  ..Povratak Mračnog Viteza " koji je 86` bio ekvivalent tektonske promene u američkom stripu, nakon toga  podjednako odličan prikvel/ reboot Betmena nazvan ,,Year One"  a na kraju treba dodati i pripremanje terena za kontraverzni ,,Year Two".


Aleja zločina je doživela premijeri na velikom ekranu u Bartonovom filmu ,,Betmen" iz 1989, u sceni kada Brus Vejn tamo odlazi kako bi ostavio dve crvene ruže i poklonio se mestu ubistva roditelja.Prema scenariju, to mesto je Betmenu  poput svetilišta. Običaj iz stripa je prešao u igrani film i nadograđen je ružama a potom kao takav je ušao u čuvenu animiranu seriju ,,Batman the Animated Series" koja je nastala na talasu popularnosti filma.Tako je priču o ovoj ulici uspešno adaptirao Džeri Konvej , koji je isvojevremeno bio i scenarista Betmen stripa,  u epizodi ,,Appointment in Crime Alley" iz 1992.To se kasnije prelilo nazad u stripove , tako da su dve crvene ruže na pločniku postale neraskidiv deo Betmenovog godišnjeg rituala.



Međutim koliko god da su drugi mediji značajni u popularizaciji ovog fiktivnog lika, toliko su vremenom iskrivili prvobitnu zamisao Denija O`Nila.Naime kvart Park Row čiji je nezvanični naziv ,,Crime Alley" se polako pretvorila u doslovnu sporednu ulicu.To je počelo u animiranoj seriji Batman Beyond a kasnije se proširila i na film ,,Batman Begins", pa i sve potonje serije i filmove kao i igrice iz Rokstedijeve Arkam franšize.Svođenjem čitavog kvarta na mračnu sporednu uličicu se gubi ceo njen istorijat, uloga Lezli Tompkins kao ličnosti i dodatno se problematizuje presudno veče u životu mladog Brusa Vejna.

Zbog čega bi razuman bračni par sa detetom hteo da tokom večeri prekrati put prolaskom kroz ozloglašenu mračnu uličicu? Vidi se da je doslovno pretvaranje kvarta u sporednu ulicu dovelo prvobitnu zamisao do apsurda, i što je još gore to se isto preslikalo u stripove pa je prvobitna priča o ,,aleji žločina" naizgled zaboravljena. Srećom nije sve tako crno, ,,There is no hope in Crime Alley" se trideset punih godina reprintuje i navodi  kao jedna od najboljih priča o Betmenu, a u ovogodišnjem ljubilarnom hiljaditom broju stripa Detective Comics će biti novi nastavak koji je  majstor Deni O`Nil specijalno pripremio povodom osamdesetogodišnjice mračnog viteza. Ipak ima nade za ,,aleju zločina" !

уторак, 19. фебруар 2019.

Torpedo 1972 : O mrtvom moru


Još od ,,Povratka Mračnog Viteza" među autorima on-going stripova američkog mejnstrima se širio trend prikazivanja budućnosti gde gledamo poslednje dane penzionisanih protagonista.Verovali ili ne , tako je već punih tridesetak godina .Ako mi ne verujete , provirite malo u katalog Marvel i DC naslova i sigurno ćete primetiti gomile ,,old man" (ubaci ime heroja) naslova poput Old man Logan, Hawkeye, Quill odnosno Harley Quinn kod druge kuće, pa i treći produžetak stripa sa početka ovog teksta.To nije stalo samo na stripovima američkog mejnstrima, ima toga i u Boneliju (videti pod ,,Planeta Mrtvih"), a dešava se i u filmskoj industriji .Svedoci smo vaskrsavanja raznih franšiza poput Indijane Džounsa,Halloween-a  , Star Wars-a itd.  Trend omatorelih protagonista je zahvatio čak i Torpeda. Da li je ovo samo mamuzanje mrtve kobile , što je uglavnom slučaj sa prethodno navedenim naslovima , ili nešto drugo?
Ko je bre kobila?
 Prošlogodišnja Stripoteka je donela novu avanturu svog starog znanca  posle desetak godina pauze.Uprkos prirodi njegovog zanimanja , i zdravom razumu, Luka Toreli je dočekao stare dane.Starost mu je gotovo sve odnela, od snage do novca, ali nikako ćud.To je imao priliku da primeti novinar koji je jurio za sagovornicima kako bi napisao članak o ubistvu  slavnog mafijaša.Izvori su ga na  njegovu (ne)sreću uputili na Torelija.Naravno, da bi došao do njega mora preko Raskala.Na prvi pogled zadatak mu je lagan , platiti čiču da mu ispriča priču.Matoritis koji povremeno ubija  golubove u parku kako bi ih skuvao za večeru ne deluje previše opasno , ali ono što novinarčić ne zna je da unutar matore olupine i dalje kuca hladno srce  ubice .
Najbolje Torpedove avanture su  crnohumorističke  kritike društva a to je upravo sastojak koji primetno  nedostaje u ,,mrtvom moru". Ovde je cinizam sveden na nekoliko  dosetki  , kao dodatak  predvidivom zapletu umesto da bude glavnica priče.Čitaocima Abulijevog i Sančezovog Torpeda ovo i nije novost, pošto je strip patio od toga još od polovine serijala.Gegovi su se ponavljali, zaplet se banalizovao a išlo se i na dužu formu koja je po meni bila nezanimljivo razvlačenje.Gledano u kontinuitetu Abulijev scenario ide silaznom putanjom, tako da ,,mrtvo more" scenaristički ne odskače od poslednjih epizoda redovnog serijala.

Iako se Abuli još davno istrošio , Torpedo 1972 donosi osveženje u vidu  crtačkog umeća Eduarda Risa. Riso se proslavio crtajući moderne tvrde krimiće poput kultnog stripa ,,100 Metaka", tako da je   gangsterski svet Abulija i Berneta za njega sasvim poznata teritorija.Torpedo 1972 iz Stripoteke je specifičan po tome što je štampan crno-belo, dok je original u boji.Riso stavlja akcenat na senčenje i time gradi likove i ambijent  iako ne koristi kijaoskuro tehniku poput Berneta. Manjak kontrasta je uočljiv ali nije presudan Stil je takav da iako je strip rađen za kolor izdanje, on uprkos tome u crno-beloj varijanti ne gubi od noar atmosfere.Risov Torpedo nije toliko sirov kao Bernetov,ipak u pojedinim kaiševima okreće perspektivu kako bi malo umanjio nasilje.Daleko od toga da je razblažio Torpeda , recimo da  je  malo manje surov od prethodnika.Risov crtež vadi čitavu priču, pošto je Abuli van forme.Nije ovo loš strip,ali mlađim ili neupućenim čitaocima ne predstavlja na najbolji način serijal koji je sa razlogom poznat tj. ozloglašen među čistuncima.,,O mrtvom moru" nije ćorak ali nije ni pogodak.Torpedo je jednom nogom u grobu, a drugom šepa.

Ocena: