среда, 30. новембар 2016.

Jakku: Prvi talas


          

Oklop koji je gotovo svima poznat  zahvaljujući ogromnoj popularnosti filmske franšize,vrlo često promašuju, rado su viđeni na različitim okupljanjima entizijasta i  svi ih povezuju sa melodijom Imperijskog marša.Naravno reč je o Stormtruperima.Prizori različitih galaktičkih ratova ne bi bili isti bez njih.
Naravno, ne treba zaboraviti da su pod tim oklopom ipak samo ljudi od krvi i mesa, vođeni različitim principima,nadama i željama.Ovaj kratki film Bendžamina Eka pokazuje upravo to što retko kada viđamo unutar filmova iz Star Wars franšize, ljudsku stranu rata iz perspektive vojnika Imperije.

понедељак, 28. новембар 2016.

Dylan Dog : Savršeni zločin



Pojavila se vest na internetu da je Dilan Dog ubio tabloidnog novinara Marka Kveščena.Među prvima koji su je pročitali su forumaši obožavaoci lika i dela istraživača noćnih mora.Svi su u neverici,misle da je reč o grešci ili nekakvoj podvali.Da li je moguće da Dilanu tek tako pukne film? Dok iščekuju vesti o sudbini svog idola, nekoliko članova ovog kluba obožavalaca odlučuje da prekrate vreme pisanjem kratkih priča na ovu temu.Tako nastaju tri kratke priče kojima pisci    u ,,dilandogovskom maniru" pokušavaju da odgonetnu neobjašnjivo ubistvo novinara Kveščena.Da li je sve baš kao što se čini, ili se nešto zlokobno krije u pozadini ovih priča?



Pre svega, ovo je avantura Dilana Doga u kojoj ga vidimo iz perspektive obožavalaca  dok se on sam jako malo pojavljuje.Takav pristup nije neviđen, prikazivanje Dilana kroz priče drugih je prisutno još od ranih dana ovog serijala, konkretno od prvog specijalnog broja ,,Klub strave i užasa" u kojoj se istoimeno društvo , koncipirano prema čuvenim piscima, okuplja radi pričanja svojih kratkih priča o Dilanu.U ,,Savršenom zločinu" to nije tema, nego  je reč o okupljanju jednog drugačijeg društva, okupljanju  zajednice ljudi na internetu poznate kao Forum.Ovaj Forum ,,Dylan Dog Web Club"(zaista postoji takva zajedinica) posmatramo kroz prespektivu nekolicine njegovih članova, ali pri tome jako malo saznajemo o njima samima.Minjako se nije udubljivao u karakterizaciju ovih ličnosti, niti je pokušavao da analizira pojavni oblik i dejstvo kiberprostora na društvo.

O samim članovima znamo vrlo malo osim imena njihovih online persona (nickova,nadimaka) koja upućuju na različite popularne filmove i franšize.Prikazani su kao stereotipni gikovi.Neočekivan obrt se dešava kada saznajemo da je administrator prosledio lažnu vest jer je on zapravo Mark Kveščn.Samom sebi je  stvarao  besplatnu reklamu za novu knjugu u kojoj navodno raskrinkava ,,šarlatana" Dilana Doga. Time je Minjako skrenuo pažnju na pojavu novinarskih patki i laži koje novinama služe za što veću prodaju a pojedince obeležavaju za čitav život.Ovo je naročito rasprostranjena pojava na našim prostorima gde ljudima vrlo često presuđuje naslovna strana.Moć medija je velika, manipulisati istima može imati razorno dejstvo na pojedinca i društvo.Dilanov osvrt na čitavu stvar je vrlo kratak i suviše očekivan. Obrt je sjajan ali prava  šteta što Minjako nije ulazio u dublju analizu ovih pojava .

Sve tri priče bi mogle da postoje kao pojedinačne epizode Dilana, ali dosta tih tema je već više puta prežvakano u samom serijalu.Prva priča je tipičan ,,creature-feature" sa čovekom koji se pretvara u krvoločnog jetija,druga kroz blagu naučnu fatastiku obrađuje temu potpunog otuđenja i zaborava ličnosti (vrsta smrti u životu) dok je treća natprirodni osvrt na  osvetu i duševnu prazninu.Dakle, priče su uglavnom prosečne ali ih kao celinu uzdiže pomenuti obrt da je vest ustvari lažna i nakon svega još jedan konačni obrt.Ispada da je Mark Kveščen ( igra reči od upitnika) i sam  lik u jednoj od tih priča jer su se te fantazije odigravale u paralelnoj dimenziji.Moglo bi se reći da je Kveščen upao u zonu sumraka, jer čitava priča liči na epizodu pomenute serije.

Uprkos nedostatcima, ova epizoda bi bila solidna da nije problematičnog crteža Bruna Brindisija.Ovo je Brindisi u svom najslabijem izdanju, kao da je crtao na brzaka i bez trunke inspiracije.Brindisi je zapostavio senčenje.Ovde nema nimalo mračne i nadrealne atmosfere iz starijih radova poput ,,Konjanici vremena" ili ,,Dok vas smrt ne rastavi".Stil koji se blago graniči sa karikaturalnim je ostao,ali ovako lišen preko potrebne atmosfere nije prikladan stripu kao što je Dilan Dog.Ovo bi moglo da prođe kod Nik Rajdera ili Teksa ali ne ovde.Usled ovoga scene koje bi trebale biti  dramatične su vrlo svedene i nemaštovite i nema varijacije u stilu tokom različitih kratkih priča forumaša..Dakle,crtež nije očajan koliko je isprazan.

,,Savršeni zločin" je sve osim savršen,ali treba priznati da ipak odskače od užasnog proseka i kolotečine u kojoj se ovaj serijal nalazio u tom trenutku.Redovni čitaoci Dylan Dog kiosk izdanja Veselog Četvrtka su sigurno primetili da u čitavoj godini koja je prethodila ovom broju je bilo možda oko tri simislene priče.Među njima sigurno nisu ,,Balzamator", koji je prethodio ovom broju i pogotovo očajni ,,U glavi ubice".Što bi Gručo rekao, to nije horror strip nego horror od stripa.
Sve u svemu ,,Završeni zločin" je čitljiv strip, ne može se reći da je plitak ali su teme interesantnije od same izvedbe.

Ocena:



уторак, 22. новембар 2016.

Luke Cage - Prva sezona


U panteonu marvelovih heroja Luk Kejdž nikada nije zauzimao naročito visoko mesto.Među opštepoznatim likovima poput Spajdermena,Derdevila,grupa kao što su X-ljudi i Osvetnici, Kejdž se u početku jedino isticao kao jedan od (tada) retkih crnih superheroja.
Prateć filmske trendove,naročito popularnosti određenih žanrova, Marvel je iste ugrađivao u svoje stripove menjajući pojedine serijale u jeku novih hitova.Prvobitno nazvan ,,Power Man" je bio glavni junak inicijalno vrlo uspešnog serijala koji je nastao u vreme ,,crnačkog" filmskog talasa danas poznatijeg kao  ,,blacksploitation".Vremenom, jer su istočnjački borilački filmovi zavladali velikim ekranima,  serijal je postao   dvojac ,,Power Man and Iron Fist: Heroes for Hire" , ali nakon završnog broja sam Luk Kejdž je polako padao u zaborav.Srećom po nas pa se pojavljivao kao sporedna ličnost u pojedinim stripovima, a svoj moderni imidž je dobio pod scenaristom Brajanom Majklom Bendisom unutar stripa Alias.Na našim prostorima su u skorašnje vreme objavljeni  pojedini stripovi u kojima se pojavljuje u sporednim ulogama, najčešće su to samo minorno pojavljivanje na nekoliko stranica kao u Građanskom ratu.

Posle ovog kratkog istorijata, prosto se nameće pitanje : Ko je sad pa taj Luk Kejdž? Luk je vispreni crni herkules koji ispravlja krive drine u Harlemu.Glumi ga Majk Kolter,on je bivši policajac koji je upao u nameštaljku i na pravdi boga osuđen na kaznu zatvora uprkos tome što je nevin. Zahvaljujući neobičnom eksperimentu je postao otporan na metke i dobio nadljudsku  snagu .Nakon toga je pobegao iz zatvora,promenio identitet i  postao  heroj u Njujorškoj četvrti Harlem.Transformacija iz begunca u diku crnačke četvrti nije naprasna , položaj lokalnog superheroja se Kejdžu naprosto nametnuo ubistvom bliske osobe.

Sweet Christmas
Harlem je za ovu seriju isto što je Đavolja Kujna za Derdevila.Pa možda i više od toga.Ne samo da je lokacija,njena arhitektura sa stilizovanim radnjama i barovima i upečatljivim stanovnicima ličnost sama za sebe, nego je takođe jako uporište i rasadnik crnačke kulture.Istorijski gledano ,Harlem zaista ima takav položaj.Ne treba smetnuti sa uma činjenicu su crnci u SAD-u do 60-tih godina prošlog veka bili građani drugog reda.Bili su lišeni veze sa matičnom kulturom davnih dana, a na pravljenje nove  sopstvene kulture unutar grada je gledano sa podozrenjem.Ova četvrt je zaista imala, i još uvek ima  veliku ulogu u crnačkoj renesansi.


Za razliku od Osvetnika i X-ljudi, Kejdž se ne bori protiv vanzemaljskih  ili mutantskih napasti, već se on rve sa organizovanim kriminalom na lokalnom nivou.Time je on prosečnom građaninu mnogo bliži od nekih letećih nadljudi.Naravno, ubedljivost (super) heroja zavisi od zlikovaca protiv kojih se bori.Prvo se ukazuje  Kornel Stouks (Mahershala Ali), kontraverzni biznismen i novi gazda ,,Apolo" kluba.Stouks je  krupna zverka podzemlja, ali je prikazan kao kompleksna višestrana ličnost.Pružen nam je značajan uvid u njegovu prošlost i naročito u socijalnu patologiju koja  je formirala takav kriminološki profil.

Drma se presto.
Nakon gledanja Derdevila, Stouks se može učiniti kao crni Kingpin u pokušaju, ali ubrzo se situacija menja i na njegovo mesto zauzimaju drugi.Ovde umesto jednog figurira trio negativaca.Najočiglednija je Stouksova rođaka Maraja, političarka premazana svim mastima,spremna na svašta zarad fotelje i moći.Sledeći je Hernan,hladnokrvni ubica i mutivoda hijenolikog osmeha koji igra ulogu savetnika.Od svih taj je verovatno najjeziviji.

I tu je još Vilis Strajker,trgovac oružijem i Kejdžov polubrat.Uprkos dobroj glumi Erika Lareja Harvija Strajker je najmanje ubedljiv.Priča o odbačenom detetu velečasnog Lukasa i večitom rivalstvu među braćom po ocu je pomalo nategnuta i  patetična, uglavnom zbog načina na koji je izvedena.Vilis od početka napada Kejdža i svaljuje sve svoje emotivne probleme i traumu na istog ali ne na rafiniran način, nego banalnim patetičnim izjavama i besom.   Zbog toga deluje kao karikatura od lika odnosno osrednji negativac iz Arrow/Flash serije, što ne priliči ovakvim Netflix serijama u kojima su zlikovci bolje profilisani.

Tell me, do you bleed?
Sa druge strane, ovde je policija prikazana afirmativno kao u Derdevil seriji.Dakle samovlasne metode superheroja nisu same rešenje krupnijih problema, nego je potrebno sadejstvo sa policijom kao zvaničnim organom.Prikazani su kao zaista funkcionalna ekipa, za razliku od tromih nesposobnjakovića iz žanrovski srodne Arrow serije.Doduše, tamo je takvo stanje postala redovna pojava tek od treće sezone.

Odličan primer ovoga je detektivka Misti Najt, ličnost iz stripa koju tumači Simone Missick.Kada su slučajevi i istrage počele da izmiču kontroli,Misti je posegla za nekonvencionalnim rešenjem u vidu preuzimanja stvari u svoje ruke.To joj se više puta obilo o glavu, i time je stavljen naglasak na neophodnost reda i procedure među plavcima naspram metoda kojim se koriste tzv. superheroji poput Kejdža.Gledaoci će takođe primetiti njenu tehniku istraživanja tj.žanrovsku konvenciju stilizovane vizuelne dedukcije kakva je viđena na serijama poput Šerloka i Hanibala.

U pogledu formata serije, sporednih likova i koreografije ,važi sve što sam već rekao za Derdevila, jer je reč o istom šablonu koji Netflix primenjuje na već trećoj Marvel seriji.Takođe se može slobodno reći da ova sezona nije direktna adaptacija određenog stripa nego mešavina više segmenata iz raznih Luke Cage solo serijala i mini serijala.Što se tematike tiče, i Luke Cage je u suštini krimić ali je po izvedbi bliskiji staroj školi akcionih filmova nego noir žanru.Gledaoci će lako raspoznati mnogo puta viđen zaplet o junaku koji dolazi u gradić(ovde kvart) i čisti ga od ološa.To ne znači da je serija dosadna, naprotiv ,pristup materiji je svež i zanimljiv ali ne pomera žanrovske granice.

Ocena: