уторак, 31. мај 2022.

ROT

 


Kažu da je ponavljanje pakao. Bilo da verujete u neki metafizički prostor gde se  roštiljaju  grešnici ili ne, sigurno ste nekad pomislili da  vašim nedaćama nema kraja. I to je svojevrsan pakao. Od njega nema goreg mesta, zar ne? E, tu sam vas čekao. Uvek može biti gore, recimo zamislite  da nemate pojma zašto ste na mukama. Upravo to proživljava glavni lik ovog filma, kad mu se saobraćajka pretvori u nešto mnogo gore.


 Ovaj kratki film Adrijana Pikardija je inspirisan Silent Hill franšizom, a snimljen  je za Corridor Digital youtube kanal. Ako ne znate,  Corridor Digital je produkcijski studio koji pravi viralne video snimke i fan filmove još od 2010.  godine.  Poznati su , između ostalog , po fan filmovima  snimljenim prema fps igricama poput Modern Warfare i Battlefield i kratkim parodijama.  Rot nije ekranizacija neke konkretne scene iz Silent Hill-a,  koliko kratkometražni film snimljen prema motivima iz istih 

Ako se usresrede ,pažljivi gledaoci će primetiti Piramidoglavog. Neko će reći da to nije dovoljno, da se jedva video , da ovo ne liči na Silent Hill itsl. Pamtite li Silent Hill P.T. odnosno onaj kratki tizer iz 2014. godine ? E, ovaj film najviše ideja crpi odatle. Zbunjenost, ponavljanje, šum radija, jeziva dečija vriska itd. Rot je pun skrivenih poruka, pa ga vredi pogledati nekoliko puta ako ste die-hard entuzijaste za enigmatiku, rešavanje šifara isl. Doduše, nije potrebno dešifrovati tajne poruke iz filma da bi se shvatila njegova suština, jer ona postaje očigledna nakon gledanja ključne scene. Hoćete mali hint? ROT nije samo trulež, ima i drugih značenja. Gledaocima upoznatim sa filmom ,,Džejkobova lestvica košmara " neće trebati nikakve sugestije.

субота, 28. мај 2022.

The Batman

 


Režija : Met Rivs

Scenario : Met Rivs i Piter Krejg

Poput Džokera (2019), novi Betmen ima u sebi tu atmosferu pesimizma i sveopšte razočaranosti prouzrokovane vladajućim liberalno kapitalističkim uređenjem gde bogati bivaju sve bogatiji a sirotinja sve obespravljenija i siromašnija. Ovaj pogled na svet , koji je danas čest među autorima,  nije mogao da zaobiđe  Betmena, pošto je on ,jelte, ipak privilegovan bogataš koji se uglavnom istresa na krimosima i sitnoj boraniji (čitaj sirotinji). Takavo čitanje  se poslednjih godina provlači kroz  stripove i njihove adaptacije u drugim medijima. Pogledajte samo Telltale Batman igricu, potom bacite oko (ako već niste) na strip Betmen : Beli Vitez (Batman The White Knight) i sve nastavke istog, potom Future State itsl. Glavnotokovski Betmen strip ne pratim već dugo, ali prema mom saznanju negde prošle (ili pretprošle?) godine, ali čujem da  je Brus Vejn  maltene dekintiran kako bi se izašlo u susret čitalaštvu. Nije popularno biti bogatun dok je populus sve više švorc. Glavna nit koja povezuje pomenutu igricu i stripove poput Belog Viteza je tema o korupciji i poreklu kapitala Vejnovih koji su uglavnom portretisani kao savesni građani. S obzirom na veliku nejednakost danas se na njih više ne gleda tako, nego su autori fazonu : ,,Ej, bogatun, odakle ti novci? Sve legalno, a ? Mojne da me za...avaš" Pa tako i ovaj filmski Betmen saznaje ponešto o paruštinama od kojih živi i ulozi svojih roditelja u mutnim poslovima, dok se gledaocima radi ublažavanja gneva prema luksuzu njegovo okruženje (kuća,automobil bet-pećina, itsl) i skupa crime-fighting oprema prikazuje na vrlo sveden način.

Bogatstvo u senci

Rivs je film snimio u noar stilu, što poprilično odgovara ovom protagonisti poteklom iz superherojskih stripova sa izraženim kriminalističkim elementom.Većina scena u filmu se odvija noću a  enterijeri su osvetljeni tako da preovlađuje mrak. Kod noara ta igra svetlosti i mraka uvek ide u korist mraku, ali to makar vidimo, dok  se u ovom filmu malo šta zaista vidi. Rivsov film je previše mračan i to u najbukvalnijem  smislu jer mu fali osvetljenje.  Često sam imao utisak  da gledam crnce u tunelu. 

Trosatna mrakčina

Davnih dana me je neko izradio da je Twilight horor film. Naseo sam, pogledao ga bez provere i shvatio da je to zapravo horor od filma. U detalje tog đubreta neću ulaziti, ali upamtio sam glumca Roberta Patisona kao drvenog i monotonog. Evo, puno godina kasnije, Patison je ostao dosledan sebi i baš je onakav kakvim ga pamtim- drven i monoton! Pomalo živne tokom akcionih scena, ali tih trenutaka je premalo. Bilo bi glupo svaliti na njega svu krivicu, scenario je napisan za emo lika. Na idejnom nivou mi takav osobenjački Brus Vejn ima više smisla od društveno prilagođenog tipa koji vodi dvostruki život,  On je oduvek bio isključivo posvećen svojoj misiji, pa tako bi sve u njegovom životu moralo biti podređeno tom pozivu. Tako gledano,  depra-suicidalni Betmen je validna rediteljeva interpretacija ovog lika, ali Patison naprosto nije kadar da tu ulogu iznese na ubedljiv način. Ne ume to dočarati, nego ostavlja utisak smorenog i frigidnog čoveka ograničenog izraza.

Brus Kobejn

Pol Dano kao Zagonetač,  sa druge strane,  je mnogo zanimljiviji od Patisona. Zagonetač je ubica činovničkog lica, naizgled običan kancelarijski moljac sa uvrnutim kostimom i još uvrnutijim  alter-egom. Dano je u ovoj ulozi jeziv, malko preglumljuje kada je pod maskom ali to nikada nije na štetu uloge. Naprotiv, on time prenaglašava neurotičnost svog lika i , realno gledano, svima bi se tresle gaće od ovakvog tipa u stvarnom životu. Čujem da su se nekima tresle i tokom filma.  Rivs je u ovu varijantu Zagonetača uneo elemente iz psiho-trilera poput Se7en (stan,dnevnik) pa čak i spravice za kreativnu torturu ala Saw. Strogo gledano, ovaj fiktivni lik vam je više kao sasvim stvarni Zodijak nego Zagonetač kakvog znate iz stripova jer izvornik nije serijski ubica, međutim suština lika je ostala ista uprkos reinterpretaciji. Opsednut je zagonetkama i drugim glavolomkama (nekad u bukvalnom smislu),  uživa u slanju kriptičnih poruka u kojim najavljuje svoje planove Betmenu i policiji jer je uveren da je najpametniji i da ga niko neće provaliti.  Evo jedne zanimljivosti. Ako malo razmislite o Zagonetaču kao liku iz stripa, primetićete da je on stariji od Zodijaka i Jigsaw-a,  te da je po svom modus operandi preteča obojice (šifrovane poruke i smrtonosne klopke).

Ludak sam, tim se dičim.
 

Ketvumen, Gordon, Falkone, Pingvin,  i ostali su neupečatljivi. Nemam ništa protiv izvedbe Kravicove, Rajta, Turtura i Farela. Oni su svoje uloge odigrali solidno,  ali  se nažalost ničime ne ističu u poređenju sa sličnim tipskim ulogama iz brojnih krimića. Naprosto nemaju u sebi ničeg posebnog što bi se gledaocima urezalo u pamćenje. Ne pomaže im ni to što skoro sve vreme šapuću u mraku.

Šteta što raditelj i scenarista u drugim aspektima filma nije bio toliko kreativan koliko sa likovima protagoniste i glavnog antagoniste. Gledajući film nikako nisam mogao pobeći od utiska da je mnogo toga u njemu već viđeno u prethodnim filmovima o šišmišolikom.  Čim sam malo razmislio, shvatio sam da je Rivs stvarno  kopirao pojedine scene iz prethodnih filmova o Betmenu. Uvod sa halloween -om je Bartonovski, borba u noćnom klubu jako vuče na Nolana iz ,,Mračnog Viteza", ona rokaža u mraku je definitivno odgovor na Nolanovu scenu iz Uspona Mračnog Viteza, koreografija i kadriranje kada Betmen izbubeta atentatore na kraju je već viđena kod Zeka Snajdera itsl.

Ne verujete? Evo vam mali uporedni pregled


 ili


 

 Mogao bi napraviti još ovakvih, ali neću da opterećujem blog sa time. Pažljivi gledaoci će ovo shvatiti i bez moje pomoći. Kopiranje prethodnih filmova na stranu, drago mi je da je Rivs odstupio od marvelovskog  pravca u kome su DC filmovi išli prethodnih godina , pri tome postajali loše kopije istih, i što je tražio uzore u filmovima kriminalističkih i ponekih sasvim drugih žanrova.

Od svega viđenog, moram priznati da mi je konkluzija ovog  predugačkog trosatnog filma prilično nepromišljena, na granici sa komičnom. Sugeriše se da je izlaz iz Gotamovog korupcionaškog tamnog vilajeta  u ponovnoj izgradnji poverenja u institucije. Dakle, institucije braćo, a ne maske i plaštovi. Zaključak je na mestu, ali tu postoji ogroman problem. O tome se govori dok policiji asistira jedan Betmen u punoj vigilante opremi. Shvatate o čemu pričam? Čovek sa one strane zakona, koji govori o poštovanju istog zakona, radi rame uz rame sa  organima vlasti koji bi da pred građanima vrate ugled kompromitovanim institucijama. Da ovaj film makar ne  teži nekakvoj ozbiljnosti, koliko god u tome ne uspevao jer to gotovo nemoguće sa likom poput Betmena, otpisao bi ovo kao uobičajeni silly  deo superherojskog žanra i tu stavio tačku. Pošto The Batman pokušava biti drugačiji film, moram ga gledati strožije i reći da je ovo ozbiljna neozbiljnost. Čemu uopšte ta nalepljena ozbiljnost? Why so serious? Sve u svemu, ovo je najnespektakularniji film o Betmenu koji sam do sada video,  koliko sam uopšte uspeo videti u toj mrakčini.

Ocena: