уторак, 30. новембар 2021.

Napoleon : Gospodar senki

 


Maloletna štićenica u ženskom internatu u Ženevi je izvršila samoubistvo. Alegra je  šokirana jer je zatekla svoju cimerku obešenu u kupatilu. Ubeđena je da zna ko je njenu drugaricu Izabel bacio u očajanje i zaklela se da će je osvetiti. U pohodu na tog zlikovca, neznajući nailazi na zloglasnog Kardinala. Može li Napoleon da je spase iz kandži osvete, ili će Alegra pasti pod uticaj gospodara senki ?

Gospodar senki se nadovezuje na  epizode ,,Stakleno Oko" i ,,Priča o Alegri", pošto se u ovoj epizodi susreću Napoleon, Kardinal i Alegra.  Atmosfera epizode naginje više ka prvoj nego drugoj, u smislu da je mnogo bliža krimiću nego fantastici. Iz prethodnih brojeva smo saznali da protagonista ima pristup svetu mašte koji je svojevrsna ravan ravan postojanja kojoj mogu pristupiti i međusobno komunicirati naročito  ,,osetljive" osobe. Ovog puta ta komunikacija ostaje u zapećku jer izleti u iracionalno  ustupaju mesto uobičajenoj detektivskoj dedukciji.

Kardinal je nezanimljiv kao zlikovac i kao lik uopšte  jer je  jednodimenzionalan. Osim što je amoralan i nemilosrdan, on nema neku motivaciju za zlo koje čini.  Simplističan arhineprijatelj koji je prosto  takav da bi bio antipod glavnom junaku. ,,Zlo radi zla" nije nužno loša karakterizacija  ako scenarista ima neki plan kako da to maksimalno iskoristi, ali kod Ambrozinija to nije slučaj pošto mu pribegava iz lenjosti.Na njegovom mestu je mogao biti bilo koji potrošni zlikovac, prosečan gangster ili plaćeni ubica a da se ne primeti neka razlika. Ovo se može primetiti kod skoro svih antagonista u ovih 10 brojeva, doduše  Ludi Barakan je ispao malo zanimljiviji u svom nerazumljivom fanatizmu. U svakom slučaju, ovde je uloga Kardinala malo drugačija jer predstavlja iskusitelja odnosno podstrekača pošto navodi malu Alegru na ubistvo iz osvete. No , ovo mu ne pomaže kao liku, jer je njihov susret slučajan pa ostaje zamenljiv.


Što se tiče Napoleonovog trademark preplitanja stvarnosti i mašte, u ovoj epizodi je to ispalo na štetu mašte. Priča o Turu Gospodaru Senki je interesantna varijacija na temu greha, ali bi bila mnogo efektnija da je drugačije obrađena. Ambrozini čitaocima objašnjava veoma očiglednu metaforu umesto da ih pusti  da sami izvuku svoje zaključke, a još im  dodatno utuvljuje u glavu poentu transformacijom Kardinala u zlog bika iz predanja. Na kraju čitavu stvar racionalizuju Napoleon i Dima dok bistre o slučaju, ako nekako  već niste primetili x puta ponovljenu poentu. Once you go black, there`s no going back! Da maksimalno pojednostavim autorovo (već jednostavno) gledište.  Nije to loše,  ali sam Napoleon se ne pridržava tog principa pošto vidimo da je lak na obaraču.


Ako vam se čini da su likovi u ovom broju dosta suzdržani i hladni, to je jer nemaju naročito izražajna lica. Da je u pitanju samo protagonista ovo bi bilo razumljivo, pošto je naglašeno intorvertan, ali to vidimo kod gotovo svih likova izuzev Alegre i  imaginarnih prijatelja. Ambrozini je takođe sklon tome da kuburi sa proporcijom. Ovo nije odma očigledno, ali čim se neko od njegovih likova dohvati oružija šake im odmah postau prevelike. No to nije sve, vrhunac  je  početak epizode gde u kockarnici vidimo šesnaestogodišnjakinju koja izgleda kao da ima 30 godina. WTF?  Karlo Ambrozini je solidan  kao crtač, ovo mu nije najbolje izdanje,  ali kada bi na osnovi ovih 10 epizoda napravili rangiranje ispao bi pri dnu liste u sopstvenom serijalu.  To nimalo ne čudi pošto su Napoleona crtali majstori kao što su  Kazertano, Bačilijeri i  Del Vekio. Dno liste je rezervisano za Đulija Kamanjija (videti pod ,,Ludi Barakan").

Ocena:


 


среда, 24. новембар 2021.

Manje čovek


Režija : Hempton Fančer

Scenario : Hempton Fančer i Lu Mekriri (roman)

Hemptona Fančera mnogi znaju kao koautora filmske adaptacije kultnog Blade Runner-a, manje ga znaju kao glumca , a najmanje kao reditelja. Ovo poslednje je iz prostog razloga što je režirao jedan jedini film. Jedan ali vredan!  Znate li za film ,,The Minus Man"? Siguran sam da je odgovor na to pitanje jedno veliko NE, ali budite bez brige pošto je ovo film za koji malo ko zna. Te 1999. godine  je prošao skoro nezapažen kod publike, sa retkim recenzijama u novinama, a ni vremenom nije dobio na gledanosti. Šteta za publiku pošto je ovaj film sasvim nepravedno zapostavljen.Fančerov The Minus Man je adaptacija istoimenog romana autora Lua Mekriria i više od toga.

 Ovo vam je film koji izbegava sve klišeove psiho-ubica podžanra na način koji se retko viđa. Nema jurnjave, pucnjave, krvopljusa, naglog obrta ni genija među pandurima. Već čujem kako neko dobacuje komentar tipa : ,, Pa,  čega ima koji moj ? ". Na to odgovaram sa : Ima satire (bez satare), crnog humora, misterije  i zaista urvnutu perspektivu protagoniste.  Da,  Fančerov film je potpuno atipičan ako ne i najneobičniji izdanak ovog podžanra. 

Bio je fin i javljao se komšijama.
 Van Sigart je napadno običan, tako banalo svakodnevan dopadljiv vetropir, bezbrižan kao dete u telu odraslog čoveka,  ali samo na prvi pogled. Ispod iskežene maske normalnosti se krije prefrigani serijski trovač koji pronalazi nesrećnike sa takvom lakoćom da je gotovo natprirodan. Ubeđen je da ih privlači kao moljce svetlo, a nimalo ne  bi bilo teško zamisliti da ga neka zla viša sila podržava u tome. On svoje žrtve ne sili  nego ih zatiče na rubu ambisa i poturi im jedno piće kako bi prešli preko ivice.

Od toga što radi je još strašnije što ni sam ne zna zbog čega to radi. Kod ovakvih ovakvih likova obično nalazimo  nekakav uzrok ili makar nagoveštaj korena njihove patologije, međutim to nije slučaj sa Vanom. Kod njega nema baš ništa. On  ne samo da je potpuni stranac drugima, nego i samom sebi. Iza osmeha i praznih reči postoji samo užasna zjapeća praznina. Ima nekakav tračak nalik savesti u vidu dvojice izmaštanih pandura koji ga ispituju u nekakvom kvazikafkijanskom procesu koji vodi u svojoj glavi, ali njima daje isto što i ostalima - ništa.

Verovali ili ne ovu osobu tumači Oven Vilson! Baš onaj vedri, bleskasti, večito nasmejani  plavušan iz komedija ,sa ili bez elemenata krimića, porodičnih filmova  i ljubića.Ovde je manje više isti kakvim ga pamtite, iako je iz doba pre nego što se profilisao za pomenute tipske uloge iz ranih dvehiljaditih sa kojima ga gledaoci najviše povezuju. Sve njegove everyman crte ovde dobijaju obrnut predznak pošto je odličnim kastingom iskorišćen za ovog neobičnog zlikovca. Vana Sigart kakvog vidimo je teško zamisliti u izvedbi drugog glumca, a po mnogo čemu je kreacija Fančera. O tome ću više malo kasnije. Ovo ipak nije samo film o njemu, nego o ljudima koji ga okružuju.

 

Meštani  gradića  u koje je put naneo ovog lutalicu su pomalo slično njemu, spolja gladac a iznutra jadac.  To se najviše odnosi  na prividno skladni bračni par kod kojih Van dolazi kao podstanar, ali i na sporedne nevesele likove. Durvini žive američki san, ali samo na prvi pogled. Toplina njihovog doma je samo kulisa iza koje vidimo duboko nesrećne ljude koji životare u krhotinama svojih snova. Ćerkin odlazak iz porodičnog gnezda nisu prežalili a jasno je i da nije ispunila njihova očekivanja (čitaj zablude) . Zlosrećni bračni par tumače sjajni Brajan Koks (aka prvi Hanibal Lekter) i Mercedes Ruel.  Njih dvoje nisu samo žrtve za nekog ludog kasapina, kako to obično biva u sličnim filmovima, već sasvim dopadljivi i pomalo čuknuti ljudi od krvi i mesa.  U nekom drugom filmu njihova zajednička hemija bi imala drugačiji ishod , ali ovo nije taj film.

 

Šta me snađe?

Jasno je zbog čega se Van prikačio za njih, ali ako malo bliže pogledate njegove ,,nasumične" postupke (naročito ono premeštanje ćerkine fotografije ), stiče se utisak o vrlo suptilnoj manipulaciji koja je pogodila Daga Durvina pravo u mesto gde je najslabije zavaren. Đavo je u detaljima, a Van Sigart je podmukao van pameti.  Fančer ovaj  potez  provlači pred gledaoce na jedva primetan način, tako da oni manje obazrivi neće ni primetiti ovaj dijabolični trik . Možda ga uočite, ali  opet niste potpuno sigurni da li ga je zaista izveo ili je to ipak slučajnost. Fančer u ovom filmu  troluje gledaoce tako što skoro ništa ne otkriva, nego  ostavlja mrvice skrivene u naizgled običnim svakodnevnim događajima.

 

 

A ta svakodnevnica je pozornica površnosti i taštine.  Među stanovnicima ovog, a verovatno i vašeg, mesta nema duboke pa ni smislene povezanosti van toga što žive u istom naselju. Život im se iscrpljuje u uobičajenim malim dnevnim ritualima a nedostaje im iskrenost. Zbog takvog života po inerciji oni ne primećuju lisicu u kokošinjcu. Ovo se najviše vidi kroz pomalo komične dijaloge između Vana i kolega sa posla, kao i ostalih iz njegovog neposrednog okruženja. Bukvalno im daje samo opšta mesta i potvrđuje njihova uverenja a oni to ladno ne shvataju. Taj vašar taštine je zabavan ali u jednom segmentu ode baš predaleko pa mu devojka koju je juče upoznao maltene jede iz ruke. Ferin, koju tumači Dženin Garofalo,  se baš odlučila da ga osvoji ali  bi njen lik zbog svojih godina  trebala imati makar predstavu o emotivnim odnosima, tj. primetila bi da nešto sa Vanom nije u redu. Tu sleduje WTF momenat koji neću spojlovati ali mogu reći da je došao niotkuda. Ko pogleda, znaće na šta mislim.


Mada, ovo bi mogao biti zaostatak iz Mekririjevog romana  koji se , sudeći po malobrojnim intervjuima i prikazima,  razlikuje od filma najviše u jednom bitnom detalju. U romanu je opisana prošlost antagoniste, ili makar njeni delovi, tako da je bliži konvencijama od samog filma. Odsustvo tog whydunit-a je čar ovog filma. Osim toga, sniman je stilom koji bi nepažljive gledaoce i one koje slučajno nalete na njega nakon uvoda sigurno zbunio. Rađen je u duhu drame, a pojedine scene poput bezbrižnog odlaska na plažu stvaraju osećaj romantične komedije. Taj utisak  pojačava mekana muzika koja kao da je iz ljubića.

Pisac je prisutan

The Minus Man je film koji je poput protagoniste prošao ispod radara. No  ovo je i otrežnjujuć film a sopstvene radare nije loše proveriti sa vremena na vreme. Valja se ponekad osvrnuti oko sebe i dobro razmisliti o ljudima koji vas okružuju. Ne zbog toga što ćete primetiti čoveka manje, što nije isključeno, nego da  uočite da li je neko manje čovek.

Ocena: