понедељак, 29. април 2019.

Hellboy : The Troll Witch


 Ko nije gledao novi Hellboy film, bolje  ga ne gleda! Don' teven think about it! Ozbilno kažem.Ako je nekome smetao del Torov Hellboy , sada može od blata da ga pravi.Bolje pogledajte ovaj kratak animirani film.Ovo je adaptacija kratke priče ,,The Troll Witch"u režiji Erika Staforda.Kod nas je taj strip  izdao  System comics u ,,Hellboy:Veštica Trol i druge priče". Adaptacije Hellboy-a su malobrojne a ovo je svakako najbolja među njima.  O čemu se radi?
Hellboy se zaputio u Norvešku ako bi rešio neokoliko zverskih ubistava.Kad kažem rešio, mislim ,,rešio"na njegov način tj. nabasao na čudovište, makljao se sa istim i razbio mu tikvu kamenom ručerdom.U svakom slučaju, ovog puta stvari stoje malo drugačije pošto će se Hellboy naći licem u lice sa vešticom iz lokalnih mitova.

четвртак, 25. април 2019.

Legende o mračnom vitezu : Maska


Krajem osamdesetih godina je obnovljeno čitalačko interesovanje za superherojskim žanrom a pogotovo za Betmenom.Tada je pokrenuta nova edicija tzv,,Legende o mračnom vitezu" (Legends of the Dark Knight) koja je imala za cilj , barem u početku , da reinterpretira ključne događaje i zlikovce iz Betmenove dotadašnje istorije ali u stilu Year One stripa.Dakle ovo je još jedan vid peglanja kontinuiteta i definitivno raskršćavanje sa tzv ,,bronzanim dobom" američkog stripa. Što je interesantno, ekipa koja je revidirala kontinuitet odnosno osvežavala bet-mitologiju se sastojala velikim delom od scenarista koji su bili najznačajniji za uspostavljanje iste tj. starog kontinuiteta. Pa tako imamo veterane poput Denisa O`Nila, Hauarda Čejkina,Gila Kejna  zajedno sa tadašnjim mladim nadama kao što su bili Grent Morison,Gart Enis itd .U početku su sve priče bile koncipirane kao višedelne, sa izuzetkom pojedinih single issue-a  , a kasnije su se pretvorile u crossover-e i svašta nešto.Bilo kako bilo, većina tih prvih stripova iz ove edicije  se smatra uspešnima,što se vidi iz činjenice da su sakupljane u trejdove i višestruko reprintovane, pa ih često možete videti na raznim best of listama koje su manje više identične.Mišljenja sam da su pojedini često navođeni stripovi  sa tih spiskova , iz ove edicije i van nje, precenjeni pa ću tokom godine praviti osvrte na Betmen stripove za koje smatram da su neopravdano skrajnuti ili barem niže kotirani od pojedinih izvikanih dela.Pa tako počinjem ovu seriju postova sa maltene zaboravljenim naslovom a to je ,,Maska" od Brajana Talbota.Ako se neko sada začudio , evo ponoviću: da Brajan Talbot je pisao i nacrtao dvodelni strip o Betmenu! O čemu se radi? Čitajte dalje i saznajte.

Betmen se budi u bolničkom krevetu, okružen je doktorima koji mu govore da je on zapravo skitnica i težak alkos koji se oblači u kostim od smeća i priživljava fantaziju o borbi protiv zločina.Da li je bolnica nekakavo priviđenje ili je njegov dosadašnji život bio halucinacija? Sa jedne strane možemo da poverujemo u to da su svi Betmenovi doživljaji samo fantazija alkoholičara koga život nije nimalo štedeo.Svi ti stripovi jesu na kraju krajeva samo izmaštani događaji, pa njihova nerealnost je više nego očekivana.Ali sve se ovo može rastumačiti i kao plan očajnog sina pokojnog krimosa koji je namamio i kidnapovao Betmena pa ga više meseci kljukao halucinogenim drogama i smestio u lažnu bolnicu.Pri tome je glumio psihijatra ne bi li ga izludeo.
Čitava ta ,, it was all in his head " ideja uopšte nije nova, ali način na koji ju je Talbot upotrebio je prilično zanimljiv.U stripu se halucinacije toliko međusobno prepliću da je teško razlučiti šta je zapravo stvarno a šta ne jer su tragovi koji navode na zaključke varljivi.Dakle, bez obzira što je ideja već viđena, autor je očigledno znao šta je hteo i , što je najbitnije , umeo je  da to ostvari.

Nešto slično je pokušao Dag Menč u storiji ,,Lovina" (Prey) gde je pokušao modernizovati  Huga Stjendža , no scenaristički gledano taj strip je prilično loš.Karakterizacija Strejndža je promašena i potpuno nelogična a plan sulud.Talbotov zlikovac koji glumi psihijatra zvuči ubedljivije od Menčovog Strejndža koji bi ,između ostalog, to trebao biti.Verovatno je stvar u tome što je Talbot zaista imao  konsultanta radeći ovaj strip, potpisan je u prvom delu, pa je zato nastup lažnog doktora ubedljiviji .U svakom slučaju recimo da su  Betmen stripovi  iz 70-tih bili smisleniji od ,,Lovine" iako autori nisu pokušavali da budu preterano realistični.Malo je reći da je taj  strip DC retroaktivno izbacio iz kontinuiteta time što je kasnije Mat Vagner preradio prvi susret Betmena i Strejndža u ,,Batman and the Monster Men".

Talbot je umešno iskombinovao akciono i goteskno, on po potrebi lako pređe sa adrenalinskih kadrova na neke vrlo hororične prizore.Od svih koji su prikazali Betmena u teškim situacijama i mračnim trenutcima mislim da nisam video Brusa Vejna ovako psihofizički razorenog kao u ovom stripu  tokom boravka u  lažnoj (?) bolnici.To otiđenje pred sopstvenim likom, neverica  i užas u očima se ne zaboravlja tek tako.A  halucinacije su naročito  jezive.Video sam maltene bezbroj varijacija ubistva Vejnovih roditelja, ali ovo što je Talbotu palo na pamet je zaista košmarno.Treba istaći i užasnu  viziju raspadajućeg postapokaliptičnog Gotama.Da li sesije sa lažnim doktorom razobličavaju lažnu stvarnost ili uništavaju predstavu postojećeg sveta je nebitno.Podjednako je jezivo.Zanimljivo je kako kod  Talbota ljudske figure očas posla poprime neke primitivne majmunolike odlike.Čitajući ,,Masku", stekao sam utisak da Talbotov stil tu prikazan najviše asocira  na radove Ričarda Korbena. ,,Maska" je izašla u Legends of the Dark Knight 39 i 40 davne 92` i reprintovana  četiri godine kasnije , za sada samo jednom, u trejdu Batman : Dark Legends.

Ocena:


понедељак, 1. април 2019.

Mort Sinder



Mort Sinder je kultni argentinski strip Alberta Breće  i Hektora Osterhelda  iz šezdesetih godina prošlog veka koji prati doživljaje Ezre antikvara i naslovnog besmrtnika .Ovaj večiti čovek je preživeo sve vekove, prisustvovao gotovo svim velikim trijumfima i porazima kroz istoriju a ipak za čitaoca ostaje enigma.Ko je zapravo Mort Sinder i šta mu omogućava stalni ciklus rađanja i umiranja? Na ova pitanja teško da ćete naći odgovore pošto prastari Mort o tome ćuti.Naslućuje se postojanje izvesnih sila,ali ako tražite izvestan odgovor onda kucate na pogrešna vrata.Iako je sporedan lik u sopstvenom stripu Mort je učesnik gotovo svih poznatih ratova,mnogima je bio prijatelj i slamka spasa u nedaćama, ali je pre svega svedok svekolikog čovečanstva.
 Morta Sindera je domaća publika imala prilike da upozna na stranicama Stripoteke tokom sedamdesetih godina prošlog veka , a prošle godine je Darkvud izdao celokupne avanture u odlično  opremljenom tomu sa tekstualnim dodacima o autorima.



Alberto Breća bio vanserijski samouki genije i antikonformista, iako mu se stripovi danas svrstavaju u klasike treba naglasiti da tu nema klasike u smislu pridržavanja tradicije niti je iko posle njega ovakav stil duplirao i uveo i glavni tok.Iz tekstualnih dodataka ovom izdanju možete videti da se Breća borio protiv ,,svetog pisma" crtanja, tj.olovke, pa je crtao onime što je smatrao da odgovara svakom stripu (pa i tablama) ponaosob.Primera radi , Mort Sinder jeste crno-beli strip,  međutim on  nije crtan olovkom na belom papiru nego umakanjem žileta(!) u belu boju i potom crtanjem po crnoj hartiji.Otuda  neobičan odnos između svetla i tame gde svetlo deluje kao slaba varnica koja tinja u sveprožimajućem mraku.


Za razliku od ,,Izveštaja o slepima" Breća ovaj strip nije crtao u stilu koji podseća na apstraktno slikarstvo,doduše ima nagoveštaja, nit je kao ,,Ktulu Mitovi "tako da ovde crtež ne služi više kao islustracija teksta odnosno nije nalik slikovncici nego se ipak drži ,,pokreta u slikama" tj.suštine stripa kao umetnosti.Prethodna dva stila ne smatram nimalo lošima, čak suprotno , nego naglašavam razliku i time potvrđujem Brećino odbijanje da robuje stilu. Posebno bih istakao poslednju priču  ,,Bitku za Termopil" gde Breća pokazuje izvanrednu umešnost u prikazivanju bitke spartanaca i presijanaca.Nadmašio je sam sebe praveći epsku masovku u vidu spleš table.


U Mortu Sinderu se u pojednimim epizodama  desilo isto što Mebijusovom i O`Benonovom  stripu ,,The Long Tomorrow" , a to je da izuzetan crtač zasenjuje scenaristu.Hektor Osterheld je između Eternauta i strip albuma Če osmislio nekoliko odličnih horor priča sa naglašenim iracionalizmom koje potpuno odgovaraju ovoj fazi Brećinog stila.Teško je reći ko se kome prilagođavao ali rezultat je svakako fenomenalan. Međutim  posle uvodne dve priče tj . ,,Faraonovog Dara " i ,,Ljudui olovnih očiju" vidi se da Osterheld pokušava da isprati  isprati Brećin stil sa podjednako dobrim pričama , i nekoliko puta mu je to pošlo za rukom , ali  strip počinje da luta.  Umesto da ostane u horor žanru koji se po prirodi stvari nameće kao najbolje rešenje iz uvodne dve epizode,  ili ako je baš morao da eksperimentiše da je makar ostao u nekoj vrsti mračne fantastike, on pokušava da bude i krimić i sf .Sa jedne strane to ima smisla pošto je naslovni junak proživeo puno toga, svedočio je svim epohama.Svi ti doživljaji bi se mogli dovesti u okvire različitih žanrova  pa bi i mogao da priča o svemu pomalo.Sa druge strane, koliko god to dobro zvučalo ipak realizacija nije takva, pošto su horor priče ovde ipak bolje napisane od skoro svih ostalih (poslednja je izuzetak).Dakle problem je Osterheldova neujednačenost jer sjajne horor priče prate prosečne sf i krimi priče, ali srećom one su tek mali deo ovog  stripa

Ocena: