четвртак, 12. јул 2018.

Napoleon : Ludi Barakan


Iz ludnice u Poljskoj je pobegao opasan osuđenik Preminger koji  smatra da je  generalom Solomonove vojske  i sebe naziva ,,Barakan".Policija ne zna šta taj smera ali se uputio ka Ženevi.Dok tragaju za ludim beguncem, bivšeg  detektiva Napoleona proganja dvojnik.Ubeđen je da ga neko uhodi iako mu poznanici zabrinuto govore kako mu se to pričinjava.Misleći  da polako gubi razum, Napoleon odlučuje da ode na odmor, međutim  nepoznata žena mu se javlja u snovima sa porukom o opasnosti iz bliske budućnosti.Da li se Napoleonu Di Karlu zaista priviđaju stvari, ili ga neka sila navodi na trag ludog Barakana?


U trećem broju zaranjamo dublje u Napoleonov svet mašte i saznajemo nekoliko novih pojedinosti.Imaginarne prijatelje zaista smatra svojim projekcijama (fantazmima) ali to ne važi i za svet u koji povremeno odlaze.Taj svet nije samo u Napoleonovoj glavi , njegova individualna psiha je tek površinski deo/vrh ledenog brega ,nego predstavlja svojevrnu ravan postojanja kojoj mogu pristupiti ,,osetljive" osobe poput njega, Polet  i Alegre ( u narednim brojevima).Izgleda da na tom mestu osobe mogu međusobno komunicirati ali se ta komunikacija odvija na simboličan način, nikako direktno.Poruke iz te ravni se tumače kao snovi.Unutar tog sveta se nalazi i tzv,, savet mudraca" koji predstavlja praiskonske projekcije čovekovih davnih ribolikih predaka, što znači da Ambrozini sugeriše da se u najdubljim delovima kolektivnog nesvensog nalaze neljudski entiteti.


Zaplet je ponovo takav da Napoleon rešava slučaj tako što je  vođen sinhronicitetom, smisleno povezanim događajima među kojima nema uzročno poslednične veze (slučajnost) , ali ovog puta je inicijator događaja žena koja je predosetila opasnost.Pošto niko ne zna šta ludak Preminger tj. Barakan smera a promenio je lični opis tako da ga ni ne mogu prepoznati, Napoleon zaista nije mogao znati kako taj tip izgleda niti gde će i kada napasti nedužne.Poletina prekognicija ga je uputila na tačno mesto, nesvesno je uticala na njegovo ponašanje , doduše Napoleon je mislio da pati od amnezije.


Iako je naslov ,,Ludi Barakan" Ambrozini se u stripu  njime najmanje bavi .Osim što vidimo da je sišao sa uma i da planira  aktivirati eksploziv na aerodrumu, jer ,,vatra pročišćava " (šta god mu to značilo) nigde nema naznake nekog konkretnog motiva.Preminger je van svake sumnje opasan fanatik, a pride je naoružan, ali motivacija mu je na nivou   ludaka iz vica o trojici iz ludnice.
Đulio Kamanji se u ovo broju pokazao kao korektan crtač, ali opšti utisak je da njegov stil ne odgovara ovakvoj materiji.Konkretno, Kamanjijev stil je tipičan zanatski rad kakav se očekuje od prosečnog Boneli avanturističkog stripa.On je realističan sa uobičajenim kadriranjem scena tako da izuzev jednog kadra ,,Savet Mudraca" ništa drugo ne ostaje u pamćenju nakon što se strip pročita.U pokedinim kaiševima zanemaruje pozadinu,ostaje prazna, u korist krupnog prikaza lica.Dakle Kamanji nije  loš, nego prosečan.Ovakvom stripu najviše odgovara crtačko umeće Đampijera Kazertana zbog njegove sklonosti ka fantaziji, hororu i košmarima.Doduše, Del Vekiov noar štimung se takođe lepo uklopio u Ambrozinijev svet.

Ocena: