петак, 29. децембар 2017.

Sendmen : Restoran 0-24


Ovaj kratak film je adaptacija priče ,,24 Sata"  tj. šestog  broja kultnog stripa Sendmen autora Nila Gejmena.Ukoliko ste početkom godine gledali ,,Justice League Dark" imali ste priliku da vidite kako je zarad tok animiranog filma iskasapljen deo iz uvodnog toma Sendmena i to upravo ovaj.Umesto tog bezveznog filma ovde ćete videti pravi užas koji je priredio Doktor Sudba . On se 24 sata iživljava nad slučajnim gostima restorana pomoću magičnog dragulja kojim upravlja njihovim snovima.Čitav dan provodi ogoljavajući sve tajne i potisnute nagone  običnih ljudi dok ono najgore (ili možda suviše istinito) ne ispliva na površinu. Doktor Sudba odnosno Džon Di izigravajući božanstvo ruši sve okvire normalnosti i pušta podsvest na slobodu.Šta to izbija iz ovih naizgled običnih ljudi kakve možete svakodnevno sresti? Šta se krije iza maske normalnosti? Pogledajte pa procenite sami.

Ovo psihofizičko urnisanje je u potnunosti verno stripu jer je svaki kadar filma reprodukcija table iz stripa.Ovu fenomenalnu adaptaciju Sendmena su nam pružili Evan Henderson i Nikolas Braun koji su tri godine vredno radili na ovom ostvarenju. Inače, Nil Gejman je gledao ovaj film i prilično je zadovoljan.

 Slobodno mogu reći da je ,,24 Hour Dinner" najbolji fan film godine i ne samo to nego najbolji fan film koji sam do sada gledao. Svi koji ste čitali Sendmena imate čemu sa se radujete, vi koji niste trčite po ,,Preludijume i nokturna" (ako nađete jer je izdanje Belog Puta davno rasprodato). Slučajni gledaoci neka budu upozoreni, jer  ono što sledi nije za svakoga.

четвртак, 28. децембар 2017.

Parker Ričarda Starka : Lovac


 Ako ste ikada čitali krimi romane, naročito one američke ,,tvrdp kuvane" krimiće ili gledali neke od brojnih filmova snimljenih po njima sigurno znate za likove poput Filipa Marloua,Sema Spejda, Majka Hamera ili Slima Kalahana.Da li vam Parker zvuči poznato a da pritom niste pomislili na alter ego Spajdermena , robnu marku ili prezime glumice? Verovatno ne ali možda ima filmofila koji pamte manje uspešan krimić od pre četiri godine. U svakom slučaju Parker je protagonista dvadesetak romana američkog pisca Donalda Ervina Westlejka koje je objavljivao pod pseudonimom Ričard Stark.Prvi iz te serije je ,,Lovac". O čemu se radi? Parker je profesionalni lopov i ubica kojeg su saučesnici zajedno sa njegovom ženom izdali  nakon akcije pljačkanja južnoameričkih pobunjenika.Mislili su da su ga ubili, međutim tu su debelo pogrešili jer je Parker prilično žilav.Greška će ih skupo koštati jer se Parker vraća željan osvete i spreman da gazi preko leševa kako bi uterao dugove.

,,Lovac" je van svake sumnje ,,tvrdo kuvan" krimić, ali zaplet je takav da nikoga ne može iznenaditi.Bilo da je čitalac iz sadašnjeg vremena ili iz 60-tih godina prošlog veka kada je napisan, ovde nećete pronaći ništa inovativno.Ovo je tipiča priča o osveti.Da li ta predvidivost znači da je ovo štivo dosadno? Pa , ne baš jer ,,Lovac" ima šta da ponudi.Kao prvo radnja nije zbrzana, nego razrađena metodično kao i Parkerova osveta.Postupno nas uvodi u detalje plana dok mu se u glavi vrzmaju sećanja praćena Vestlejkovim oštrim pripovedanjem. Drugo, glavni lik je koliko-toliko interesantan.Parker kao ličnost je nemilosrdan agresivac, odlučan i  beskrupulozan lopov.Spreman je na sve da bi zgrabio svoj plen i potpuno mu je nevažno ko će mu se naći na putu.Ne pravi razliku između paravojnih grupa i bivših saveznika.Štaviše nije se ni trgao dok je ucenjivao šefove organizovane kriminalne grupe zvane ,,Sindikat".Naspram njega gotovo svi ispadaju šonje jer je hladnokrvniji od najtvrdokornijih kriminalaca.Po amoralnosti sličan je Torpedu, doduše blaži jer Parker ipak ima neka pravila.Koliko god to čudno zvučalo, ali Parker ipak ima kodeks ,,poslovne" etike dok je na zadatku.


,,Lovac" je  verna adaptacija romana, a 2010. je  nagrađen Ajznerom za najbolju strip adaptaciju.Glavni adut ovog stripa je crtež Darvina Kuka.Kuk je bio prvenstveno ilustrator pa tek onda crtač stripova, ali stil mu je prilično prepoznatljiv.Kuk je razvio stil koji liči na kombinaciju starinske ilustracije i prenaglašenih likova iz humorističkih stripova.U nedostatku boljeg izraza, Kuk je sličniji karikaturistima ali više mu odgovara titula cartoonist (smatram da nema adekvatan prevod) jer je to ipak širi pojam koji obuhvata i crtače stripova.Sličnosti sa starim ilustracijama doprinosi i izbor kolora, jer je čitav strip urađen u duotonu.Duoton plava postaje sve tamnija kako priča odmiče i biva sve više napeta. Sa druge strane, koliko je Darvin Kuk crtežom uspeo da oplemeni ova krimić toliko u pojedinim  trenutcima umanjuje učinak jer pribegava blagoj cenzuri određenih scena.Nasilje je bitan deo , i mamaca za publiku, Vestlejkovog romana kojim manje-više drži pažnju tokom ove standardne krimi priče.U izrazito brutalnim scenama, Kuk pribegava triku pomeranja perspektive i time umanjuje šok na koji je Vestlejkov roman igrao.

Treba istaći da je pre ovog stripa Vestlejk prodavao prava na adaptacije romana ali nikada im nije dozvolioda da koriste ime Parker.U ovom slučaju je napravio izuzetak jer je bio više nego zadovoljan crtačkim umećem Darvina Kuka.Kuk je preminuo prošle godine, i iza sebe je ostavio priličan broj stripova među kojima su četiri adaptacije Parkera koje je uradio za  izdavačku kuću IDW. Sve četiri je na našem jeziku izdao Darkwood .Kad se sve sabere, ,,Lovac" je svakako interesantniji od nekoliko postojećih filmskih adaptacija i sasvim je solidan strip.

Ocena:



четвртак, 30. новембар 2017.

Punisher - prva sezona


Popularni marvelov antiheroj je konačno dobio svoju seriju nakon gostovanja u drugoj sezoni Derdevila.Frenk Kesl se povukao iz akcije, pokušava da pronađe svoju ulogu u novim okolnostima, međutim ubrzo se nalazi na meti misterioznog hakera koji sebe naziva Mikro.Upuštajući se u istragu, Kesl u hakeru pronalazi saveznika i otkriva zaveru usred vojnih i obaveštajnih službi.Zajedničkim snagama pronalaze tajnu trgovinu drogom iz Avganistana.Duhovi prošlosti se vraćaju dok događaji ispadaju različiti nego što su se na prvi pogled činili.Da li se ova dvojica zaista mogu suprotstaviti službama i paravojnim formacijama? Hoće li istina izaći na videlo?


Nakon gledanja serije prva reč koja mi pada na pamet je nedoslednost.Ova serija je nedosledna na više načina.Kao prvo, nedosledna je u pogledu karakterizacije glavnog (anti)junaka.Tokom druge sezone Derdevila smo videli Kesla kako je ubio  glavnog krivca  smrti njegovih najmilijih i nakon toga preuzeo na sebe sulud  zadatak da nastavi sa ubijanjem krimosa u nedogled.Ispostavlja se da Skunover/,,Kovač" ipak  nije bio glavni, što ima smisla jer ga Frenk nije saslušavao nego prosto ubio, ali zato odjednom Frenk prekida sa svojom misijom jer je pobio sve lidere bandi koje su učestvovale u sudbonosnom obračunu u luna parku.To nema smisla obzirom da smo ga videli kao je prelomio da nastavi sa eliminisanjem ološa.Druga nedoslednost je u portretisanju Kesla tokom ove sezone.Počinje kao ludak na koga svmo se svi navikli, a kroz nekoliko epizoda odjednom postaje ,,porodični čovek" u porodici Liberman uprkos tome što tokom flešbekova uviđamo da mu ta uloga nije ležala ni dok su njegovi bili živi.To se prosto ne uklapa u ono što smo do sada videli, Frenk se otvorio samo na trenutak i to kada je bio gotovo na samrti.Ajde razumem to što se pretvara da je neko drugi da bi se infiltrirao u kuću i time uzvratio progonitelju ali sve posle toga je preterivanje.


Sledeća velika nedoslednost je u karakterizaciji agentkinje Madani.Ona od početka predstavlja osobu koja veruje u ,,sistem" tj.zakon, sa vremena na vreme ga malo zaobiđe ali suštinski se drži principa zakonitosti.Ona je zamišljena kao kontra Keslovom odmetništvu (čest motiv izražen kroz mnoge slične likove u Punisher stripovima) i svakako treba da bude neko čija je moralna osa u društveno prihvatljivim okvirima.Prema tome nema smisla to što ona pred kraj i na kraju serije pomaže Keslu u odmetništvu, a još manje to što njenu odluku podržavaju.Ove nedoslednosti su verovatno nastale tako što šouraner Lajtfut nije dovoljno vremena proveo na usklađivanju nekoliko različitih scenarista.Nakon veoma jake uvodne  i tri  prilično dobre naredne epizode, oseti se taj narativni pad od pete do devete epizode posle kojih serija ponovo živne.


Ali dobro, ne treba sve kuditi jer ovde ima i toga što je valjalo.Pre svega to je tema o nedovoljnoj brizi države i društva  o vojnim veteranima, što je od najranijih dana prisutno u Panišer stripovima. Ništa novo nije rečeno o tome , ali makar nije klišeizirano.Priča o Luisu je zbrzana ali ako ništa drugo Danijel Veber je prilično dobro odigrao ulogu neshvaćenog manijaka, pogotovo u desetoj epizodi.To mi je pored uvodne , druga najbolja u čitavoj sezoni zbog odlične režije.U seriju je ubačena i aktuelna vruća debata o razoružavanju u SAD-u, mada samo u kratkim uprošćenim crticama.Više je ličilo na razmenu nekoliko mišljenja nego na debatu, ali to ipak nije glavna stvar u ovoj seriji.


Glavna stvar je da Berntal nije izneverio u ulozi Panišera.Uprkos manjim scenarističkim peripetijama, on je i dalje badass kakvim ga pamtimo.Ebon Moss u ulozi Libermana/Mikroa je iznenađenje ove serije, sasvim je zabavan u toj ulozi i dobro je to što su Majkroa pretvorili u bezbednosnog tehničara uzbunjivača.On je ovde  ličnost nalik Snoudenu, što je svakako zanimljivije od tech support / man in the chair uloge iz stripova.Ben Barns je solidan kao amoralni Bili Ruso.Reditelj je svakako imao u vidu njegove prethodne uloge poput Dorijana Greja.Ruso je tokom čitave serije u sivoj zoni.Istovremeno je ratni drug i ratni profiter.Nije na nivou Kilgrejva ili Kingpina, ali opet ne zaostaje mnogo za njima.Po kompleksnosti im je na tragu i svakako je bolji od onih po meni bezličnih negativaca iz poslednjih nekoliko marvelovih filmova (izuzev Lešinara is Spajdermena).Radije bi da vidi ovakvog na velikom platnu nego tamo neke ultrone i ajakse.
Amber Rouz je dosadnjikava u ulozi agentkinje Dine Madani, eto taj lik je u seriji i glumački i scenaristički nezanimljiv. Suštinski Berntal, Moss i Barns nose čitavu seriju, ostali su ili solidni ili dosadni.

Akcije u ovoj seriji ne nedostaje, mada ponekad ( u onim razvučenim epizodama) tako deluje.Serija ne skriva da vuče inspiraciju iz akcionih filmova.Koreografija i muzika vuku na Džona Vika a ima tu  i segmenata očigledno nadahnutim ,,Umri muški" franšizom.Začuđujuće u svemu ovome se pronašlo i mesta za omaže na slešer i zombi filmove ( ko prepozna malo toga  12.epizodi).Izostala je akciona scena iz jednog kadra nalik na onima iz dve sezone rogatoga.Vidi se da je planirana za treću epizodu tokom flešbeka  ali nisu uspeli pa su umesto toga napravili po meni slabu montažu koja na sreću svih traje kratko. Kvalitet poslednjih marvelovih serija na netfliksu je u opadanju.Panišer nije na nivou Derdevila po dubini, niti Kejdža po stilizaciji ali tu je negde kao Džesika po izvedbi.Svakako je mnogo bolji od one dosade nazvane Deffenders. Panišer nije postavio nove standarde, niti je dotakao one već postavljene ali je makar solidna serija.

Ocena:



среда, 29. новембар 2017.

The iMom



The iMom je kratak sf film režiserke i scenaristkinje Arijele Martin iz 2014.godine.Radnja je smeštena u  bliskoj budućnosti , u vreme kada su se na tržištu pojavile humanoidne  robotizovane dadilje nazvane iMom.Uz svaki iPhone i iPad ( iPaid?) i-kakoveć očigledno postoji potreba za sofisticiranim surogat ljudima.Ovde vidimo jedno tipično veče u porodičnom domaćinstvu budućnosti (koje isuviše liči na sadašnjost) kada roditelji nemaju vremena za sopstvenu decu i brže bolje svaljuju obavezu na androida-bebisiterku.U ostalom šta bi moglo poći po zlu?
 
Ona je svakako programirana po predviđenim algoritmima, od nje se očekuje da kao i sve mašine obavljaju iste zadatke iznova i iznova.Jedina razlika je što ovaj android u odnosu na ostale mašine ipak ima veštačku inteligenciju stvorenu po uzoru na čovečiju.Upravo tu leži kvaka, tu  u samoj zamisli da nesavršena bića proizvode sintetička bića po uzoru na sebe same.Ne znam šta vi mislite , ali kada se uzme u obzir za kakva su dela ljudi sposobni zar nam zaista trebaju sintetičke kopije? Ovaj interesantan kratak film svoju poruku nadovezuje na Jevanđellje po Mateju, naročito na deo besede koji se odnosi na lažne proroke i plodove drveta (Po plodovima njihovim poznaćete ih).Implikacija da je android plod čovekovog drveta dovoljno govori.Izlišno je reći da nije sve baš tako crno-belo.Zar ne?
U svakom slučaju, obrt baš i nije neočekivan, nije teško zaključiti šta će se desiti nakon jedne ključne scene.Naravno neću pokvariti iznenađenje.
Film bi mogao da prođe kao  malo kraća epizoda Zone Sumraka ili Outer Limits-a, Matilda Brown se prilično potrudila da dočara neemocionalnost mašine.

уторак, 28. новембар 2017.

Eltingvilski klub


Gik i nerd su američki izrazi kojima se do skoro na  pogrdan način opisivane osobe koje najčešće  obožavaju neki vid popularne kulture poput stripova,filmova, igrica  ili  one koji su obuzeti nekim drugim hobijem. Ta dva izraza suštinski označavaju isti tip osobe, ali ima izvora koji ukazuju na to da su ,,gikovi" i ,,nerdovi" frakcije iste grupacije.Bilo kako bilo, ključna stvar je to što ti izrazi više nisu pežorativni koliko su nekad bili, njima se sada pojedinci i razni kolektivi diče.Naročito se pripisuju obožavaocima stripa a pogotovo onima među njima koji prate američke mejnstrim stripove.Obzirom na višegodišnju praksu filmskih adaptacija tj. pravljenja blokbastera od tih mejnstrim stripova (Marvel i DC) kao i video igara, nešto o čemu se ranije diskutovalo u uskim krugovima sada je u centru pažnje javnosti.Mediji neprestano bombarduju  vestima o novim filmovima, serijama, igricama rađenim prema pomenutim  stripovima.Došlao je takav trend da prosto rečeno,  adaptacije iskaču iz frižidera.
Eltingvilski klub je himoristički strip o tim ljudima, o osobama koje se etiketiraju ili diče nazivom gik/nerd.Da ne bi bilo zabune , ovo nije ismevanje celokupnoj zajednici (myself included) takvih osoba, nego određenoj manjini (hopefully) među njima. Treba praviti razliku između pozitivne i negativne strane gik/nerd zajednice.Sa pozitivne strane to bi bili entuzijasti koji su svoj hobi na neki način unovčili, ili doprinose popularizaciji određene umetnosti a možda su  samo konzumenti koji su na ovaj ili onaj način prilagođeni svom okruženju.Sa druge strane novčića leži patologija , tu su zaluđenici spremni na svakakve ludosti zarad omiljenih franšiza.Eltingvilski klub je strip posvećen tim drugima, satira o ,,tamnoj strani" gik kulture.

Eltingvilski klub je plod mašte Juana Dorkina, zamišlen kao serija geg stripova o najluđim i najvatrenijim gikovima nazvanim prema gradiću u kojem je šest godina radio u striparnici.Izlazio je u različitim revijama i Dorkinovim izdanjima kao što su ,,Dork i ,,House of Fun" a epilog je dobio 2014. u dvodelnom stripu  ,,Eltingvilski klub" izdavača Dark Horse comics. Prošle godine je Dark Horse izdao integral koji objedinjuje celokupan serijal sa propratnim tekstom autora kao i materijalom korišćenim za pilot epizodu nerealizovane serije ,,Eltingvilski klub" koja je emitovana na Cartoon Network-u u kao deo repertoara Adult Swim programa.


Strip prati zgode i nezgode četverca zaluđenika iz  Eltingvila.Oni su opsednuti voljenim franšizama preko svake mere, infantilni gramzivci koji bi se potukli oko akcione figure dok u prodavnicama prave tajne štekove istih kako ostali ne bi pokupovali njihove omiljene stvari.Ovo su tipovi koji šalju  na hiljade  pisama (sa lažnim potpisima) određenim televizijama kako bi pokrenuli ili povratili serije a ne libe ni od pretnji autorima zbog stvari iz filmova/stripova koje im se ne dopadaju.Mogu do besvesti da se takmiče u pamćenju najsitnijih detalja iz filmova i serija dok iste bindžuju po ceo dan. Suštinski oni su karikature satkane od svega najgoreg što su autori poput Dorkina i drugih iskusili tokom godina.Sve ovo su pojednici zaista činili u ime stripova.Primera radi, zbog kraja 700.broja Spajdermena (kod nas objavljeno relativno skoro kao ,,Želja umirućeg") , scenaristi Denu Slotu je 2013.prećeno smrću preko interneta a to je tek vrh ledenog brega.Dakle Bil,Džoš,Pit i Džeri su noćne more svih autora jer su na korak do one ludače iz ,,Mizerije".

Ovaj strip je crno humorična meditacija o opsesiji iz ugla stripadžija.Čitava stvar nije samo satira takvih ekstremnih tipova zaluđenika nego svih sličnih tendencija i kod ostale prisebne demografije obožavalaca.Juan Dorkin ovu ,,fantastičnu četvorku" paćenika smešta u različite situacije koje su podjednako smehotresne koliko su zabrinjavajuće.Od svakodnevnih svađa i povremene tuče, do vandalizma  i suludog pokušaja otmice zarad ,,rehabilitacije" od stripova.Pokušavam što manje da spojlujem ali baš to poslednje što sam nabrojao je premisa  nadrealne epizode Eltingvilskog kluba koja se zove ,,Intervencija" za koju je Dorking nagrađen Ajznerom.

Pošto su glavni likovi  karikature , sasvim je logično što su upravo tako crtani- karikaturalno. Osobine , emocije i izrazi lica su prikazani prenaglašeno, što je i za očekivati od humorističkog stripa.Dorkinov stil crtanja je u tom smislu potpuno  u skladu sa materijom. Autor se naročito usresredio na izraze lica jer veći deo stripa likovi provode u debatama tj. međusobnim svađama dok sede okupleni  u podrumu ili šetaju do striparnice.Sa vremena na vreme bude i znatno dinamičnijih tabli , uglavnom kada međusobne čarke ili opsesije dostignu vrhunac.Naročito su interesantne krupnije table koje Dorkin ispuni najsitnijim detaljima.Tu pre svega mislim na pojedine  table iz epiloga, one koje prikazuju ogromne redove obožavalaca na  konvenciji stripa u San Dijegu.Ista pažnja prema sitnim detaljima je primetna tokom trenutaka kada se radnja odvija u striparnici ili u sobama među ličnom (svetinjom) kolekcijom glavnih likova.Dorkinove table krcate detaljima podsećaju na prizore iz  stripa ,,Hard Boiled"  Džefa Deroua i Frenka Milera.

Ocena:


уторак, 31. октобар 2017.

Omiljeni horor stripovi iz mladosti

Noć veštica je večeras, i u duhu toga ćunabrojati pet omiljenih horor stripova iz davnih dečačkih dana.Ovo nije recenzija niti top 5 lista horor stripova, nego  lista stripova koju su ostavili veliki utisak na mene.Neki od njih nisu horor u žanrovskom smislu, ali imaju takvu tematiku.


1. Dilan Dog: Užas beskonačnosti
Verovatno prvi horor strip koji sam pročitao. Noćne more, NLO, potisnuta sećanja i sveprožimajuća atmosfera straha.Kako da se ne voli ovaj strip?


Sklavijevu maestralnu priču sam shvatio  nakon mnogo godina od čitanja, previše je to za malca , ali zato su mi se scene užasa ovekovečene Brindizijevim crtežom urezale u sećanje.



2.Betmen: Kuća koja je uplašila Betmena
Strip legendarnog crtača Nila Adamsa koji je izašao u EKS Almanahu br. 418., u originalu Detective Comics 408. Betmen se kreće kroz ukletu kuću gde ga na svakom ćošku očekuje neki užas.

 U uvodnom delu mu  pred očima Robin umire i pretvara se u prašinu a potom sledi luda jurnjava kroz kuću sa scenama klaustrofobije pa čak i živog ga sahranjuju.Len Vin i Marv Vulfman su priču ispunili repertoarom strahova nalik pričama Edgara Alana Poa.



3.Kralj Kul: Zver iz ponora
Izašlo u četvrtom broju Konana iz Slobodne Dalmacije.Moj prvi susret sa Kulom, inače Stiv Inglhartova adaptacija Hauardove priče.Iza svečane gozbe u Kamuli se kriju mračne tajne.Rituali, muzika, žrtvovanje ,  straobalna beštija i varvarin koji vitla mačem.

Suvišno je reći da su  me je priča i Hauard Čejkinov crtež kupili. Ova sjajna priča je reprintovana u sjajnom prvom tomu Kralja Kula od Makonda.



4.Morbijus: Ludak iz palate Slejd
Izašlo u Eks Almanahu br.423.Ovo je jedna od epizoda Morbijusovog solo serijala iz Marvel Preview magazina tokom sedamdesetih godina prošlog veka.Morbijus odlazi kod starog prijatelja, kolege naučnika u nadi da mu može pomoći u potrazi za lekom.

Međutim, ubrzo otkriva da je taj predeo uklet, tokom noći tuda kruži nekakva užasna zver. Scenario je pisao Dag Menč, a strip je crtao Sonny Trinidad.


5. Drakulina grobnica : Smrt Belog labuda
Bajkovita priča Pitera Gilsa u kojoj mlada balerina postaje Drakulina nemrtva sluškinja.Ovu srceparajuću priču je nacrtao velikan američkog stripa Džon Bjušema, a objavljena je u EKS Almanahu 421.

Inače za zainteresovane  i poznavaoce, tu je (valjda) jedini preveden broj Green Arrow/Green Lantern stripa na našim prostorima.

понедељак, 30. октобар 2017.

Povratak Ser Ričarda Grenvila


Ovaj kratki film iz 2005. je adaptacija istoimene poeme pisca Roberta E. Hauarda.Povratak Ser Ričarda Granvila je jedna od svega tri poeme koje je Hauard  napisao o Solomonu Kejnu, pored devet kratkih priča. Ukoliko vam se nije svideo film o Solomonu Kejnu, ovo je doslovna adaptacija izvornog materijala koji je inače sakupljen u  knjizi The Right Hand of Doom izdavača Wordsworth editions.

      

Adaptacija nije vizuelno  spektakularna kao fan filmovi novijeg datuma, ali je vredi istaći kao plod entuzijazma nekolicine obožavalaca. Interesantna je činjenica da na youtube-u to stoji na kanalu mystichammer filmova, gde piše da je režiser neki Lukas Najt (Lucas Knight), dok drugi izvori vode ka izvesnom Majku Kejnu. Zvanični kompozitor muzike za ovaj film Wolfgang Mittendorfer na svom sajtu potvrđuje da je reč o Majku Kejnu

što znači da je to ovaj čovek  :

što potvrđuje stari arhivirani sajt:

Lukas Najt je verovatno pseudonim Majka Kejna.Bilo kako bilo, eto fan filma iz tzv. zlatnog perioda fan filmova.

недеља, 29. октобар 2017.

Bejts Motel - peta sezona


Početkom godine je emitovana peta i poslednja sezona serije Bejts Motel.Ovo je ,kao što sam i najavio prošle godine, poslednji čin tragedije porodice Bejts.Ukoliko do sada niste gledali seriju ili ste gledali sve do pete sezone, ne čitajte dalje od ovoga! Slede prilično veliki spojleri.

Tragedija Normana Bejtsa leži u nemogućnosti da doživi katarzu, zapravo on to ne želi ni u kakvom obliku.Norman je dete koje proklinje odrastanje, kune odlazak iz prelepog sveta detinjstva i pljuje na prolaznost uopšte.On hoće povratak  u to doba, u najdraže uspomene  po svaku cenu.Na fizičkom planu svoju zamisao realizuje manipulacijom sopstvenog ludila, uvrće šizofreniju dok mu ona ne obezbedi život po želji koji je naravno lažan.Norman je svestan toga do kraja, ali naprosto nema kuda, on nema šta drugo da traži na svetu.Čak i kad mu se fantazmi rasprše pred očima, u silovitom očajanju on namerno regresira  i time ih vraća.Poslednjih nekoliko minuta serije su vrhunac Normanovog pokušaja bekstva u uspomene.

Čisto da to neko ne pomeša sa bilo kakvim vidom duhovnog sveta/ života nakon smrti , nakon što isprovocira brata da ga ubije, ono što proživljava je projekcija njegovih uspomena.Vidi se po lokaciji, po različitoj odeći ,koja se menja iz scene u scenu jer je ovo pačvork od uspomena itd.Da je taj momenat zaista poslednja scena serije, poruka bi bila deprimirajuća i vrlo jaka.Ispalo bi da je jedina istinska sreća u tom svetu serije ( a možda i ovom) samo  san u glavi ludaka. Ali nažalost tu je ekipa scenarista pokvarila epizodu sa ubacivanjem neosnovanog optimizma koji nikako ne priliči dosadašnjoj radnji čitave serije.Kako Dilan i Ema mogu biti srećni nakon ovoga? Pazite, Dilan je bio primoran da ubije rođenog brata koji mu je pride pobio čitavu porodicu i otkrio je ženi da je sve vreme prećutkivao ubistvo njene majke.I šta je bilo posle? Shit happens, all is going to be well? Ovde , u ovoj seriji gde su takvi događaji ostavljali prilično velike psihološke posledice po likovima? Očigledno amerikanci nisu imali petlju da idu do kraja. Čitava priča oko Eme i Dilana je inače običan nepotreban fanservice od strane Karltona Kjuza i Keri Erin koji nema veze sa zamislima glavnog scenariste Entonija Ciprijana.


Ali dobro, pošto je ovo definitivan kraj treba se setiti i onoga što je valjalo. To su van sumnje Hajmor i Farmiga u ulogama Normana i Norme Bejts, jel se eve ipak vrti oko njih.Pogotovo Norma Bejts koja je ovde prilično originalna ličnost jer o njoj osim malih nagoveštaja i iskrivljene verzije koju je Norman sebi uvrteo u glavu nema gotovo ništa u izvornom romanu.Tu se scenaristička trojka prilično dobro snašla i moram priznati da su osmislili prilično zanimljivu i  tragičnu  ličnost.Podjednako je zanimljiva i ove sezone kada se pojavljuje samo u Normanovoj glavi.Teško mi je da zamislim kako bi ova uloga stojala drugoj glumici.Bez Vere Farmige ova serija ne bi bila to što jeste, ipak treba scream queen tip glumice za ovu ulogu. Iako je najavljena kao prikvel , za razliku od dosadašnjih nastavaka i rimejkova  serija je otišla u potpuno drugom pravcu.

Tokom ove pete sezone bilo je pokušaja da se makar delimično adaptira ,,Psiho", što je ispalo nepotrebno uzevši u obzir događaje iz treće sezone.Pa tako se tu našla Rijana u epizodnoj ulozi Merion Krejn.Moj utisak je sledeći: ušla je , izašla i gotovo.Srećom pa je to ispalo suprotno od očekivanog rimejka, napetost i neizvesnost su itekako prisutni u ovoj sezoni,  a dijalog je izmenjen u odnosu na film  tako da odgovara kontekstu ove serije.Moglo se i bez toga,ali barem nije  pokvarilo sezonu.

Šerif Romero je uglavnom ostao isti uprkos kraju prethodne sezone, Karboneliju odgovara uloga napetog moralno sumnjivog čuvara reda , ali je ovog puta pred definitivni kraj  serije neuverljiv.Baš je odabrao  da okrene leđa očiglednom ludaku u najgorem mogućem trenutku.Tokom čitave serije se obračunavao sa mnogo opasnijim tipovima, a sada je dozvolio da mu kukavni šizofrenični  klinac dođe glave.Mada ni njegove kolege iz policije se nisu pokazali kao naročito bistri.Rade u malom gradiću i neuspeva im da nadziru motel za koji su utvrdili da je mesto više zločina.Ispada kao da su se strateški izmakli da bi dozvolili Normanu da luduje u poslednjoj epizodi.
Kada se podvuče crta, uprkos nedostatcima poslednja sezona ostaje kao više  nego solidno ostvarenje i manje više zadovoljavajući kraj najoriginalnije interpretacije lika Normana Bejtsa još od Frenklinovog nastavka prvobitnog Psiha.

Ponovo zajedno , ali samo u mašti. U stvarnosti nikad više.


Ocena: