субота, 30. април 2022.

Sobek

 


Osim ako niste, nekim čudom, čitali malo detaljnije izvore ili pak koju knjigu o egipatskoj religiji, teško da će vam ime Sobek nešto značiti. Ovaj bog krokodila nije opšte poznat kao jedan Horus, Set ili Oziris. Negde ćete ga videti prikazanog kao čoveka sa glavom krokodila ili jednostavno u obliku krokodila. Crtač Džejms Stoko je za svoj strip odabrao ovu drugu varijantu, crtajući Sobeka prema bronzanoj figuri napravljenoj 600 godina p.n.e. koju možete videti u stalnoj postavci Britanskog muzeja. Razlikuje se od originala u tome što na figuri vidimo atef krunu sa nojevim perijem dok naslovni lik ovog stripa ima  nekakvu krunu sa rogovima. U svakom slučaju, ne dajte da vas ovakav uvod zbuni pa da pomislite kako vam za Sobeka treba veliko predznanje ili , daleko bilo, da  čitate neke ozbiljne knjige (brr...knjige...). Malo sutra, ovo je samo zabava sa egipćanskim motivima. Ko hoće pravu stvar, neka se baci u dubinsko izučavanje religije i magije drevnog Egipta.


Ovaj naslov izdavača Shortbox je prava poslastica za strip sladokusce. Stokov stil je kombinacija hiperdetaljnog crteža jednog Džefa Derou (crtač Hard Boiled-a) sa uticajima iz manga stripova. Table su mu  krcate sitnim detaljima koji prosto pozivaju na dugo razgledanje prilikom ili nakon čitanja stripa. Nekima je lakša ova druga varijanta jer na prvu loptu ne mogu da upiju toliko informacija bez prekidanja kontinuiteta stripa odnosno privida kretanja koje on stvara. Strip obiluje panoramskim prikazima reke Nil sa hramovima i raskošnom prirodom. Stoko se baš potrudio da prikaže taj predeo na jedan lep i oku primamljiv način obojen toplim bojama.


Manga uticaji  se vide u fizionomiji i izrazima lica  ljudskih, pa i ovih drugih likova. Pod drugima mislim na kajdžu (kaiju) tj. džinovska čudovišta, pošto je ovaj strip u suštini varijacija na onu staru ,,džinovsko čudovište dolazi i ruši grad" priču tj. crtani film .  Osim toga, manga uticaj naročito dolaze do izražaja tokom humorističkih trenutaka gde vidimo karakteristične izdužene oči , propratan govor tela i šrafuru. 


Što se samog humora tiče, Sobek je blaga slepstik komedija od sorte koja teško da će nekog oboriti na dupe ili na pod od smeha, ali će najverovatnije izmamiti više od jednog osmeh. Sobek se u svemu ponaša kao džinovski dobroćudni krokodil , pa Stoko najviše igra na kartu njegove (nat)prirodne tromosti i lenjosti. On je kao džinovski opušteni debeljko koji se dovuče do grada i mrzovoljno rešava stvar. Dijalozi su detinjasti i nemam ama baš ništa protiv takvog humora ali moram primetiti da je Stoko mnogo bolji crtač i kolorista nego scenarista. Najveća primedba mi je što nema više Sobeka. Ovih tridesetak stranica je premalo, nadam se da će se Stoko vratiti ovom stripu kad-tad. Ipak je Sobek bio nominovan za Ajznera 2020. godine.

Ocena:



недеља, 24. април 2022.

Pandurski auto

 


 

Režija : Džon Vots

Scenario : Džon Vots , Kristofer Ford i Kaden Selvige

Dvojica desetogodišnjaka pronalaze napušten pandurski auto u sred nigdine. Deca kao deca, kreću da se igraju u njemu , međutim pronalaze ključeve i igra brzo prerasta u stvarnost. Šerif nije prezadovoljan što mu je neko marnuo kola, pa kreće u poteru za otetim vozilom. Teško onome koga pronađe.

Pre nego što kažete ,,Pa, ne bi deca ovo uradila! Pu, pu, daleko bilo," ili nešto slično, imajte na umu da ova dvojica nisu tek tamo neka obična deca iz finih kuća. Klinci su jasno naznačeni  kao budući delikventi pre joyride-a , i to na veoma jasan način.  Čujemo ih kako psuju kao kočijaši, vidimo kako se odnose prema životinjama, iz razgovora znamo da je jedan ladno nosio nož u školu itsl. To je baš pametan uvod u storiju koja sledi. 


Ono što dalje vidimo je smešan ali ipak ubedljiv razlog kako bi  neki Officer McDipshit mogao ostati bez kola. Zvuči kao materijal za komediju ili dramediju, ali ubrzo vidimo da ovaj film ne spada u taj žanr. Glavnog brkajliju, koga glumi Kevin Bejkon, gledaoci hvataju u trenutku kada prikriva krivično delo, što ga jasno smešta na drugu stranu zakona i određuje dalji tok filma dolivajući još  saspensa na  ionako napetu situaciju sa klincima koji su dirnuli u zabranjeno.


Što se same dece glumaca tiče , dvojica maloletnih protagonista su podnošljivi naturščici,  među njima nema kreveljenja , glupiranja ima u očekivanoj detinjoj meri, a scenaristi im na sreću ne ubacuju reči matorsona u usta. Šerifov lik nije razrađen, mada mu to ne ide na štetu. Bejkon ovde igra tipsku ulogu i iznosi je na solidan način. Njegov šerif je vrlo preduzimljiv, doziran, nikako over the top  kao što ga trejler predstavlja. Dijaloga ima malo, tako da se najviše morao služiti  neverbalnom glumom  i trudio se da izvuče što više iz ovog jednodimenzionalnog lika. Stvarno odaje taj tough guy vajb uz dašak reptilski ladnog manipulatora. 


Džon Votsov film prvenac ima jednostavnu premisu i  isporučuje upravo to što obećava. Hibrid road filma i trilera bez nekog vanrednog uspeha u bilo kojem od ta dva, ali gledano kao celina ipak je iznad proseka. Odabirom lokacije je sakrio skromnu nezavisnu produkciju a opet pružio taman dovoljno pustare ( bukvalne i metaforičke) za one koji to umeju da cene. Votsov ,,Cop Car " je najvećim delom  linearan film, osim uvoda, pa i predvidiv film, jer ne nudi nešto što gledaoce može iznenaditi, ali ima dovoljno ,,hoće li / neće li" scena i (crnog) humora da gledaoci ne vrte prstima. Ono što mi malko napreže suspenziju neverice je činjenica da klinci voze ovaj auto, naročito kad daju gas do daske, ali barem se to odvija postepeno sa mnogo eksperimentisanja na izolovanoj deonici puta u sred nedođije. Pošto je ,, Cop Car" ipak žanrovski film, opraštam mu preterivanje. Gledajući ovaj film, jasno mi je zbog čega je Dizni industrija odabrala baš ovog reditelja za film o  webhead-u. Nadam se da će se posle svoje marvel/diznilend slave vratiti ovakvim i sličnim filmovima jer bi tada neki jaki filmski studio stao iza njega i omogućio mu ambicioznije projekte triler žanra.

Ako idemo u pojedinosti , ovako stoje stvari. Oko 2/3 filma valjaju valjaju, dok u poslednjoj 1/3 dolazi do pada. Gepekovani krimos , tako ga zovem jer se nije predstavio, je imao mogućnost da kokne pajkana pre nego što je ovaj došao do kola. Zašto nije povukao obarač? Najprostiji captain obvious odgovor glasi : ,,Jer to ne piše u scenariju!". E, u tome je problem. Shvatam da su reditelj i scenaristi hteli onaj  antiklimaktični obračun, ali način na koji su ga inicirali je neuverljiv baš zbog ovog neiskorišćenog clean shot-a.  Drugo bi bilo da je gosn gepekovani pucao pa promašio jerbo su mu kapci dobrano otečeni od batina koje je popio. No, neuverljivost se ne završava na toj deonici, ostalo je i ono deus ex machina razrešenje filma tokom finalne jurnjave. Sam kraj je zanimljiv pošto rezimiramo šta je ostalo : narušeno poverenje u zakon ( koje je bilo klimavo od početka), svet pun opasnosti gde se možeš uzdati samo u sebe i najbližeg druga, smrt, mrak i neizvesna budućnost. Realno, ovo se moglo završiti i kao crnjak, ali Cop Car nije takav film.  Budući da Vots nije realista, dečica su konačno učinila ,,ispravnu stvar" i  polako se iz bezakonja vratila u siguran  zagrljaj društva. Kraj mu ne zameram baš iz tog razloga, takav mu je afinitet,  ali one pomenute nedoslednosti stavljaju film na pola puta između ok i solidnog po meni. Ako vam se to ne sviđa, izađite iz ovog auta.

Ocena :