четвртак, 27. децембар 2018.

Critters : Bounty Hunter



Pitanje je da li se iko seća Critters franšize, pošto i nije ostvarila neki naročiti uspeh.Nisam siguran da li je ova Herekova Critters franšiza ostala upamćena kao išta drugo nego loša  kopija Gremlina. Bilo kako bilo, pre četiri godine se pričalo o oživljavanju Critters-a i po svemu sudeći od toga ništa nije napravljeno osim  kratkog filmaDžordana Daunija.O čemu se radi? Vanzemaljski lovac na ucene lovi podjednako vanzemaljkog stvora koji se skućio u vikendici usred šume , domaćini sigurno nisu bili presrećni ali sada se baš i ne pitaju previše pošto su too dead to care. Ovo je kratka stilska vežba koju je pre četiri godine šestočlana ekipa realizovana za  oko dva meseca . Gledaoci će sigurno prepoznati očigledne šablone preuzete iz gomile sličnih filmova, ali ima zanimljivih efekata kao i pesmu rađenu posebno za ovaj film.Da li će zubati mapet doći glave svetlećem lovcu na ucene? Pogledajte i saznajte.

уторак, 25. децембар 2018.

Cruciform : Defiance


Fotofobija se pokazala kao odličan strip, a ko je čitao taj kratak prikaz sigurno je primetio da sam među radovima Nikole Vitkovića istakao strip ,,Cruciform: Defiance".Brzom pretragom nećete naći gotovo ništa o ovom neobičnom sf stripu koji je izašao pre čitavih 16 godina.Cruciform je  opskuran kuriozitet domaćeg stripa koji je izdala izdavačka kuća MAH Media na engleskom jeziku(!) Radi se o prvom  od tri dela stripa u izvedbi scenariste Gorana Rajšića i crtača Nikole Vitkovića koji je zamišljen kao uvod u video igru ,,Genesis Rising : The Universal Crusade".

Vitković i Rajišić već na prvim stranama skiciraju čudnovati sf univerzum koji je ljudska vrsta u potpunosti pokorila i svim vanzemaljskim bićima nametnula neku hibridnu verziju hrišćanstva koja je oličena u deset zapovesti sa samog početka stripa.Univerzumom Cruciforma vlada Stolica Trojstva kao tročlana vlast koja interpretira zapovesti svevišnjeg tj. srca univerzuma , šta god to bilo, a  njih u suštini održava religijsko učenje o Hristu koji je po drugi put oživeo i boravio među ljudima , odnosno preciznije bi bilo reći da time drže u pokornosti skoro sva živa bića..Postoje neki koji su se pobunili protiv ovakvog sistema  , upravo oni su pokret otpora na koji naslov referiše.Pojava nove planete pobunjenika je više nego dovoljan razlog za Trojstvo da pokrene novi krstaški pohod koji će povesti penzionisani kapetan Ikona (ni manje ni više).


Zanimljivo je videti kako i koliko ovaj vid uprave odstupa od temeljnih principa na kojim je zasnovan tj.zapovesti sa početka stripa. Primera radi zakone  Trojstva sprovode inkvizitori uprkos tome što su tokom prethodnog krstaškog pohoda pohapšeni i proglašeni najgorim ubicama i  kasapinima.Voljom vrhovnog generala su amnestirani jer su ,,korisni za održavanje reda ".Potom ono što najviše privlači pažnju je činjenica da se Sudinica Trojstva ,koja ima zaista neobičnu ulogu kada se ima u vidu položaj žene u hrišćanstvu pa makar ono bilo usf varijanti, švalera sa kapetanom Ikonom iza leđa sviju.Ona tj Večnost (Infinity) najbolje pokazuje koliko je takva dogma veštačka naspram stvarnog ljudskog stanja.Naravno osim nje, u stripu viđamo i regrute među kojima je i Karizma, ćerka kapetana Ikone ,kao i mnoge druge likove kojima se posvećuje malo pažnje jer ima manje od 60 strana a od planirane trodelne sage je realizovan samo uvodni strip album.


Vitković ovde znatno odstupa od kakvog takvog anatomskog realizma u korist karikaturalnog , gotovo dečijeg stila  stripa .Primera radi,vojnici su prikazani sa nesrazmerno velikim rukama u odnosu na glavu i torzo i sasvim malim skoro dekorativnim nogama.Koliko god da su likovi anatomski svedeni, toliko je bogat ,,krstoliki" svet u kojem žive.
Ovo je svet gde je organska tehnologija potisnula upotrebu uobičajenih industriskih materijala, što se vrlo lako zapaža pošto na svim likovima,vozilima, građevinama,pozadinama i ćoškovima vise raznorazna creva i paraziti.Arhitektura je zasnovana na mešavini tkiva i ostalih organa sa prirodnim oblicima kakvi priliče mikroskopskom svetu ćelija i bakterija.Oružije i vozila su takođe napravljena na istoj osnovi tako da liče na leteće unutrašnje organe , tome doprinosi i činjenica da se napajaju krvlju, a njihovi obrisi iz daljine podsećaju na žanrovski uobičajene svemirske letelice.Cruciform je nešto najbliže stripovima Metal Hurlant-a što sam video na domaćoj sceni i po meni je strašno što se  skoro nigde ni ne pominje.Reprinta nema, pa ko hoće do Cruciforma moraće preko limunda , kupinda i sličnih a nastavka najverovatnije neće biti.

Ocena:


четвртак, 20. децембар 2018.

Dart Vejder: Imperijina mašina


 Prošle godine je najavljen novi Dart Vejder strip izdavača  Marvel Comics u izvedbi Čarlsa Soula i Đuzepea Camuncolia  koji pokriva period između ,,Osvete Sita" i ,,Nove Nade".Da li je ovaj dvojac dorastao zadatku portretisanja najprepoznatljivijeg zločinca na svetu, ili zaslužuju da spoznaju istinsku moć tamne strane? Čitajte i saznajte.

Dakle, Anakin u kratkom rasponu vremena izda dugogodišnjeg mentora, rasturi odred kojem je pripadao od malih nogu, ubije ženu i ostane stoprocentni invalid koji živi  pomoću pokretnog bolničkog kreveta u vidu  skafandera/oklopa.Po svemu sudeći to je uništen čovek, trup koji će do kraja svojeg mizernog života  proživljavati užasne patnje.A kako je Soul pristupio karakterizaciji takve osobe? Nakon inicijalnog šoka , viđenog u filmu ,,Osveta Sita", Vejder prosto izvršava nova naređenja kao da se ništa nije desilo.Proživeo je najgore moguće iskustvo, sveden je na trup poput Džonija iz filma ,,Johnny got his gun" i umesto da bude u psihofizičkoj agoniji  on nastavlja dalje  kao da se posekao tokom brijanja ili nešto tako banalno.Ljudi dožive nervni slom i postraumatski stres od mnogo manjih stvari, od ovoga bi i najtvrdokorniji pukao ali eto  ovde u svetu Dizni/Marvelovog SW-a  u Soulovoj interpretaciji ,čovek je bezosećajan kao kamen.I tako kiborg Vejder bez ikakvog osećanja i makar neke dezorijentacije u ,,novom" telu odmah srlja u akciju ubijanja džedaja kako bi se dokopao svetlosne sablje.

Posle ovakvog užasnog početka, čovek ne može a da se ne zapita o tome što sledi.Siže je sledeći.Vejder upada u nepotrebne idiotske okršaje (umesto da naređuje vojnicima on ih ubija) i na mišiće uspeva da pronađe nekog džedaja pustinjaka samo zarad toga da bi ga dokrajčio i time se dokazao dokazao u očima  imperatora Palpatina.U vezi tog okršaja Vejdera i Kiraka  može se istaći  da je to Soulova druga propuštena scenaristička prilika.Kirak je predstavljen kao neobičan džedaj, neko kome nije stalo do duhovnog razvoja nego isključivo do borbe. Kirak je ostrakizovan i poslat na neku udaljenu planetu da samuje na planini ne bi li vremenom shvatio težinu svoje kazne i pronašao put do iskupljenja.Tako je ovde bila savršena prilika da se sukobe neumoljivi kiborg ubica Vejder i Kirak koji je vremenom razvio saosećanje, međutim sve je protraćeno na banalno makljanje i predvidivu klišeizovanu pobedu zlikovca  pomoću  talaca. Doduše nije baš ceo strip takav, recimo da je interesantan trenutak kada se Vejder obračunava sa sopstvenom savešću ali to je svega šestina  prvog toma.

Veoma je čudno videti scenaristu Soula u ovako traljavom izdanju, pogotovo kada se uzme da je uradio  mnogo sasvim solidnih  stripova za marvel tokom poslednjih nekoliko godina.U Darth Vader Dark lord of the Sith Čarls Soul je zaista soulless .Čitajući ovaj i pojedine druge Marvel Star Wars stripove iz perioda oko Epizode 7 i kasnije , stekao sam utisak da su scenaristima poprilično vezane ruke u pogledu priče i karakterizacije likova što dovodi do sterilnih i osrednjih stripova.Zbog toga su mi draži Dark Horse Star Wars stripovi, uprkos nedostatcima.


Soulov problematičan scenario je praćen crtežom Đuzepea Camuncolia, kojeg je domaća publika već imala prilike upoznati u prvom tomu ,,Superiornog Spajdermena" i desetom broju Obojenog programa.Camuncolijev crtež ,bez obzira na itelijansko poreklo crtača,je izraz jednog trenda iz američkog stripa koji mi lično ne leži.U pitanju je pojednostavljen karikaturalan stil gde su ljudska tela  svedena na špicase geometrijske figure.Poze i gestikulacije takvih likova su često izveštačene, a stil ne nudi ništa naročito upečatljivo po čemu bi Camuncolija  jasno razlikovao od mora sličnih crtača mejnstrima.Jedino što jako upada u oči je sklonost Camuncolija na upotrebu krupnih kadrova i splešova, doduše to je zbog nedostataka scenarija odnosno pokrivanja manjka opisa.Naslovne strane pojedinačnih brojeva us druga priča.Da je Camuncoliju dodeljeno da sarađuje sa Frančeskom Matinom unutar samog stripa a ne samo na naslovnjačama ( i to tek od 4. broja), onda bi ovo bio makar vizuelno atraktivan strip, ali ovako smo dobili bezličan industriski proizvod koji je sišao sa trake Dizn..kah kah  , pardon , Imperijine mašine.

Ocena: