субота, 29. септембар 2018.

Crni pesak



Ričard odavno nije sanjao.Muči ga smrt roditelja i niz loših odluka koje su ga odvele u zavisnost i na rub egzistencije.Načuo je među sužnjevima da postoji neka nova droga, nešto što snove pretvara u stvarnost, i očajnički pokušava da se dokopa toga, međutim nije jedini.Neko ili nešto hoće da povrati ono što mu sa pravom pripada.

Prošle godine sam podelio svoje neskriveno oduševljenje Sandman fan filmom, i prevideo sam da postoji još jedan i to ne bilo koji nego ni manje ni više nego adaptacija ,,Dream a little dream of me" tj.trećeg broja iz prvog toma. ,,Dream a little dream of me" mi je ostao u sećanju kao najhororičnija priča iz  zbirke ,,Preludijumi i nokturna", a tu je i Džon Konstantin, tako da sam se našao u čudu kako nisam primetio ovaj fan film uprkos mojem  redovnom preoravanju interneta.Iako je dobio nagradu za najbolji fan film ove godine  u Los Anđelesu, mišljenja sam da je u velikom zaostatku za ,Restoranom 0-24 i izvornim trećim brojem Gejmenovog Sendmena, pošto ovo nije direktna adaptacija, jer na inferiorniji način pokušava da prenese poentu izvornika.Naravno ne smatram Pucherov  ,,Crni pesak" lošim filmom, da je takav bio ne bi ga ni isticao, ali kada bilo ko uzme odličnu  premisu u ruke i od toga napravi jedva solidan filčić, ostaje blago razočarenje.Ali, kako god da se okrene, Sid Feniks kao Riči je prilično dobro odglumio glavnu ulogu bez obzira na ograničenja scenarija, zanimljivo je i da se pojavljuju neki omanji glumci iz britanskih tv serija i filmova. Još samo fali da neko adaptira uvodne brojeva, pa kad se sve sabere biće ekranizovan čitav prvi tom Sendmena.

петак, 28. септембар 2018.

Efekat leptira


Koliko puta vam se desilo da poželite da ste nešto uradili drugačije, da se vratite unatrag kroz vreme i promenite neki događaj? Situacije poput : Eh da sam samo znao, kada bih mogao da promenim ovo ili ono. Kad bi vam se pružila prilika, verovatno bi ste je ugrabili bez razmišljanja i promenili neke odluke iz prošlosti i sve bi bilo odlično, zar ne?Na prvi pogled deluje veoma jednostavno , ali onda bi se čovek suočio sa sasvim drugim problemom.Događaji koje bi ste izvoljevali menjati se nisu desili u vakumu, kakvi god da su oni ostavljaju razne posledice po vas i okolinu pošto je sve povezano.Te posledice bi bile  nepredvidive , pa bi svaka promena mogla izazvati nešto nepoželjno, tako  barem sugeriše ovaj film kroz Evanovo putašestvije.

Evan Trejborn je student koji otkriva da može putovati unazad kroz vreme.Kako on to uspeva? Trejborn čitajući stare dnevnike i prisećajući se detinjstva nekako šalje svoju svest natraške u tačno određen trenutak u prošlosti u kome može da se zadrži na kratko a potom se katapultira u sadašnjost.Ukoliko nešto izmeni tokom boravka u prošlosti, prilikom povratka naprasno prima nova sećanja a takva spontana promena izaziva oštećenja na mozgu koja bivaju sve veća svakim izletom u prošlost.Dakle Trejborn prkosi streli vremena tako što šeta svoju svest duž četvrte dimenzije, ali je vezan za svoje telo i nikako ne može u budućnost.

Evan je kao klinac proživeo mnogo traumatičnih događaja, ali takođe je patio od neobjašnjivih pomračenja svesti pa se onesvešćivao tokom nekih ključnih trenutaka.To ga je nagnalo da studira psihologiju i naročito da se zainteresuje za pamćenje.Čeprkajući po starim dnevnicima, otrkio je svoju sposobnost ali takođe je uzburkao duhove iz prošlosti .Prijatelji iz tinejdžerskih dana su mu poprilično propatili, pošto oni ipak nemaju taj luksuz da zaborave traumatične trenutke, i od njih su manje više ostali ruinirani ljudi.Za njihovu kolektivnu nesreću su krivi ćale i brat  Kejli, Evanove prve ljubavi koja zaborava nema, pa tako Trejborn pokušava da ispravi krivu drinu što dovodi ovo društvanjce u još gore stanje.Uprkos sposobnostima, čak i Evan Trejborn  je nemoćan pred sudbom.



Efekat leptira je vrlo atipičan film koji kombinuje u sebi elemente različitih žanrova.Zaplet svakako potpada pod naučnu fantastiku, ali realizovana je kao da je reditelj u blender ubacio sf, psihološki triler, malo horora  i melodrame.Stvarno je čudno videti prilično napete scene sa klincima ala Stiven King kako se smenjuju sa generičnim scenama iz studentskog doma. Čak i da niste gledali ,,Poslednje odredište 2 " , vrlo je alo zaključiti  da reditelji/scenaristi Erik Bres i Meki Gruber potiču iz horor miljea.Scene socijalne patologije poput implicirane pedofilije, nasilja u porodici, vršnjačkog maltretiranja , okutnosti prema životinjama i psihijatriske ustanove udaraju brzo i iznenando u glavu nakon delova melodrame.Kada se uzme da je stvarni  kraj filma directors cut verzija ,a ne  bioskopski feel good alternativni kraj , ovo je baš mračan film.


Pošto glavni lik menja događaje oko sebe, glumci tumače nekoliko verzija istih likova.Elden Henson se dobro pokazao kao mučeni Leni, danas ga gledaoci Derdevila znaju kao Fogija Nelsona,  a isto se može reći i za Ejmi Smart koja se pred publikom ubedljivo preobražava iz konobarice u studentkinju pa potom u izraubovanu prostitutku .Od svih glumaca, Kučer kao glavni lik je najslabija karika.Za razliku od Hensona i Smartove ,  Kučerova gluma se ne menja tokom filma, koju god verziju  Evana da glumi uvek je isti i to deluje pomalo neubedljivo pošto razne varijante Evana bi trebale da su potpuno različiti ljudi. Teško da će me neko ubediti da se student psihologije, stondirani fratboy, invalid i duševni bolesnik ponašaju gotovo identično.Povrh svega toga treba dodati da bi njegov lik pri kraju filma trebao imati toliko proživljenih trauma iza sebe da popuni nekoliko života, a on se ponaša kao neki nasumični tip sa ulice.Ne kažem da je Kučer kao Evan očajan, podnošljiv je , ali mislim da bi ova uloga bolje pasala nekom ozbiljnijem glumcu.

Drugi veći problem u filmu je trenutak kada Evan ubeđuje cimera iz zatvora da mu pomogne, pošto tom scenom Bres i Gruber naruše samu premisu filma posezanjem za lošim scenarističkim  rešenjem.Ceo film se vrti oko premise malih događaja koji menjaju čitav tok sadašnjost , tako da ta scena sa probadanjem šaka ne samo da bode šake nego bode oči pažljivim gledaocima.Kod svih filmova koji se barem na neki način bave putovanjem kroz vreme se često pojavljuju paradoksi koji ponekad uruše ceo film, ali srećom ovde je to samo izolovani incident.

Efekat Leptira je baš potcenjen film iz 2004. koji je incicijalno dobio osrednje kritike, ali kao što to često biva ima mnogo bolji status među gledaocima DVD verzije, pogotovo zbog directors cut-a.  Ovo je neobičan film koji nije prekrila prašina za razliku od tzv. ,,nastavaka" , koji nisu od Bresa i Grubera jer im je projekat preotet.

Ocena: