четвртак, 31. децембар 2015.

Red Hood: The Fallen


Pre skoro 27  godina je završena jedna od najznačajnijih priča o Betmenu, kultna a mnogima kontroverzna ,,Smrt u porodici" (A Death in the family). Džejson Tod, drugi po redu koji je nosio titulu Robin  je ,,ubijen" na dužnosti, naravno u američkim stripovima je smrt samo sinonim za privremeno odsustvo (dok se čitaoci  ne zažele).Džejsonov povratak je bio neizbežan , do toga je došlo  2005. u stripu ,,Under the Hood" i od onda je postao jedan od Betmenovih čestih protivnika/saradnika ( u zavisnosti od priče i new 52 verzije ).
On se zaista vratio iz mrtvih (pa ne baš bukvalno, ali to je duža priča), ali više nije samo problematični klinac/uličar nego nemilosrdni  osvetnik Red Hood.Red Hood je pali Robin, nije više željan da se pridržava mentorovih pravila, pa odlučuje da jednostavno pobije sve kriminalce u Gotamu.Time prelazi granice koje je Betmen sebi odavno zacrtao, postaje   dželat kriminala, najsličniji ranim palp osvetnicima i njihovim  modernim varijantama poput Punisher-a.
Široj publici, onima koji ne prate stripove nego filmove i serije,  je postao poznat po animiranom filmu ,,Batman : Under the Red Hood" iz 2010 godine, a skoro je bio u igrici ,,Batman: Arkham Knight"iz  popularne i nagrađivane Arkham franšize.Uskoro ćemo moći Džejsona (mada još nije sigurno) da  vidimo i u filmu ,,Batman vs Superman: Dawn of Justice", dakle on je postao  relevantan u popularnoj kulturi.


Džejsonov kostim?

Red hood je postao  i tema novog kratkog filma ,,Red Hood : The Fallen" režisera Tobija Bajrovica.Film se oslanja na pomenute stripove, ali nije adaptacija nego nova priča. Šta bi bilo da je Džoker ubio Betmena, a ne i Robina? Time se ovaj film bavi.  Red Hood , pali Robin se vraća iz mrtih žedan osvete, ali ovog puta nema Betmena da ga zaustavi.

Udri jače manijače
Džejson (simon Arblaster) je usamljen na svom osvetničkom pohodu.Prekinuo je sve veze sa prethodnim životom, simbolično putem telefonskog razgovora sa Alfredom, i preporodio se kao nemilosrdni osvetnik Red Hood.Svoju misiju započinje sejanjem  straha među krupnim zverkama i šefovima podzemlja. Pojavljuju se neke veoma prepoznatljive scene iz stripova, recimo Džoker sa pajserom, koreografija je odlična.Ovo  je snimljeno mnogo bolje  od običnih fanovskih  kratkih  filmova, jeste amaterski ali je daleko bolji od sličnih .Mogao biti prvi  u seriji uspešnih kratkih filmova.




уторак, 22. децембар 2015.

Dylan Dog : Ubica iz susednog stana



U  Edinburgu  Dilan sa nestrpljenjem očekuje vesti od svoje nove ljubavi, ali neko je ubio njegovu komšinicu Lejlu.Lejla je zadavljena, ubio ju je penzionisani serijski ubica Henri Vilson. Da li će ga policija otkriti na vreme, ili će se Dilan samostalno boriti sa starim daviteljem?

Novina u ovom broju je što radnju posmatramo iz Henrijevog ugla, on je glavni lik dok je Dilan je  samo sporedna ličnost .Nema junaka u ovoj priči,Dilan je samo prolaznik čije prisustvo pokreće nesrećan splet okolnosti. Naslovna strana sugeriše da fali junak, time što umesto Dilana pred ubicom stoji samo fatamorgana-sablast u obliku Dilana koja popunjava upražnjeno mesto. Pripovedanje  iz perspektive ubice jeste novina u serijalu, ali nije novo samo po sebi jer je  to vrlo česta pojava u romanima i filmovima tog žanra.Ovde je to scenarista Fabricio Akatino iskoristio  na naročito interesantan način jer je ubica poprilično paranoičan.Henri slučajnu pojavu Dilana u zgradi tumači kao opasnost po sebe  misleći da če ga razotkriti.Svaki Dilanov gest tumači kao preteći, misli da je to privatni detektiv koji bi sa njime da igra igru mačke i miša.Mi kao čitaoci  uočavamo Henrijevu paranoju,misli su mu logički koherentne , ali  ujedno  vidimo  i širu sliku pa znamo da su njegovi zaključci skroz pogrešni.



Serijske ubice su u knjigama,filmovima i stripovima neretko prikazane kao genijalni  zločinci, visoko inteligentni zlikovci čija izopačena dela predstavljaju kritiku dekadentnog društva . To su obično amoralne ličnosti poput Hanibala Lektera, Svinija Toda, Dekstera Morgana, i mnogi njima slični koji nekako uspevaju da uz  gnusna ubistva, komadanje i kanibalizam  vode diskusije o moralu i etici. Henri Vilson je njihova suprotnost, prikazan je realistično što znači da  nije  grandiozni, harizmatični  zločinac iz fikcije nego običan bolesni isfrustrirani jadnik-slika i prilika stvarnog serijskog ubice. On  je poremećeni bednik koji svoje frustracije ispoljava kroz davljenje i time privremeno uspostavlja osećaj zadovoljstva. Henri se davno penzionisao, pa više ne davi žene nego se ,,prazni na pacovima" i usput zgorčava život svima oko sebe.To je otrovna osoba  koja traži u drugima, naročito podređenima na poslu,  najmanju sitnicu na osnovu koje će se iživljavati. Ni komšije nisu pošteđene Henrijeve tiranije.

Na prvi pogleda  Akatinova priča  izgleda kao tipična epizoda novijeg  Dilan Dog stripa  gde strava i užas više nisu u u centru pažnje, gde se scenaristi uglavnom bave ubistvima i  misterijama. Ali kada se pogleda malo bolje, strava i užas su ovde itekako prisutni sa bitnom razlikom da nisu prikazani kao metafizički ili natprirodni nego svakodnevni.Zgrada u Edinburgu  koju se Dilan uselio obiluje patnjom i nesrećom. Njegov prvi komšija, irac Šejn Daglas deluje kao veseli hipik ali je zapravo potpuno usamljen.Šejn je otuđen do te mere da Dilana preko noći proglašava najboljim prijateljom.Komšinica u koju je ludo zaljubljen ga izbegava, a usled tragišnog spleta okolnosti Henrijevo ubistvo policija greškom  svaljuje se na njega posthumno. Dakle, pravi ubica nije kažnjen, niko mu nije stao na put.Pored toga Henri redovno urniše ostale komšije, prijavljuje imigrantkinju i pokreće deportaciju nje i njene ćerke, i uspeva da  uništi Dilanovu potencijalnu ljubavnu vezu i time mu urušava snove. Dilan zaista prestaje da veruje u fantazije o ljubavi i time gubi  dečačku crtu svoje ličnosti, Henri je i to oduzeo.  Pobeda zla i uništavanje snova, eto strave i užasa.

Ocena:


понедељак, 14. децембар 2015.

Palp koreni mračnog viteza


Palp romani su američke petparačke priče koje su štampane na jeftinoj hartiji od kraja 19. pa do sredine 20.veka, i to su uglavnom tipski krimići, zabava za mase iz koje je   nastao žanr fantastike nazvan ,,Pulp-Fiction" koji je vremenom postao  sinonim za nekvalitetno potrošno štivo za ubijanje dosade. Naravno, to se ne može reći baš za sve romane i pisce ovog žanra, bilo je tu i kvalitetnijih autora čija su dela odskakala od niskih standarda, ali to je tema za literarne analitičare i kritičare. Ono što je za ovaj blog interesantno je da se unutar tog žanra naziru početci maskiranih osvetnika od kojih će kasnije nastati superheroji i moderni kostimirani avanturisti. Najpoznatiji među njima je Senka/The Shadow,   koji je započeo svoj život kao ličnost iz serije radio drama ,,Detective story hour" i  usled popularnosti  je dorađen i pretvoren je u veoma uspešnu (možda i najuspešniju) mesečnu seriju pisanih romana tokom 1930-tih. Prepoznatljiv je po kombinaciji crnog mantila, plašta i crvenom šalu  a takođe i  hipnotičkim moćima , publika izvan USA ga sigurno zna  po filmu ,,The Shadow" iz 1994. sa Alekom Boldvinom u glavnoj ulozi.


The Shadow je za obožavaoce Betmen stripova veoma relevantna ličnost jer  je prema rečima pisca Bila Fingera (Bill Finger) glavna , ali ne i jedina , inspiracija mračnog viteza. Finger je ranog Betmena , onog što je poput pulp osvetnika nosio dva pištolja bespoštedno  tamanio negativce, formirao  prema ličnosti Lamonta Kranstona / Senke .Crtač Robert Kahn, poznatiji čitaocima kao tvorac Betmena Bob Kane, kao svoje izvore inspiracija navodi filmove ,,The Bat Whispers" (Šapat šišmiša) iz 1930, ,,The Man who laughs" (Čovek koji se smejao)1928. Rađeno je opsežno istraživanje na Dial B for Blog koje  demantuje ovo i nudi još brojne zanimljivosti. Možda najbitnija među njima je ta što je prva Betmenova avantura,,The Case of the Chemical Syndicate" kopija Senkine priče ,,Partners in Peril" autora Teodora Tinslija (Theodore Tinsley).

Bio je  hit  na radiu, na papiru a kasnije i velikom platnu tokom 30-tih i 40-tih godina prošlog veka (pošto se pojavio u nekoliko filmova) , sledeći veliki korak za Senku je bio da se probije u svet stripa. Tu se nije tako proslavio, pojavljivao se redovno tokom 40-tih i onda je bukvalno nestao sa strip scene ,   sve dok izdavačka kuća DC Comics nije otkupila autorska prava 1973.godine. Tad je zaživeo u kratkom  serijalu The Shadow od 12 brojeva i dva puta se susreo sa Betmenom ( brojevi 253 i 259) koji je priznao da mu je upravo on inspiracija za borbu protiv kriminala. Tim gostovanjem je tadašnji scenarista Shadow stripova , legendarni Dennis O`Neil postao prvi pisac koji je odao priznanje  pravom poreklu  Betmena.


Nakon što je istekla licenca , Senka se selio od izdavača do izdavača, trenutno je pod vlasništvom izdavačke kuće Dynamite Entertainment.Nije više deo DC-a, pa zato nije  više susretao sa Betmenom i te dve priče su kasnije izbačene iz kontinuiteta time što nisu pominjane u kasnijim brojvima. Senka nije više pominjan niti se pojavljivao  u Betmenovim avanturama dok nije došlo do zanimljivog preokreta u veoma uticajnoj animiranoj seriji ,,Batman The Animated Series" 19 godina kasnije. U seriji j kreirana posebna ličnost kao analogija Senki. Naime, u 18. epizodi ,,Beware the Gray Ghost" je prikazana potpuno originalna ličnost Sivi Duh, otelotvorenje maskiranih osvtnika iz palp romana i junak stare crno-bele tv serije koju je mlađani Brus Vejn sa oduševljenjem gledao uz oca. Sivog Duha je glumio Sajmon Trent (glas pozajmio Adam West) i uz njegovu pomoć Betmen uspeva da otkrije ludog bombaša čija su dela inspirisana jednom od epizoda njegove omiljene serije iz detinjstva.

Betmen i Sivi Duh/glumac Sajmon Trent
Sivi Duh je kombinacija  Senke i , prateče svih kostimiranih junaka , Fantoma.  Sivi Duh je bilo prvobitno  osmišljeno kao ime Fantoma, ali se  crtač Lee Falk davne 1936. ipak odlučio za potonje. Fantom je u prvim stripovima zaista bio obučen u sivi kostim, i u pratećem tekstu je nazivan sivim duhom. To se vidi i u domaćim reprintima Fantomovih prvih avantura u okviru edicije ,,Biblioteka Nostalgija" izdavača  Dečijih Novina. Prilikom štampanja stripa u novinama Fantomov kostim je sasvim slučajno postao ljubičast i kasnije je takav ostao.


Sivi Duh,odnosno Sajmon Trent se kasnije pojavljivao u stripovima koji su pratili animiranu seriju a tokom ove godine je i zvanično postao deo Betmenove strip mitologije jer se pojavio kao  sporedna ličnost u Gotham Academy stripu (prvi put u broju četiri, ,,The Secret of the Symbol"). Ovo je jedan od brojnih primera uticaja pomenute animirane serije na stripove (među istaknutim su i nastanak Harley Quinn kao i redizajn Victora Freeze-a). Time su savremeni autori Becky Cloonan i Brenden Fletcher, poput  prethodnika 70-tih godina prošlog veka , prihvatili svoje nasleđe i odali počast  istinskom poreklu Betmena.