четвртак, 31. децембар 2015.

Red Hood: The Fallen


Pre skoro 27  godina je završena jedna od najznačajnijih priča o Betmenu, kultna a mnogima kontroverzna ,,Smrt u porodici" (A Death in the family). Džejson Tod, drugi po redu koji je nosio titulu Robin  je ,,ubijen" na dužnosti, naravno u američkim stripovima je smrt samo sinonim za privremeno odsustvo (dok se čitaoci  ne zažele).Džejsonov povratak je bio neizbežan , do toga je došlo  2005. u stripu ,,Under the Hood" i od onda je postao jedan od Betmenovih čestih protivnika/saradnika ( u zavisnosti od priče i new 52 verzije ).
On se zaista vratio iz mrtvih (pa ne baš bukvalno, ali to je duža priča), ali više nije samo problematični klinac/uličar nego nemilosrdni  osvetnik Red Hood.Red Hood je pali Robin, nije više željan da se pridržava mentorovih pravila, pa odlučuje da jednostavno pobije sve kriminalce u Gotamu.Time prelazi granice koje je Betmen sebi odavno zacrtao, postaje   dželat kriminala, najsličniji ranim palp osvetnicima i njihovim  modernim varijantama poput Punisher-a.
Široj publici, onima koji ne prate stripove nego filmove i serije,  je postao poznat po animiranom filmu ,,Batman : Under the Red Hood" iz 2010 godine, a skoro je bio u igrici ,,Batman: Arkham Knight"iz  popularne i nagrađivane Arkham franšize.Uskoro ćemo moći Džejsona (mada još nije sigurno) da  vidimo i u filmu ,,Batman vs Superman: Dawn of Justice", dakle on je postao  relevantan u popularnoj kulturi.


Džejsonov kostim?

Red hood je postao  i tema novog kratkog filma ,,Red Hood : The Fallen" režisera Tobija Bajrovica.Film se oslanja na pomenute stripove, ali nije adaptacija nego nova priča. Šta bi bilo da je Džoker ubio Betmena, a ne i Robina? Time se ovaj film bavi.  Red Hood , pali Robin se vraća iz mrtih žedan osvete, ali ovog puta nema Betmena da ga zaustavi.

Udri jače manijače
Džejson (simon Arblaster) je usamljen na svom osvetničkom pohodu.Prekinuo je sve veze sa prethodnim životom, simbolično putem telefonskog razgovora sa Alfredom, i preporodio se kao nemilosrdni osvetnik Red Hood.Svoju misiju započinje sejanjem  straha među krupnim zverkama i šefovima podzemlja. Pojavljuju se neke veoma prepoznatljive scene iz stripova, recimo Džoker sa pajserom, koreografija je odlična.Ovo  je snimljeno mnogo bolje  od običnih fanovskih  kratkih  filmova, jeste amaterski ali je daleko bolji od sličnih .Mogao biti prvi  u seriji uspešnih kratkih filmova.




уторак, 22. децембар 2015.

Dylan Dog : Ubica iz susednog stana



U  Edinburgu  Dilan sa nestrpljenjem očekuje vesti od svoje nove ljubavi, ali neko je ubio njegovu komšinicu Lejlu.Lejla je zadavljena, ubio ju je penzionisani serijski ubica Henri Vilson. Da li će ga policija otkriti na vreme, ili će se Dilan samostalno boriti sa starim daviteljem?

Novina u ovom broju je što radnju posmatramo iz Henrijevog ugla, on je glavni lik dok je Dilan je  samo sporedna ličnost .Nema junaka u ovoj priči,Dilan je samo prolaznik čije prisustvo pokreće nesrećan splet okolnosti. Naslovna strana sugeriše da fali junak, time što umesto Dilana pred ubicom stoji samo fatamorgana-sablast u obliku Dilana koja popunjava upražnjeno mesto. Pripovedanje  iz perspektive ubice jeste novina u serijalu, ali nije novo samo po sebi jer je  to vrlo česta pojava u romanima i filmovima tog žanra.Ovde je to scenarista Fabricio Akatino iskoristio  na naročito interesantan način jer je ubica poprilično paranoičan.Henri slučajnu pojavu Dilana u zgradi tumači kao opasnost po sebe  misleći da če ga razotkriti.Svaki Dilanov gest tumači kao preteći, misli da je to privatni detektiv koji bi sa njime da igra igru mačke i miša.Mi kao čitaoci  uočavamo Henrijevu paranoju,misli su mu logički koherentne , ali  ujedno  vidimo  i širu sliku pa znamo da su njegovi zaključci skroz pogrešni.



Serijske ubice su u knjigama,filmovima i stripovima neretko prikazane kao genijalni  zločinci, visoko inteligentni zlikovci čija izopačena dela predstavljaju kritiku dekadentnog društva . To su obično amoralne ličnosti poput Hanibala Lektera, Svinija Toda, Dekstera Morgana, i mnogi njima slični koji nekako uspevaju da uz  gnusna ubistva, komadanje i kanibalizam  vode diskusije o moralu i etici. Henri Vilson je njihova suprotnost, prikazan je realistično što znači da  nije  grandiozni, harizmatični  zločinac iz fikcije nego običan bolesni isfrustrirani jadnik-slika i prilika stvarnog serijskog ubice. On  je poremećeni bednik koji svoje frustracije ispoljava kroz davljenje i time privremeno uspostavlja osećaj zadovoljstva. Henri se davno penzionisao, pa više ne davi žene nego se ,,prazni na pacovima" i usput zgorčava život svima oko sebe.To je otrovna osoba  koja traži u drugima, naročito podređenima na poslu,  najmanju sitnicu na osnovu koje će se iživljavati. Ni komšije nisu pošteđene Henrijeve tiranije.

Na prvi pogleda  Akatinova priča  izgleda kao tipična epizoda novijeg  Dilan Dog stripa  gde strava i užas više nisu u u centru pažnje, gde se scenaristi uglavnom bave ubistvima i  misterijama. Ali kada se pogleda malo bolje, strava i užas su ovde itekako prisutni sa bitnom razlikom da nisu prikazani kao metafizički ili natprirodni nego svakodnevni.Zgrada u Edinburgu  koju se Dilan uselio obiluje patnjom i nesrećom. Njegov prvi komšija, irac Šejn Daglas deluje kao veseli hipik ali je zapravo potpuno usamljen.Šejn je otuđen do te mere da Dilana preko noći proglašava najboljim prijateljom.Komšinica u koju je ludo zaljubljen ga izbegava, a usled tragišnog spleta okolnosti Henrijevo ubistvo policija greškom  svaljuje se na njega posthumno. Dakle, pravi ubica nije kažnjen, niko mu nije stao na put.Pored toga Henri redovno urniše ostale komšije, prijavljuje imigrantkinju i pokreće deportaciju nje i njene ćerke, i uspeva da  uništi Dilanovu potencijalnu ljubavnu vezu i time mu urušava snove. Dilan zaista prestaje da veruje u fantazije o ljubavi i time gubi  dečačku crtu svoje ličnosti, Henri je i to oduzeo.  Pobeda zla i uništavanje snova, eto strave i užasa.

Ocena:


понедељак, 14. децембар 2015.

Palp koreni mračnog viteza


Palp romani su američke petparačke priče koje su štampane na jeftinoj hartiji od kraja 19. pa do sredine 20.veka, i to su uglavnom tipski krimići, zabava za mase iz koje je   nastao žanr fantastike nazvan ,,Pulp-Fiction" koji je vremenom postao  sinonim za nekvalitetno potrošno štivo za ubijanje dosade. Naravno, to se ne može reći baš za sve romane i pisce ovog žanra, bilo je tu i kvalitetnijih autora čija su dela odskakala od niskih standarda, ali to je tema za literarne analitičare i kritičare. Ono što je za ovaj blog interesantno je da se unutar tog žanra naziru početci maskiranih osvetnika od kojih će kasnije nastati superheroji i moderni kostimirani avanturisti. Najpoznatiji među njima je Senka/The Shadow,   koji je započeo svoj život kao ličnost iz serije radio drama ,,Detective story hour" i  usled popularnosti  je dorađen i pretvoren je u veoma uspešnu (možda i najuspešniju) mesečnu seriju pisanih romana tokom 1930-tih. Prepoznatljiv je po kombinaciji crnog mantila, plašta i crvenom šalu  a takođe i  hipnotičkim moćima , publika izvan USA ga sigurno zna  po filmu ,,The Shadow" iz 1994. sa Alekom Boldvinom u glavnoj ulozi.


The Shadow je za obožavaoce Betmen stripova veoma relevantna ličnost jer  je prema rečima pisca Bila Fingera (Bill Finger) glavna , ali ne i jedina , inspiracija mračnog viteza. Finger je ranog Betmena , onog što je poput pulp osvetnika nosio dva pištolja bespoštedno  tamanio negativce, formirao  prema ličnosti Lamonta Kranstona / Senke .Crtač Robert Kahn, poznatiji čitaocima kao tvorac Betmena Bob Kane, kao svoje izvore inspiracija navodi filmove ,,The Bat Whispers" (Šapat šišmiša) iz 1930, ,,The Man who laughs" (Čovek koji se smejao)1928. Rađeno je opsežno istraživanje na Dial B for Blog koje  demantuje ovo i nudi još brojne zanimljivosti. Možda najbitnija među njima je ta što je prva Betmenova avantura,,The Case of the Chemical Syndicate" kopija Senkine priče ,,Partners in Peril" autora Teodora Tinslija (Theodore Tinsley).

Bio je  hit  na radiu, na papiru a kasnije i velikom platnu tokom 30-tih i 40-tih godina prošlog veka (pošto se pojavio u nekoliko filmova) , sledeći veliki korak za Senku je bio da se probije u svet stripa. Tu se nije tako proslavio, pojavljivao se redovno tokom 40-tih i onda je bukvalno nestao sa strip scene ,   sve dok izdavačka kuća DC Comics nije otkupila autorska prava 1973.godine. Tad je zaživeo u kratkom  serijalu The Shadow od 12 brojeva i dva puta se susreo sa Betmenom ( brojevi 253 i 259) koji je priznao da mu je upravo on inspiracija za borbu protiv kriminala. Tim gostovanjem je tadašnji scenarista Shadow stripova , legendarni Dennis O`Neil postao prvi pisac koji je odao priznanje  pravom poreklu  Betmena.


Nakon što je istekla licenca , Senka se selio od izdavača do izdavača, trenutno je pod vlasništvom izdavačke kuće Dynamite Entertainment.Nije više deo DC-a, pa zato nije  više susretao sa Betmenom i te dve priče su kasnije izbačene iz kontinuiteta time što nisu pominjane u kasnijim brojvima. Senka nije više pominjan niti se pojavljivao  u Betmenovim avanturama dok nije došlo do zanimljivog preokreta u veoma uticajnoj animiranoj seriji ,,Batman The Animated Series" 19 godina kasnije. U seriji j kreirana posebna ličnost kao analogija Senki. Naime, u 18. epizodi ,,Beware the Gray Ghost" je prikazana potpuno originalna ličnost Sivi Duh, otelotvorenje maskiranih osvtnika iz palp romana i junak stare crno-bele tv serije koju je mlađani Brus Vejn sa oduševljenjem gledao uz oca. Sivog Duha je glumio Sajmon Trent (glas pozajmio Adam West) i uz njegovu pomoć Betmen uspeva da otkrije ludog bombaša čija su dela inspirisana jednom od epizoda njegove omiljene serije iz detinjstva.

Betmen i Sivi Duh/glumac Sajmon Trent
Sivi Duh je kombinacija  Senke i , prateče svih kostimiranih junaka , Fantoma.  Sivi Duh je bilo prvobitno  osmišljeno kao ime Fantoma, ali se  crtač Lee Falk davne 1936. ipak odlučio za potonje. Fantom je u prvim stripovima zaista bio obučen u sivi kostim, i u pratećem tekstu je nazivan sivim duhom. To se vidi i u domaćim reprintima Fantomovih prvih avantura u okviru edicije ,,Biblioteka Nostalgija" izdavača  Dečijih Novina. Prilikom štampanja stripa u novinama Fantomov kostim je sasvim slučajno postao ljubičast i kasnije je takav ostao.


Sivi Duh,odnosno Sajmon Trent se kasnije pojavljivao u stripovima koji su pratili animiranu seriju a tokom ove godine je i zvanično postao deo Betmenove strip mitologije jer se pojavio kao  sporedna ličnost u Gotham Academy stripu (prvi put u broju četiri, ,,The Secret of the Symbol"). Ovo je jedan od brojnih primera uticaja pomenute animirane serije na stripove (među istaknutim su i nastanak Harley Quinn kao i redizajn Victora Freeze-a). Time su savremeni autori Becky Cloonan i Brenden Fletcher, poput  prethodnika 70-tih godina prošlog veka , prihvatili svoje nasleđe i odali počast  istinskom poreklu Betmena.






понедељак, 30. новембар 2015.

The Cursed Edge



Peticija za nastavak Dredd 3D filma postoji već 2 godine, ali  nastavak još nije zaživeo.Film je mnogo bolje prošao u Engleskoj nego Americi, međutim uspeo je da prikupi svega  35 miliona dolara umesto 50, koliki je bio planirani budžet.Fanovi time nisu zadovoljni pa su su preuzeli snimanje u svoje ruke.Izašlo je već nekoliko različitih amaterskih filmova, o jednom značajnom sam već pisao , a pre mesec dana  je izašla   četvrta epizoda web serije ,,The Cursed Edge". Serija se bavi slučajevima  grupe sudija iz distopijske budućnosti i predstavlja nastavak na kratki film Olivera Holingdejla  ,,The Deep End".Zaplet predstavlja kombinaciju  ranih 2000AD stripova o Sudiji Dredu i epizode su naslovljene  Prog (skraćeno od program) poput brojeva pomenute  britanske  sf  strip revije Najavljene su još tri  epizode nakon kojih će se prve tri epizode dosnimiti i sve će se  izmontirati u  film.

Animacija i specijalni efekti zaista liče na one iz Dredd 3D, isto se ne može reći za glumu i koreografiju ali sada je suviše  rano da pravim recenziju ovih epizoda, ali vidi se da ova serija ima  ima potencijal da postane zaista dobar amaterski film. Dalji razvoj ovog projekta možete pratiti na zvaničnoj facebook stranici  ovde.

недеља, 29. новембар 2015.

Vixen - prva sezona



Kao što sam najavio letos, Vixen serija je izašla , pa je vreme da saopštim svoje utiske. Ova web serija je nezvanični deo Arrow/Flash tv univerzuma CW kanala ali sa bitnom razlikom da je u animiranoj formi i prikazivana je  na CW Seed. CW Seed je ogranak CW kanala koji se isključivo bavi  sadržajem za digitalne platforme. Vixen je po svojem formatu   jedinstvena serija pošto se sastoji od 6 epizoda dužine 4-7 minuta.

Glavna junakinja serije je Mari McCabe, mlada studentkinja modnog dizajna koja je nasledila neobičnu amajliju.Usvojena je kao mala, njeni pravi roditelji su nepoznati . Mari je oduvek osećala u sebi prazninu jer nije  znala  svoje poreklo. Amajlija joj je jedina veza sa istinskim korenima, ali je i mnogo više od toga. Ispostavlja se da je nasledila magičnu ,,Tantu totem" amajliju, koja svojem nosiocu može da podari sposobnosti bilo koje životinje iz životinjskog kraljevstva. Amajliju je prema predanju stvorio Anansi, paukoliki duh iz afričkog folklora, i polonio stanovnicima sela Zambezi (očigledno fiktivno selo koje se zove po stvarnoj reci).


Moći amajlije nekako uspevaju da privuku pažnju očiglednih ngativaca, kao i aktivnih kompjutera  S.T.A.R. laboratorije, i naravno Arrow i Flash  stižu u Detroit da upoznaju prvu ,,metaosobu" čije moći nisu posledica eksplozije aceleratora. Malo posle njih na scenu stiže grupa predvođena tajnovitom ženom koja želi da otme amajliju.Arrow i Flash se pojavljuju , ali njihovo učestovanje   u seriji je svedeno na minimum, prisutni su radi privalčenja pažnje gledalaca obe serije. Glasove im pozajmljuju glumci iz pomenutih serija, ali ovo je prvi put da ih vidimo u animiranoj formi. Veza između igranih serija i Vixen nije najjasnija, ona se ne pominje u serijama niti se može zaključiti kada se radnja ove serije odvija. Vixen je zamišljena kao eksperiment, njena budućnost će zavisiti od gledanosti i kritika, ako se nastavi verovatno će veza sa pomenutim serijama biti jasnije definisana.


Animacija je solidna 2D na nivou  poslednjih nekoliko WB Animiranih filmova (Batman vs Robin, Justice League, Son of Batman). Ovo je  prva CW serija gde se pojavljuje magija, i nju je lakše  dočarati u animiranom obliku nego skupim specijalnim efektima. Zbog toga je ovde ona ključna, vidi se svakog puta kada Mari dotakne amajliju i zamisli neku životinju. Oko nje se tada pojavi providna ljubičasta aura u obliku zamišlene zveri. Ponekad je ta promena u sposobnostima izražena kroz njenu senku, donekle u stilu onih senki iz starih američkih stripova koje čitaocima prikazuju dualitet identiteta (stripovi Stiva Ditka). Detroit i fiktivno selo u africi su prikazani sasvim  verno, mada ne previše detaljno.

Serija je zaista brza i kratka, gldaoce bukvalno  ubacuje u sred dešavanja time što počinje scenom jurnjave.Brz tempo serije ima svoju očiglednu manu.Glavna junakinja Mari/Vixen je veoma slabo izgrađena kao ličnost.Nju gotovo da  neviđamo izvan jurnjava po gradu ili borbe, ovde fali svakodnevni život.Pomalo se vidi njen otac,neka sećanja i fakultet koji pohađa ,ali nemamo nekih njenih ličnih osećanja i želja. Zato ispada kao da je postala superheroina preko noći. Ima jedan trenutak u seriji  gde Mari poslodacav kaže kako njenom dizajnu nedostaje identitet.Vidi se da to isto važi i za nju  i negativca.



Ovo je posledica restriktivnog formata serije. Zaista mi je teško da zamislim kao se može definisati nečija ličnost u ukupno 31 minut. Po trajanju ovo je kao  pilot epizoda televizijskih animiranih serija.Mislim da bi bilo bolje da je sezona imala makar 2 ili 3 dodatne mini epizode (kako  nazvati ovo od 4-7 minuta?)  koje bi se vrtele oko njenog privatnog života i inspiracija za umetnost, pošto je dizajnerka. Akcija je dobra, ima humora sa vremena na vreme , mitološke motive sam pomenuo,  pa sve u svemu  Vixen svojim gledaocima  nudi nešto malo više od čiste razonode.

Ocena:



уторак, 24. новембар 2015.

Daredevil - prva sezona



Svi koji iole posećuju bioskopove se mogu složiti da filmovi snimljeni po stripovima trenutno predvode u borbi za gledaoce na velikim ekranima.Pre 6-7 godina to nije bio slučaj ali sada je takav  trend, niko sa sigurnošću ne može reći koliko  će to trajati, što  nije naročito bitno. Ovu filmovi su mahom superherojski, a prednjači izdavačka kuća Marvel comics. Oni su od 2008. godine pažljivo gradili svoj panteon mitskih heroja/superheroja , njihov svet se neprestano širi.Toliko se širi da je prešao i na male ekrane. Najnovija od tih serija je Daredevil.

Paklena kujna
Radnja serije se odvija u Njujorku, kao i u maltene svim filmovima i stripovima ovog žanra. Kada bi zaista tu živeli zar se nebi svi ovi superheroji   stalno međusobno saplitali i sudarali jedni o druge? Tim povodom , serija jeste smeštena u Njujork , ali ne u njegov centar negu u radničku četvrt nazvanu Paklena kujna (Hell's Kitchen). Ova serija jeste superherojska u smislu da ima maskiranog tipa  koji poseduje moći, ali je u svojoj srži krimić pa joj ovakva lokacija savršena. Đavolova kujna jeste deo šljaštećeg neonskog megalopolisa, ali je vizuelno mnogo bliža periodu 1970-80 u smislu da predstavlja staro istrošeno naselje , odraz kriminala,pesimizma i propadanja . Toliko je izražena da maltene postaje ličnost sama po sebi.Većina scena u njoj su noćne, prikazani su mračni prolazi i prljave uličice, pa i u unutrašnjosti stanova preovladava mrak.Senke igraju značajnu ulogu u formiranju prostorija i likova, dok su  boje prigušene.

Nije slučajno svetlije  sa leve strane
Glavni junak serije je slepi advokat Met Murdok (Charlie Cox), koji se tajno oblači u crni nindža kostim i obračunava sa kriminalom. To mu uspeva zahvaljujući izvanrednim izoštrenim čulima sluha,mirisa i dodira.On je tvorevina mašte Sten Lija, i kao takav nosi sve prepoznatljive odlike njegovih junaka: ima očigledan hendikep (slepilo), moći koje  potiču od radioaktivne supstance, deo je ljubavnog trougla, dva jednaki inicijali (M.M.).Zamišlen je kao tipičan kostimirani junak, vuče korene iz priče o slepom detektivu ali i iz  mitova  o slepim ratnicima (filmovi o Zatoičiju kao primer), a iz današnje perspektive , u skladu sa duhom vremena, je prikazan kao antiheroj koji se rve sa ličnim demonima iskazanim kroz  bes prema podzemlju koje mu je oduzelo oca boksera.Za njega se može reći da je oduvek naginjao ka antiherojima, makar po tome što se u  stripovima pojavio sa kostimom đavola.Tanka je linija koja ga deli od običnog osvetnika, on nju ne prelazi jer snagu pronalazi u veri.Crkva igra značajnu ulogu u njegovoj ideologiji. Dardevil svoju pravdu uglavnom sprovodi pesnicama , advokatsko ruho mu služi za pribavljanje informacija o kriminalcima.

Đavolski dobar kostim
Fogvel Nelson (Elden Henson) je Metov najbliži prijatelj , poslovni partner i sušta suprotnost.On je veliki humanista, uvek je  voljan da pomogne, nije mu mrsko da siromašnoj klijentkinji popravlja česmu.Fogvel je dopadljivi debeljuškasti  pravnik, posvećen poslu , i što je najbitnije njemu profesija ne služi kao maska iza koje se krije kostimirani avanturista.To je odavno shavtio Murdok, pa je zato insistirao da se advokatska kancelarija zove ,,Nelson i Murdok" , a ne obrnuto , kao što je ortak hteo.
Derdevilov pristup borbi protiv kriminala  je po prirodi reakcionaran, on se  pojavi gde treba i  prebija krimose ali ne uspeva da sprovede  značajne promene niti da razotkrije njihovu organizaciju .Na kraju je ipak potreban Fogvel kako bi zaista razbio organizaciju držeći se slova zakona.To ga čini istinskim herojem ove serije.

Nije sve tako sumorno
Šta je superheroj bez negativca? Poštujući pravila žanra, negativac/arheneprijatelj je neizbžan, tako da ovde to mesto zauzima Dardavilov tradicionalni protivnik (bivši Spajdermenov negativac)Vilson Fisk-Kingpin(Vincent D'Onofrio).On je  krupni, ko od brega odvaljeni, šef podzemlja sa megalomanskom vizijom o sprovođenju džentrifikacije - iseljenje siromašnog stanovništva, rušenje radničke četvrti i izgradnji  staklenih zgrada u kojima bi stanovali  buržuji. Osim toga ima sklonost ka umetnosti i za divno čudo, svedoci smo njegove ljubavne priče.Fisk je daleko odmakao od jednodimenzionalnih negativaca, tokom serije zaista odaje utisak stvarne višestrane ličnosti, jeste da je ogrezao u kriminal i ima mnogo kostura u ormaru ali nije dehumanizovan kao likovi iz  sličnih serija.
you had me at hello
Ova serija je prvenstveno krimi drama, superherojština je jasna ali u drugom planu.Serije ovog žanra najčešće potiskuju svoje sporedne likove, scenaristi uglavnom nemaju ideje šta da rade sa ,,nekostimiranom" ekipom pa ih svode na rutinsko pomaganje glavnom baji ili ih uklučiju u akciju tako što od njih načine ličnosti slične glavnom junaku. Daredevil ne pati od tih problema, njegov svet je vrlo živ i bogat, od neuravnotežene sekretarice Pejdž pa do beskompromisnog novinara Jurika.Sa takvim osobama se zaista možemo sresti, one nisu samo obični statisti ili scenska dekoracija.          Od 13 epizoda nema niti jedne  sa praznim hodom ili jednokratnim zlikovcem (villain of the week), izbog baš takvog  formata  pokazuje da  su se scenaristi ugledali na uspešne serije kao npr. Breaking Bad ili Hannibal. Koreografija je impresivna, veoma je dobro balansirana između moguće borbe  i  filmske stilizacije.Sve ovo  i grim n gritty atmosfera nalik onoj iz Milerovog Daredevil opusa je omogućilo scenaristima da prirede skoro  maksimum koji se može izvući iz adaptacije stripova ove vrste.

Ocena:


понедељак, 16. новембар 2015.

Betmen : Crno i Belo 2



Betmen: Crno i Belo je antologija kratkih crno-belih priča o istoimenom strip junaku koja je prvobitno izašla u četiri nastavka , u standardnoj američkoj formi mesečnih svezaka tokom 1996.godine. Strip antologija je nastala pod uredničkom palicom Marka Čarela, koji je realizovao svoju davnašnju zamisao kako bi bilo sjajno pozvati najbolje tadašnje crtače i scenariste iz sveta stripa i dati im u zadatak da osmisle kratke priče od po 7-8 stranica o Betmenu. Ovakav pristup se pokazao kao pun pogodak među čitaocima, serijal je osvojio nekoliko Ajznera , i tako je nastala uspešna edicija Crno i Belo koja broji nekoliko knjiga i nastavlja se do današnjih dana.

Prosto je neverovatno da junak koji je nastao davne 1939., čije avanture publika redovno prati već preko 70 godina, i dan danas nimalo ne gubi na popularnosti.Kako li mu to uspeva? Odgovor na to pitanje treba potražiti u tome šta Betmen predstavlja.Da li je on  šaljivi borac protiv kriminala koji se suočava sa plejadom zlikovaca u šarenim kostimima (tokom 60-tih). Možda  je on  stripovska nadogradnja na avanture Šerloka Holmsa? Paralele svakako postoje, recimo detektiv Betmen/Šerlok, zločinački genije Džoker/Morijarti, zavodnica-lopov Catwoman/Ajrin Adler, pomoćnik-doktor Alfred/Votson itd... Može biti i  mračni vitez koji vodi svoj lični krstaški rat poput urbanog gerilca (tokom 80-tih pa nadalje), ili pak  maskirani  ludak koji svoje frustracije usmerio na kriminalno podzemlje.

On je zapravo sve od pomenutog.Njegova ličnost se menjala tokom vremena, svaka generacija pisaca je ostavila svoj pečat. Osnovne karakteristike kao  identitet i kostim su konstante, ali sve ostalo je menjano u skladu sa duhom vremena. Zato je ovaj šišmišoliki starac uvek svež, stalna reinterpretacija je izvor njegove mladosti.Čitaoci će Betmena  unutar stripa videti kroz prizmu svih pomenutih epoha Svaka generacija čitalaca je imala onog ,,svog" Betmena, meni je to animirani Betmen sa glasom Kevina Konroja iz crtane serije ,,Batman:The Animated Series".

Težište druge knige crno-belih priča je  na Betmenovim mnogobrojnim protivnicima . Ove priče su mahom male studije ličnosti različitih veoma prepoznatljivih ludaka koji žive na stranicama ovog stripa već godinama. Ludost Džokera i devojke mu Harlin Kvinzel, Zagonetačeva opsesija zagonetkama, i Zezova volja za moć su veoma zanimljive teme kojima su se autori  pozabavili.
 Crtež varira od crtača do crtača, nikada nije šablonski. Stilovi se menjaju u skladu sa duhom priče i epohe koju ona oslikava. Od Bernetove 1940. (sličnoTorpedu), Bernove i Gibonsove stilizovane 1960,preko modernih stilova Lija i Sejla pa do slikarskog stila Aleksa Rosa.
Svaki dvojac (scenarista i crtač) tumači Betmena i ekipu   na svoj način, pokazujući istinsku moć mašte na svega nekoliko strana.

Ocena:




субота, 31. октобар 2015.

Dr Morgue : Zimski Gost



Mini serijal od 6 brojeva je završen, intrige i ubistva tajne organizacije na čijem člelu je bio gradonačelnik Montreala Mejson su razotkrivene, makar delimično. Dakle, glavni negativac je poražen. Pa čime se onda bavi ovaj specijalni broj stripa o neobičnom isledniku Joriku Malatesti?
Kao i prethodne misterije, tema ovog broja je utemeljena na stvarnim slučajevima, ali ovog puta nije reč  o serijskim ubistvima. U pitanju je nešto mnogo gore, radi se o eksperimentisanju sa elektrošokovima na živim ljudima, i to mentalno obolelima. Kakav li to monstrum obavlja  frankenštajnovske eksperimente nad pacijentima?

Odgovor na ovo pitanje je iznenađujuć. Nije to delo nekog ludog naučnik niti je tajna organizacija nego država u sprezi sa psihijatriskim ustanovama. Kroz Jorikovu priču iz mlađih dana upoznajemo njegovog starog  prijatelja šizofrenika Kalerva. Malatestin kratak boravak u institutu Allan Memorial je bio presudan za njegovu buduću profesiju . Bizarna smrt Kalerva je podstakla Jorikaa da  istraži mnogobrojne slučajeve u kojima su pacijenti tog instituta nakon ,,terapije" ostali u gorem stanju,teško oštećenog uma  ili pak vegetiraju.Ispostavlja se da je to sve deo široke zavere SAD-a  kojom rukovodi CIA koristeći se zakonskim prazninama na teritoriji Kanade.

Radnja  specijalnog izdanja se odvija nakon završetka mini-serijala gde   na trenutke  vidimo  deo njegovog  mogućeg ishoda . Jorik će pre ili kasnije završiti u ludari, pa ovu i potencijalne nove  avanture pripoveda  iz retrospektive,  time strip dobija jaku noar (film noire) atmosferu.   Istraga se ovde prikazuje realiistično,  sporijim tempom  , što znači da nema momenta u kojima bi drugi fiktivni forenzičari sve kockice složili  i rešili čitav slučaj odjednom u  trenutku inspiracije . To nikada ne prerasta u dosadu jer strip povremeno  ubrzavaju potere i akcione scene koje ne manjkaju.

 Junak ovog stripa nije čovek od akcije, Asperegerov sindrom ga često sputava, pa zbog toga mora da se oslanja na pojedine  sporedne ličnosti koje su vičnije tom pozivu.Lavern je ovde odsutna, ali njen položaj   jake ženske ličnosti popunjava agentkinja Ređina.Njeno prisustvo daje stripu šmek špijunskih trilera.

Glavni nedostatak stripa je  Bonanov neujednačen crtež  jer je na nekoliko mesta nedorađen.Ponegde ima viška  kadrova , time ne odaje utisak amaterizma nego crtača koji je previše žurio . Jedno je nesporno a to je da  Dr Morgue kao strip uspeva da pronađe zanimljive slučajeve iz stvarne prakse obradi ih na način koji prijatno odudara od ustaljene šeme proceduralnih kriminalističkih serija i stripova.

Ocena:


петак, 30. октобар 2015.

Povratak Šerloka Holmsa na male ekrane



Nova godina uvek počinje  srećom i veseljem, pa tako će i 2016., a ova ći početi i sa novom epizodom hit BBC One serije Šerlok.Svi koji su imali prilike da prate avanture modernog Šerloka željno čekaju četvrtu sezonu koja će po svim prilikama biti snimana iduće godine a prikazana 2017. Dugačko čekanje će prekratiti ova specijalna epizoda,odnosno tv film,  u kojoj se slavni detektiv vraća svojim literarnim korenima. Šerlokovci označite kalendare i spremite se za novogodišnju poslasticu jer se vraćamo u Viktorijansko doba. Ovde neće biti prikazan moderni Šerlok, nego izvorni iz 19.veka. Film je osmišljen prema jednoj od mnogih  slučajeva koji se spominju unutar romana a koji nisu do sada obrađeni. Radi se o slučaju ,,Odvratne mlade" koji je spomenut unutar priče ,,Ritual porodice Masgrejv", dakle doživljaj o kome nije pisao detektivov prijatelj Dr Votson , odnosno pisac Ser Artur Konan Dojl kroz njegov lik. Slike i trejleri su izašli, a o samom tv filmu će biti reči na ovom blogu kada to odgledam.

 

уторак, 27. октобар 2015.

1916 : Nepoznati rat


Ratna igrica smeštena u period Prvog svetskog rata, takav opis sasvim sigurno podseća na Call of Duty 1 ili slične klonove prvog dela te franšize , i vrste igara uopše , u kojima iz perspetive bezimenog junaka igrači puškama,pištoljima i bombama tamane horde protivnika kao filmski partizani švabe. Ali šta se dešava kada je glavni junak običan smrtni čovek pomućenih osećanja i drhtave ruke a ne hladna mašina za ubijanje? Otpada sav sjaj pomenutih igara u kojima se glorifikuje ratovanje i ulazi se u sferu užasa, gnusnih  prizora leševa i mučnine - dakle stvarnost. Srećom po igrače pa 1916: Der Unbekannte Krieg  nije zaista realna igrica.


Ovde se od igrača zahteva da pronađe put do merdevina i izađe iz rova. Zvuči  jednostavno, zar ne? Tako bi i bilo da neimenovani junak ne pati od haslucinacija izazvanih vremenom provedenim  na ratištu. Dok trči kratkog je daha, jeca, naoružanje mu je oskudno a iza svakog ćoška vrebaju ogromni crni dinosaurusi.

Stani malo, otkud dinosaurusi u Prvom svetskom ratu? Tumačenje je dvojako: oni su plod mašte , priviđenja koja zamenjuju protivničke vojnike ili kritika primitivosi i besmislenosti samog čina ratovanja. Možda je najbolje reći da su oba.
DADIU, Danska akademija interaktivnih umetnosti je 2011. objavila ovu igricu potpuno besplatno  na svome sajtu.

 Jedino što se ovoj igrici može zameriti je njena dužina, pošto je vrlo kratka.Sastoji se od samo jednog nivoa, ali sasvim sigurno ćete morati da ga ponovite makar nekoliko puta.
Siva i turobna atmosfera, blato preko kolena, i zagrarantovana dezorijentacija  u  bizarnom spletu rovova čine ovu igricu jedinstvenim iskustvom za igrače.Urlici, mrtvaci, i eksplozije čekaju pri svakom koraku.

Ocena:


среда, 21. октобар 2015.

Supermen i ljudi od čelika (Action Comics 1-8)


Moram priznati da nikada nisam bio preterano zainteresovan za stripove o Supermenu. To možda ne izgleda kao  najbolji uvod u recenziju stripa o pomenutom superheroju, ali sam prosto morao to da naglasim. Odbijala me je zamisao da postoji  svemoćni  tip u šarenom kostimu bez maske, neko ko sve probleme ,sa kojima se drugi junaci jedva hvataju u koštac,  može da reši levom rukom u mraku. Zbog toga mi je bio sasvim nezanimljiv dok nisam slučajno pročitao prvih osam brojeva Grent Morisonovog Action Comics stripa.

Dakle, kada je resetovan kontinuited DC stripova 2011. (o čemu sam više puta pisao), ponovo su pokrenuti njihovi dugogodišnji , ujedno i noseći, serijali kao što su Action Comics i Detective Comics koji postoje još od 30-tih godina prošlog veka.Action Comics je tradicionalno posvećen Supermenu, i ostalima iz njegove ,,porodice" a Detective Comics Betmenu. Action Comics je odabran za modernu reinterpretaciju priče o Supermenu jer je tu počela.


Klark Kent pokušva da se silom bori protiv korupcije, pošto snage ima na pretek,ali to tako ne ide.Puko zastrašivanje tajkuna mu nije urodilo plodom, zbog toga je na meti policije i vojske, često nanosi više štete nego koristi jer potera za njim neretko ugrožava civile.On više nije neranjiv i svemoguć, moći mu se još razvijaju, bez obzira što je  skoro neuništivi vanzemaljac  on se ponaša kao čovek od krvi i mesa. Pokušava da pronađe svoje mesto u modernom svetu dok srlja glavom kroz zid (ponekad bukvalno) i jedva uspeva da skrpi mesečnu kiriju. E, ovo je vredno čitanja, Supermen sa stvarnim izazovima a ne tamo neki stripovi u kojima pomera planete golim rukama


U svakodnevnom životu se krije iza maske neurednog reportera amatera, nosi dva broja veću odeću i naočare koje mu zamagljuju oči pa liči na Pitera Parkera.Svakako je postao pristupačniji i dopadljiviji čitaocima , ali opt nije ni preterano različit od mora sličnih strip junaka.
Supermen se ovde suočava sa svojom misterioznim poreklom.Oskudna sećanja na matičnu planetu Kripton jedva razlikuje od snova, sve što zna je naučio na  farmi Kentovih.Vojska predvođena samoprozvanim najpametnijim čovekom na Zemlji ,Leksom Lutorom,mu je na tragu a mora još da se izbori i sa invazijom vanzemaljske veštačke inteligencije koja sebe naziva Braniac 1.0.

Vizuelno, strip podseća na retro SF filmove jer su roboti i tehnologija  prikazani kao glomazne čelične skalamerije  , izbegava se futuristički dizajn kakav je danas čest na velikom platnu. Crtač Rags Morales ih prikazuje kao nezgrapne mašine sa izrazito vidljivim delovima  kojima vire katodne cevi i debeli kablovi , a ne glatki i tanki bežični automati istočnjačke kinematografije. Supermen kida lance i okove , osmehuje se dok hvata metke, čini neverovatne podvige , ali ne bez napora pa mu je time vraćen njegov stari herkulijanski imidž kakav je imao tokom 30-tih godina prošlog veka.


Pored svega rečenog treba naglasiti da zaplet i nije preterano inovativan. Ovih dana je invazija vanzemaljaca prečesto korišćena u stripu i na filmu.Ni glavni negativac Braniac nije mnogo originalan, mada i ne treba da bude pošto je samo ,,osvežen", ali je zanimljivo to što se ponaša kao high-tech kolekcionar gradova. Po njemu ,on ih spašava  od neizbžne propasti sveta time što ih umanji i ljubomorno čuva na polici, maltene kao i same stripadžije. Sve u svemu ovo je dobar akcioni SF strip




Ocena:


среда, 30. септембар 2015.

Spawn:The Recall


Kada se spomene Spawn, prva pomisao upućenih je sigurno uspešan strip američke izdavačke kuće Image Comics potom odlična animirana serija, akcione figurice,igrice a na poslednjem mestu je filmska adaptacija iz 1997. koju bi mnogi hteli da zaborave. Loš film je sprečio sve dalje adaptacije Spawn-a na velike ekrane, i zaista najuspešnija adaptacija ovog spripa je pomenuta animirana serija.Tvorac Spawn-a Todd McFarlane pominje mogući reboot franšize, ali i to je na dugačkom štapu.

Već sam više puta rekao kako postoje odlične adaptacije stripova koje prave male grupe iskrenih fanova a da su pritom mnogo bolje od visokobudžetnih ostvarenja Holivuda. Spawn:The Recall je sasvim sigurno na listi takvih filmova.



Ovo je kratak osmominutni film koji prati svakodnevni život bivše veštice čijeg sina u supermarketu napadaju sile tame.One su ga namamile da uđe u njihov svet, prikazan kao izvitoperena sena od samog supermarketa pun šljštećih reklama i neodređenih obilka kavi priliče snovima. Srećom po njega pa se tu našao Spawn.Spawn poziva vešticu da se vrati u igru, pošto mu je potrebna kao saveznik u borbi protiv đavola.Ovde je Spawn zaista deluje nezemaljski, kao goteskna paklena  figura ogrnuta  beskonačno dugim živim plaštom praćen jezivom melodijom i još jezivijim glasom. Specijalni efekti su zaista sjajni, obzirom da je sve pravljeno bez budžeta.Ovako izgleda pravi Spawn film :

субота, 26. септембар 2015.

Konstantin tv serija






Popularnost glavne ličnosti Hellblazer stripa , Džona Konstantina, nimalo ne jenjava ni  godine posle gašenja. To je jedan od glavnih razloga zašto je isti ponovo uvršten u mejnstrim stripove izdavača DC comics-a od 2011. a skoro je dobio još jedan naslov ,,Constantine the Hellblazer" i tv seriju.  Serija je završena nakon 13 epizoda i koliko je za sada poznato ukinuta je na NBC televiziji , ali postoji mogućnost nastavka kroz CW serije Arrow/Flash. Kao što se vidi, budućnost serije je neizvesna,ali ovde se neću baviti time nego kratkom analizom postojećeg materijala i pokušaću da utvdrim gde je serija zaškripala.

Serija prati avanture ciničnog britanskog maga i prevaranta Džona Konstantina, kroz 13 epizoda on se susreće sa, demonima,duhovima, mitskim bićima i ostalim nečistim silama. Svi oni postaju mnogo moćniji nego ranije usled pojave ,,nadolazeće tame" kojom rukovodi mitski izgubljeni kult Bruherija.Zbog njih se pravila među smrtnicima i natprirodnima menja, granica između pakla i našeg svta postaje sve tanja.Džon se ne sam boriti protiv ovoga pa mu pomažu  stari  prijatelj i šofer Čez ,vidovnjakinja Zed, koja je zamenila planiranu Liv Aberdin već posle prve epizode i anđeo Meni. Liv,  nije ličnost iz stripa,  osmišljena za potrebe pilot epizode, kao neko ko će gledaoce uvesti u Konstantinov svet. Tu se vidi  nedoslednost koju ću zanemariti pošto nije toliko bitna,  njena uloga uspešno zamenjena sa Zed.


 Džon Konstantin , koga tumači odlični Met Rajan, izgleda kao da je izašao iz stranica stripa.Dakle on je  britanac ,manipulator i prevarant plave kose i šeretskog osmeha a ne neki žestoki crnokosi akcioni junak  kakav je prikazan u Constantine igranom filmu iz 2005. Treba naglasiti da je ovaj  Konstantin blaži od Hellblazera, više je kao  mejnstrim verzija (new 52 verzija) iz  Constantine i Justice League Dark stripova. Apsurdno je to što je u seriji  gde ima gomila horror scena, natprirodna bića, ubistava i sličnog  njemu je zabranjeno da bude viđen kako puši,što je sastavni deo njegovog imidža. Srećom pa su to pred kraj korigovali.


Džon  pre svega nije heroj, ne bori se protiv mračnih sila zbog ideala , on je samoprozvani stručnjak za okultizam koji   uživa u magijskim prevarama i nadmudrivanju sa onostanim bićima mnogo moćnijim od sebe. Pored toga, ovde je prikazan  kao čovek koji želi  da se iskupi zbog incidenta u Njukaslu, užasne tragedije koju je sam izazvao  i zato mu se  prikazuje anđeo Meni čije prave namere još nisu poznate.


Ova sezona donekle prati prve  brojeve Hellblazer stripa, međutim scenaristi  se ne drže  samo izvornog materijala nego prave  svoje potpuno originalne priče. Najbolje epizode su zapravo adaptacije stripova kao što su ,,A Feast of Friends" gde se Džon Bori protiv demona gladi Mnemota (ima je u prvoj knjizi Hellblazer-a od Belog Puta)  ili  dvodelna ,,The Saint of Last Resort" i još po koja ,  a ove druge su uglavnom iznad nivoa prosečne natprirodne avanture. Neujednačenost kvaliteta epizoda je problem koji se barem jednom  pojavio , i to kada se  posle odlične stripovske epizode pojavi jedna od slabijih originalnih tvorevina kao što je po meni epizoda ,,The Rage of Caliban".


Epizode prate proceduralnu formulu  kao što imaju Arrow/Flash serije, što znači da ima  jednokratnih negativaca (monster of the week tipa), ali i nekoliko zanimljivih likova iz DC stripova kao što su Papa Midnite, Felix Faust i Jim Korigan (budući Spectre). Vizuelno serija podseća na Dresden Files i Supernatural a ima svoju mitologiju koja se često oslanja  na hrišćanske  motive, religiju drevnih Sumera, vudu magiju i još štošta. Prava je šteta što je ukinuta posle samo jedne sezone, njeni  nedostatci i problemi su karakteristični za većinu prvih sezona američkih serija. Ukoliko volite ovaj žanr, seriju Constantine  svakako vredi pogleti jer nudi sasvim solidnu zabavu.



Ocena: