петак, 31. август 2018.

Uncharted


Popularna franšiza vieo igara Uncharted ove godine puni jedanaesti rođendan, obožavaoci odavno dišu za vratom Holivudu da snimi filmsku adaptaciju i aktivno pišu peticije sa željom da vide Nejtana Filiona u ulozi imenjaka mu Nejtana Drejka.Ovog leta im se želja makar delimično ispunila pošto je reditelj Alan Ungar snimio profesionalni fan film sa sve Filionom u željenoj ulozi  Drejka modernog  lovca na blago.

Iako je najavljen film u režiji Šona Levija, prema sinopsisu se nazire da neće biti adaptacija nego nekakav prikvel ,mnogi su sa pravom ogorčeni jer film kasni  i izgleda da neće imati mnogo veze sa izvornim avanturama.Ovih petnaest minuta su svakako povod za radovanje, pošto bi uz minimalnu doradu mogli da prođu kao početak tv serije.Ungar je posvetio pažnju detaljima i uspešno pretočio gameplay mehaniku u filmsku koreografiju a Nejtanu Filionu se ostvario san , pošto je makar na kratko glumio voljenog protagonistu iz avanturističkih igara. Indijana Džons se  davno penzionisao , Lara Kroft se osavremenila  a sada stiže  Nejtan Drejk da zauzme svoje mesto pod suncem, doduše ne na veliki ekran.Delovalo je kao da ovog leta neće biti nekih novih fan filmova vrednih pažnje. svi koje sam isticao su od ranije, ali Nejtan Drejk je uleteo na scenu i uzburkao javnost.

уторак, 21. август 2018.

Nesalomivi


 Režija: M.Najt Šajmalan
Scenario: M. Najt Šajmalan

Iz nekog meni nepoznatog razloga kod nas naslov filma Brajana De Palme  ,,Untouchables" prevode kao ,,Nesalomivi" umesto ,,Nedodirivi".Bilo kako bilo , ovo je pravi ,,Nesalomivi" tj ,,Unbreakable" od m.Najt Šajmalana.
Kada je voz iskočio iz šina i slupao se  , skoro svi putnici su nastradali na licu mesta.Svi osim jednog Dejvida Dana. Nakon što je nekim čudom izbegao smrt, Dan počinje da preispituje svoj život.Vrlo brzo će pronaći misterioznu poruku koja će iz korena promeniti njegov svet.Neko misli da je Dejvid Dan više od čoveka.


Dok marvel nastavlja da pumpa svoje repetativne blokbastere, evo jedan primer odličnog manje poznatog filma iz perioda kada je ta superherosjka filmska groznica tek uzimala maha.Vredelo je ponovo ga odgledati a nadam se da će najava za Mr Glass privući pažnju na nepravedno skrajnutog ,,Nesalomivog". Gledano iz današnje perspektive kada su bioskopi prezasićeni supergaćešama, ovaj film tera kontru superherojskim filmovima.Ovde  nema spektakularnih borbi i eksplozija, nema jurnjava ni cgi efekata,nema  kostima ni high-tech sprava a pogotovo nema crossover-a. Ništa od toga nema a uspeva da vrlo lako nadvisi ostvarenja koja su time krcata.Kako to? Pa tako što ima onaj najbitniji sastojak koji fali na marvelovoj fabričkoj traci filmova- ima dobar scenario.Šamalanova priča je prvi samostalna post-moderna superherojska priča u ovom filmskom žanru.Ovo je jedna od onih priča za koje bi Gart Enis rekao ,,I find most superhero stories completely meaningless. Which is not to say I don’t think there’s potential for the genre – Alan Moore and Warren Ellis have both done interesting work with the notion of what it might be like to be and think beyond human, see Miracleman, Watchmen and Supergods".Dakle ovo je priča o realnim posledicama nadljudskih sposobnosti po čoveka kao pojedinca i društvo, ali od  pomenutih ,,Nesalomivi" se ipak razlikuje po tome što njegova pojava nema  planetarne ili čak masovne posledice nego se sve odražava u mikrokosmosu u kojem se kreće nekolicina likova iz filma. Upozorenje, slede spojleri!


Dejvid Dan je bivši ragbista koji radi kao obezbeđenje na stadionu gde je nekad igrao, a čitavog života nije bio  svestan svog dara,  mada se implicira je to selektivno zaboravio iz straha i čuđenja u kome se našao nakon saobraćajke.Upravo u tim trenutcima  neverice i skepse ka  teoriji nekog ludog trgovca umetninama se Brus Vilis ističe kao protagonista.U ovoj ulozi Vilis pravi popriličan raskorak od uloga kakvih je imao posle filma ,,Umri muški".Ovde on nije sirovi akcioni lik, nego deprimiran everyman kome se porodični život raspada pred očima. Teško je zamisliti da je  sudbina baš njega  predodredila za ulogu  heroja, ali okolnosti ga upućuju na takav zaključak.Tačnije, na to ga upućuje jedan čovek sa naizgled suludom teorijom, Elajža Prajs.


Elajža Prajs, koga glumi Semjuel L.Džekson, odnosno g-din Stakleni je definitivno najinteresantnija originalna tvorevina koju sam video u filmovima ovog žanra.Tip koji je rođen sa retkom bolešću od koje su mu kosti izuzetno krhe posle čitanja superherojskih stripova vremenom počinje da intuitivno razrađuje teoriju po  kojoj bi po principu  suprotnosti /dualizma mogao postojati čovek koja je njegova antiteza: nesalomiv. Međutim, za Elajžu je ovo više od puke teorije, to je njegov životni poziv pa može se reći i privatna religija.Stakleni je toliko  dogmatizovao mitske ideje iz stripova da bi bez te konačne potvrde , sve što je ikada radio bilo promašeno jer njegovo mesto pod suncem ima smisla jedino kao suprotnost heroju.Ovaj trgovac umetninama je opsednut time do te mere da je počeo izazivati masovne nesreće kako bi pronašao tog hipotetičkog supermena. Koliko god sve to zvučalu suludo, uprkos svemu ipak je uspeo pronaći takvog, ali ne treba zaboraviti da u filmu ništa u vezi sa Dejvidom nije potpuno jasno i nedvosmisleno.Na kraju , sve što smo videli bi mogla biti puka puka mentalna obmana, fantazija preživelog koju pothranjuje ludak.



Šajmalanov,,Nesalomivi" za razliku od ostalih ostvarenja ovog žanra pokušava na diskretan način da se udubi u srž superherojskog mita.G-din Staklo nikako ne greši time što te stripove naziva modernom mitologijom, jer uprkos pop kulturnom poreklu oni crpe inspiraciju upravo iz drevnih mitova.Dovoljno je samo pogledati sposobnosti kojima raspolažu ovi nadljudi i uporediti ih sa poznatim mitologijama starog sveta.Pa neki od njih su i diretkno uzeti odatle (kao Tor iz ekipa iz Asgarda), drugi su poslužili kao inspiracija (herkul/supermen).Ovako se može nabrajati nekoliko dana, ali poenta priče je da postoji nekakva mitska svest o nadljudima koja se kao nit provlači kroz istoriju i da je sebi našla mesto u stripovima.Naravno, mitovi kao i sve druge priče preuveličavaju sposobnosti svojeg protagoniste, ali ispod te hiperbole leži istina a to je da postoje ljudi čije sposobnosti prevazilaze granice mogućeg. Dejvid  nije ni približno snažan kao Supermen, ne može dizati zgrade i tako to ali ipak je snažniji i izdržljiviji nego bilo ko drugi među običnim ljudima.Suštinski on je poput retkih fenomena koje uglavnom viđamo na tv emisijama, jedan od onih real life superhuman tipova.


Iako su se američki stripovi  bavili ovom tematikom od osamdesetih, često nazvano dekonstrukcija ili post-moderni pristup odnosno kod nekih začetak grim`n` gritty ere , Šajmalanov film je ipak prvo takvo ostvarenje na velikom platnu koje se ne oslanja na stripovski predložak.Bez obzira što se ne oslanja na postojeće, ipak je u film inkorporisao nekoliko klasičnih odlika superherojskog stripa.Primetna je upotreba boja koje sugerišu karakter likova na sceni, Dejvidove stvari su uglavnom zelene ,  Elažine ljubičaste a od raznih izgrednika crvene onosno narandžaste.Takođe treba primetiti detalje poput toga da se Stakleni najčešće nalazi pored staklenih predmeta u kojima mu se vidi odraz.A tek ona scena kada se Dejvid u kišnoj kabanici izvlači iz bazena tako da mu se kabanica pored nogu vijori poput plašta, pa to je ništa manje nego ikonični prikaz junaka. Bilo da volite ovaj žanr ili ne , svakako preporučujem ovaj blast from the past.

Ocena:


четвртак, 9. август 2018.

Dylan Dog : Preko Praga


Ko je imao priliku da čita ,,novog" Dilana, brojevi nakon što je urednik postao Roberto Rekijoni, sigurno je zapazio da je taj dugo očekivani period preporoda ovog stripa ipak samo marketinška navlakuša.Dilan kakvog danas viđamo na kioscima se sve više udaljava od svoje suštine, od strave i užasa iz početnih epizoda koje su ovaj strip  proslavile.Međutim kavi god bili ali novi brojevi , ovaj strip ipak nastavlja da se štancuje.To je sudbina takvih serijala, a može se reći i kletva , mada ne mora biti sve u vezi toga toliko crno.I kod takvih dugovečnih stripova se javljaju biseri baš zato što se vremenom menjaju scenaristi i dolaze neki novi pisci. Evo šta je Paola Barbato imal da kaže po tom pitanju u epizodi ,,Preko praga" koja je kod nas  objavljena pre 9 godina.

Sklavi se još davnih dana pozabavio sa problemom ,,večitih junaka" iz on-going serijala, Dilana je ostavio mesmirizovanog u zoni sumraka  da proživljava noćne more starih avantura(Poslednji čovek na zemlji)  a Zagora u večnom lovištu gde su mu nagrada beskonačne nove avanture (Demon ludila),  tako da Barbatova po tom pitanju nije inovativna.Njena vizija ovog problema nije toliko vezana  sudbini junaka, nego odnos pisca/pisaca sa svojim tvorevinama.Izgleda da je njoj upravo ta ,,on-going"  činjenica ovog serijala izvor inspiracije za ovu epizodu.Odavde pa nadalje će se moje tumačenje ,,Preko praga" razlikovati od teorije prezentovane u uvodniku i izvodniku ovog izdanja. Ekipa iz Veselog četvrtka se drži teoorije sa sajta  stripovi.com po kojoj ova priča predstavlja koliko je Barbatova u svom radu sputana od strane urednika i uprave  izdavačke kuće SBE.Paola je to demantovala u razgovoru  na kraju stripa. Po meni ova epizoda ne predstavlja vapaj scenaristkinje sputane uredničkom palicom, nego vezanost autora i čitalaca za jednog strip junaka.


Od samog početka stripa postaje jasno da je na operacionom stolu Dilanov stalni pratilac, a da to nisu Gručo i Blok,nego  niko drugi do autor stripa tj. sveznajući narator.Dok traje veoma mučna i nepredvidiva operacija, neimenovani autor/večiti narator se priseća određenih trenutaka sa Dilanom, Gručom i Blokom, koji čekaju pred operacionom salom.Kroz ta ,,sećanja" mi zapravo gledamo autorovu polemiku sa samim likovima.Ambijenti u kojima se naši junaci nalaze tokom ,,sećanja" predstavljaju goruće probleme ,,on-going" stripa.Recimo, mračna šuma je stranputica/ ćorsokak u kome se scenaristi nađu nakon toliko različitih Dilanovih noćnih mora.Kako izmisliti nešto sveže nakon dvesta i kusur brojeva (danas tristo) ? E baš tu dolazimo i do najintrigantnijeg dela stripa, tj .dvorana ogledala koja prikazuje  ,,obmane" (čitaj skrivene istine).Tu Barbatova u potpunosti ogoljava likove.


Dilan je prikazan kao krpena lutka, sav ušiven i sputan jer ga suštinski scenarista vuče kroz mnoge moderne epizode.Kada je Dilan zadnji put samostalno rešio slučaj umesto što je prepuštao da se sve rasplete mimo njega? U novijim pričama on je samo katalizator radnje, ali nikako pokretač. A Gručo? Šta mi znamo o njemu mimo zbijanja šala? Ima li nekoga ispod te maske komičara ? Barbatova sugeriše da je Gručo pred užasima stvarnosti sebe ubio , ostavivši samo tu masku veselog  pajaca ispod koje viri kostur.Ili možda hoće da kaže kako on i nije ličnost nego pokretni vic ispod kojeg je skelet od čoveka. A tek Blok, koji je u pričama Barbatove najviše propatio, pa on se ispod smirene ljušture  iznutra raspada.
Naravno , u Dilanovim avanturama/morama najgore od svih prolaze njegove ljubavnice.Ovde su sve objedinjene u jednu ličnost, koja neodoljivo liči na njegovu majku pošto je Sklavi davnih dana ustanovio Dilanov edipovski kompleks.Nju Dilan redovno ostavlja na kraju svake avanture ili je zadesi gora sudbina poput smrti.Kako god da se okrene, za ,,devojku meseca" nema srećnog kraja pošto nikad ne uspeva da učvrsti vezu sa Dilanom.Ovde je konkretno pisac napujdao džinovskog pauka na nju , i tu   sledi rečenica koja je po meni ključ ovog broja : ,,Zar nije ljubav ta koja pokreće svet? Zar nije ljubav ta koja sve vrti,vrti...kao ogromna mašina za mlevenje mesa?"



Posle ove izjave sve kockice se uklapaju. Autor i čitaoci ne žele da se ostave Dilana, neće da ga puste u ponor, kao na početku broja.Potreba za Dilanom dovodi do novih avantura  što znači da svakog meseca  mučimo i teramo da proživljava nove noćne more zarad naše nezajažljive želje za novim brojevima.Pisac odnosno čitalac je najveće čudovište pošto uporno nastavlja da mrcvari strip junake iz želje za razonodom.Zato se u dvorani ogledala otkriva kako  narator ima glavu Gorgone a u ogledalu lik đavola i pride kontroliše džinovskog pauka koji razdire ljubav između Dilana i  ,,devojke meseca". Love, love will tear us apart again! Naravno, ovo moje  je samo jedno od mogućih tumačenja višeznačne epizode.

Dakle, scenarista je  na aparatima, urdeništvo pokušava da ga reanimira a mrtav Dilan kioscima hara! Pa koliko strip serijala može da se pohvali ovakvim meta epizodama? Eto, umesto da se po ko zna koji put secira glavni lik, ovde se na operacionom stolu našao  sam pripovedač.Iako je tek devetnaesta epizoda Dilan po redu u ediciji Veselog Četvrtka, ova epizoda je po kvalitetu uz malobrojne druge pri vrhu te edicije.

Ocena: