петак, 30. септембар 2016.

Dampyr: Demonsko Platno



U Amsterdamu nestaje sve više turista, gubi im se svaki trag kao da su propali u zemlju.Nestanci su povezani sa pojavom fantomskog ,,Murnau " horor bioskopa.Nesretni turisti skončavaju kao plen filmskih krvopija koje iskaču sa platna.Harlan i ekipa misle da iza toga stoji moćan gospodar noći Aleksis Musuraka, nekadašnji slavni filmski režiser poznat po svojim horor filmovima.Harlan upoznaje i starog i podjednako kultnog režisera Luisa Fulera, nekadašnjeg asistenta režije pomenutog Musurake, koji je željan osvete jer mu  je pomenuti ubio ženu.Uz pomoć Harlana ,Tesle i Kurjaka , Fuler započinje lov na vampirskog gospodara straha sa velikog platna.


Mauricio Colombo je Musuraku delimično bazirao ,sasvim očigledno, na ličnosti režisera Fridriha Murnaua.Stvorio je ličnost koja bi trebala biti ,,otac laži", vešt iluzionista i harizmatičan amoralni režiser koji je na žurkama svojim privatnim ekstremnim horor filmovima ,suviše gnusnim za bioskop ,privukao pažnju velikog broja poznatih ličnosti iz filmske industrije i stekao kult obožavalaca.Dakle predstavljen je kao De Sad u ruhu đavoljeg reditelja.

Film je itekako pogodan za obradu u hororu i fantastici uopšte.Autor putem filma utiče na sve one koji su spremni a ga dožive.Gledalac se predaje slici i stavlja je ispred realnosti na koju se nadovezuje.Film ima tu snagu  da opseda čoveka i tako stvori maltene mistične odnose između pokretne slike i gledaoca.
Dakle Aleksis Musuraka kao negativac ima ogroman potencijal ali  Colombo je pomenutu temu jedva zagrebao, šansu protraćio pretvorivši ozloglašenog Musuraku  u tek običnog ahrevampira kakve Harlan tamani u većini avantura.Odlično ga je najavio u uvodnom delu stripa, ali ga je posle sveo na kliše negativca koji se od sličnih razlikuje samo po sposobnosti preobražavanja u poznata filmska čudovišta.

Colombove priče o Dampiru po strukturi liče na prostije  video igrice.Svode se na kratak uvod tj. upoznavanje sa negativcem, borbu sa vojskom podanika(najčešće vampira) i konačan obračun (boss battle).Tesla i Kurjak su verovatno najdosadniji saputnici u Bonelli stripovima .Služe samo radi bržeg i efikasnijeg istrebljenja vampira, izvan toga su vrlo jednodimenzijalni.Tesla samo ističe svoje vampirske moći a Kurjak zbog toga stalno kuka kako je najslabija karika,običan vojnik koji se pukom igrom slučaja našao u ratu protiv natprirodnih sila.Zbog toga se može reći da su od Dampira najbolje one epizode u kojima samostalno rešava misteriju inspirisanu mitologijom/legendama/folklorom poput ,,Ispod Kamenog mosta" ili lavkraftovske epizode  ,,Iz tame".


Crtež Luke Rosija je za razliku od Colombove priče, sasvim solidan a na momente i odličan.Bez njega bi Colombova priča izgubila i to malo prijemčivosti koju ima.Vampiri iz Musurakine grupe su po izgledu sličniji zombijima jer više liče na leševe nego na obične ljude sa očnjacima.Rosi vrlo vešto prikazuje takve raspadnute izobličene nektorične vampire.Rosijev crtež je, kako ranije rekoh, vrlo mračan i atmosferičan i kao takav savršen za Dampirove akcione horor avanture.Rosi se ovde poigrava likovima iz starih horor filmova, ikoničnim pojavama poput Drakule,Nosferatua,Leatherface-a  i drugima.Kada obrađuje  scene iz poznatih filmova dodaje  sive nijanse i prelazi na fotorealistični stil kako bi ih što vernije prikazao.Divota za filmofile.
Demonsko platno je svakako bolji strip od Colombovog ,,Nokturna u crvenom"(to nije horor strip nego horor od stripa),premisa mu je interesantna ali nedorađena. Ovaj broj Dampira je  ispod Boselijevih zanatski dobrih epizoda koje su ovom serijalu postavile standard.Dakle ,,Demonsko Platno" je svedeno iskustvo ,čitljivo (jedva) ali nije za preporuku.

Ocena:



недеља, 25. септембар 2016.

Punisher, rane avanture iz magazina



Punisher se prvog puta pojavio kao sporedna ličnost u 129. broju Spajdermena, i od onda postao jedan od omiljenijih  sporednih likova.Izdvajao se od mora banalnih maskiranih likova u tadašnjoj glavnoj struji američkog stripa, ali je sama zamisao Punishera bila poprilično ublažena i ograničena pojavljivanjem u takvim stripovima.Tokom 70-tih godina Marvel , kao i njegov rival DC,je još uvek bio pod nadzorom Asocijacije strip izdavača Amerike koja je primenjivala strog kodeks nazvan ,,Comics Code Authority".Kada se traže prve značajne  Punisher priče u stripovima, razni sajtovi i  best of liste upućuju na ,,Krug Krvi" i probrane brojeve potonjih brojnih solo serijala koji su uzeli maha tokom 80-tih baš zbog toga što su čvrste stege CCA kodeksa tek naknadno počele da popuštaju.Međutim, u  periodu između dve pomenute dekade Marvel je počeo izdavati izvesne crno-bele magazine koji su kao takvi,jer je magazin kao publikacija imao različit tretman od stripa,stvorili plodno tlo za ozbiljnije žanrovske stripove.Među njima su Marvel Preview Presents i Marvel Super Action u kojima su se pojavili prvi pravi Punisher stripovi , ,,Smrtna Presuda" i ,,Koliko mi dođeš,toliko ti dođem"u kojima su autori mogli u potpunosti da realizuju  priče po svojoj meri,oslobođeni konzervativnosti CCA kodeksa.
Dakle, da ne bude zabune ovde je reč o dva stripa iz pomenutih magazina a ne istoimene edicije Punisher Magazin, koju je jedno vreme objavljivana na domaćem tržistu pod  izdavačem ,,Dečje Novine".


Džeri Konvej je Punisher-a stvorio po uzoru na ranije osvetnike iz petparačkih romana (prethodnici superheroja) ali gledanom kroz prizmu tadašnje dominantne kulturne klime nazvane  ,,Vijetnamska era". Obzirom na politiku izdavačkih kuća poput Marvel i DC-a,likovi koje bi crtači i scenaristi osmislili bi pripadali kući a ne autoru kao pojedincu.To je dovodilo do apsurdnih situacija gde bi se određeni lik mogao poptuno imeniti do neprepoznativosti pod nekim drugim autorom, dok bi tvorac ostao potpuno obespravljen.Slično su prošle i njegove kolege po stripu Len Vin i Marv Vulfman.Tako ispada da su sve značajnije priče o Punisheru napisali drugi autori, a ne njegov tvorac Džeri Konvej. Srećom pa je Konvej dobio priliku da napiše kratku priču ,,Smrtna presuda" za drugi broj  crno-belog magazina ,,Marvel Preview Presents" iz 1975 godine jer je tu pokazao svoju  zamisao u  prvobitnom,necenzurisanom i neiskvarenom obliku.


,,Smrtna presuda" je  triler strip u kojem Punisher istražujući seriju naručenih ubistava ustanovljava postojanje tajnog saveza industrijalista koji regrutuju ratne veterane kao plaćenike a žele da uz pomoć futurističkog laserskog  oružija zbace vladu države.U priči se kroz likove traumatizovanih i unesrećenih ratnih veterana (i samog Punishera) obrađuju teme poput strahota izazvanih  ratovanjem u Vijetnamu kao  i užasnom efektu  tih iskustava  na pojedinca . Naravno, ne u meri u kojoj je to 40 godina kasnije Gart Enis obradio u ,,Punisher: Rođen", ali klice su posejane.Konvej u priču uvodi i lik FBI agenta Hamiltona koji sa pozicije agenta poretka/vlasti   dovodi  u pitanje psihičku uravnoteženost  i kriminalizuje glavnog (anti)junaka, osvetnika Punishera.Time Džeri Konvej dvostruko odstupa od žanrovske formule klasičnog superherojskog stripa i dotiče teme koje će kasnije promeniti/dekonstruisati postavku ovog žanra u delima poput Nadzirača,Povratka Mračnog Viteza, Derdevil Ponovo Rođen, itsl.Arči Gudvin, kao tadašnji urednik ovog magazina je ,,Smrtnu Presudu" nazvao najboljim Konvejevim radom.
Sledeću priču, ,,Koliko ti dođem toliko mi dođeš"(Objavljena u Marvel Super Action #1 ) je napisao Arči Gudvin a  bavi se Punisher-ovim postanjem. U vidu fleš bekova nastavlja se kratak segment iz prethodne priče,ubistvo Frenkove porodice, i pruža zanimljiv obrt kojim se razrešava misterija a istovremeno objašnjava motiv ovog nemilosdnog osvetnika.
Interesantno je kako neki  moderni autori poput Edmonsona,(autora relativno novog serijala) koji danas imaju brojne slobode u svojim stripovima, ne umeju dana prave podjednako dobre trilere nego obične linearne akcione priče.

Ove dve epizode se i vizuelno izdvajaju od ostatka kompilacije ,,Essential Panišer" po tome što su crtana u pravoj crno-beloj tehnici a ne poput ostalih stripova iz ove edicije koji su pretvoreni u crno-bele tako što je izdvajana crna boja iz kolor skenova. Crtež Tonija DeZunige time dolazi do punog izražaja, tačno se vidi atmosfera kakvu je namerio ovim avanturama.Akcione scene su dinamične a DeZuniga naročito vešto dočarava fanatičan izraz lica glavnog (anti)junaka.
,,Smrtna presuda" i ,,Koliko ti dođem toliko mi dođeš" su kod nas skoro objavljeni unutar stripa ,,Essential Panišer 1" od izdavača Čarobne knjige.Razlog što sam posebno izdvojio baš ta dva stripa je to što  ostale epizode iz Essential kompilacije na blaži i ograničen način obrađuju pomenute teme a nekim čudom Čarobna knjiga je objavila samo pola od original Essential izdanja i time čitaoce uskratila za valjane stripove pout ,,Kruga Krvi" i nekoliko brojeva Milerovog Derdevila.Ovo što smo dobili su ipak Spajdermen stripovi kojima je  Punisher sporedni lik i kao takvi zbog svojih tadašnjih ograničenja nisu toliko kvalitetni kao pomenuta dva stripa iz magazina.

Ocena: