понедељак, 31. мај 2021.

Logan

 

 

Tamničari dovode nesretnog mladića na ispitivanje. Ne znaju ko je,  ali misle da krije nešto bitno. Na njegovu žalost, izgubio je pamćenje.  Muče ga dok se ne progovori, ali ono što ima da kaže se njima neće svideti. Sećanje mu se vraća, ovaj put na njihovu žalost. Probudili su zver.

                                   

Ovaj kratak film Andreasa Klimenta i Andre Hedetofta iz decembra 2012. godine je inspirisan opštepoznatim likom Logana aka Vulverina, ali nemojte očekivati nekog imitatora Hju Džekmena. Nije ovo takav film a ovaj Logan je drugačiji. Protagonistu glumi golobradi mladić Tobias Nilson, a on  je ovde  prestrašeni momak sve dok mu ne proradi njegovo pravo ,,ja". Kada znate o kome se radi, shvatate da antagonisti čitavo vreme čačkaju mečku ne znajući sa kim imaju posla. Vulverin tinejdžer? Ovaj film to uspešno prodaje.

Okolnosti pod kojima se radnja odigrava ostaju nerazjašnjenje, prepuštene su mašti gledalaca mada  ih od početka dovodi u stanje opšte zbunjenosti donekle slično protagonisti. Voleo bih da je to zbog  scenarija, ali pre će biti da je tako zbog nedostatka sredstava. Vidi se da je ovo baš skroman filmčić u kom se sve odigrava u memljivom podrumu sa jednim stolom i dve stare stolice. Takođe se vidi da su reditelji više nego svesni manjka para pa su film  sveli na najnužniji minimum kako bi postigli željeni ishod. Opštu skromnost filma nadomešćuje sasvim solidna gluma i štedljivi ali pametno upotrebljeni specijalni efekti Martina Kupskog (Hellboy 2). Logan se pridružuje  malobrojnim fan filmovima o X-ljudima koje možete pogledati bez blama.

среда, 26. мај 2021.

Tanosova Potraga

 

 

Tanos se vratio iz mrtvih, a uskrsnuće ima svoju cenu. Dužan je da satre polovinu univerzuma! Kako bi ovo postigao, potrebni su mu dragulji beskraja. Tanos kreće u potragu koja će zatresti temelje postojanja i dovesti ga u sukob sa najmoćnijim bićima svemira!

U zbirci ,,Silver Surfer: The Rebirth of Thanos" odnosno u domaćem izdanju Čarobne Knjige ,,Rukavica Beskraja : Preludijum"   imate četiri epizode Srebrnog Letača (Vol 2, 34-38) i dvodelni mini serijal Tanosova potraga. Ovde ću se baviti samo njome  jer po meni Tanosova Potraga  kao zasebna i zaokružena celina zasenjuje sve što je dalje urađeno u okviru ,,Rukavice Beskraja". Može se reći i sa njom.

U skorašnjim Marvelovim filmovima Tanos samo likom podseća na  izvornika pošto je njegova ličnost izmenjena maltene do neprepoznatljivosti zarad njihove ciljne publike tj. dece i odrasle dece. Taj PG13 Tanos je lik iz crtanog filma u odnosu na pravog Tanosa tzv ,,Ludog Titana". Čitava ta priča o prenaseljenosti svemira i ubijanju polovine živih bića kako bi druga polovina opstala je ideja vodilja inferiornog filmskog Tanosa , dok je  u stripu  obična laž koju baca u oči Srebrnom Letaču. Tanos je tu da ispravi neravnotežu nastalu krnjenjem procepa između života i smrti usled vraćanja sve više bića iz mrtvih, kao i izbegavanjem da se upokoje. U filmovima  njegova potraga je banalizovana i time što  prosto oduzima dragulje beskraje, stiče ih silom a ne pameću kao u ovom stripu. Istinski Tanos nije tek neki grmalj, iako je tako građen,  nego zločinački genije koji je nadmudrio vrlo moćna bića.


 To nadmudrivanje neretko deluje kao nameštena igra  jer se skoro svaki put svodi na to da Tanos zna  o draguljima beskonačnosti  više nego njihovi nosioci odnosno čuvari. Ne bih da sitničarim, jer poenta tih nadmetanja nije toliko da pokaže Tanosovu pamet ili lukavost koliko Starlinove meditacije o moći. Konkretno da je Tanos iznad dobra i zla (reda i haosa), da razume pravu prirodu moći i da  nije  pasivni saklupljač tj. horder moći koliko osoba koja svojom aktivnošću potresa temelje poretka itsl. Uprkos svemu ovome, Tanos nije neki vanzemaljski ubermenš, on je gospodar i rob. Uskoro ćete saznati zašto.

 Površno gledano , Tanos ispada tipičan supervillain u smislu da teži  apsolutnoj moći zarad  dominacije nad , u njegovom slučaju, čitavim univerzumom. Ono što ga čini baš netipičnim i larger than life likom je njegova motivacija.  Tanos služi ,,Gospi Smrti" , međutim u ovom stripu  otkrivamo da on bukvalno voli Smrt! Pod time ne mislim na ubijanje, iako mu se ni to ne može sporiti, niti na leševe, nego na pravu pravcatu (?) Smrt. Ta Smrt je ,valjda, stvarni entitet u Marvelovom univerzumu. Naglašavam to ,,valjda" jer se do ovog stripa Tanosu javljala poput halucinacije pošto niko osim njega nije mogao da je vidi niti utvrdi njeno prisustvo. Nije  on nazvan Ludi Titan bez razloga. Dakle, on je zaljubljen ni manje ni više nego u samu Smrt! Zaboravite na one sitne  bednike koje zabavljaju leševi, Tanos je ultimativni nekrofil! On sumanuto traži ljubav od ne-bića, od ništitelja života. Kako bi ostvario ovu nemoguću ljubav, on sebe bukvalno pretvara u boga, ali tu leži  tragedija. 

Čovek, pa i Titan, može da radi šta hoće ali ne može da bira šta želi. Tanos je zaljubljen u entitet koji to nikako ne može da mu uzvrati, a ako bi ga na to prisilio, što može budući da je postao sve i svja, ta ljubav ne bi bila bezuslovna. Koliko je Tanos svemoćan, toliko je nemoćan  da ostvari svoju najveću želju te ostaje usamljeno božanstvo. Tu vidimo Starlinovu poslednju lekciju o moći: usamljenost. Samoća, međutim, nije za svakog. Ovo je još očiglednije ako se malo udubite u poreklo dragulja beskonačnosti. Neću vam to pokvariti, ali nazire se zamisao poput ideje vodilje filozofa Filipa Mejnlendera. Dakle, u ovom stripu imamo ludilo, ljubav, smrt, tragediju i mračne nazore ukomponovane u spejs operu. What's not to love?

Iako sam Džim Starlin nije crtao ovaj strip nego Ron Lim , po njegovom priznanju  Limov rad izgleda baš  onako kako je zamislio. Obojica su inače poprilično inspirisani stilom Džeka Kirbija, pa nije teško pogoditi otkud se tako dobro slažu. Ko se pozabavi nastankom Tanosa kao lika, videće da je Starlin kopirao elemente od likova iz Četvrtog Sveta. Kirbi je stvarao epove inspirisane biblijskim temama koji su vešto pretvoreni u  spejs operu, mada nedovršenu. Starlin za razliku od njega stavlja veći akcenat na  likove koji svoje unutrašnje sukobe  rešavaju stvaranjem spoljašnjih. Što se samog crteža tiče, inspirisanost Kirbijem nimalo ne čudi jer je baš njegov stil jedno vreme bio Marvelov ,,kućni stil" pa su se na njemu učile generacije crtača, neki kao čitaoci a ostali radeći na dovršavanju skiciranih stranica, Kompozicija tabli itekako podeseća na Kirbijevu, s tim što se Ronov crtež od potonjeg stila najviše razlikuje u proporcijama i konturama lica. Konkretno, nema  oštrih linija i likovi su manje stilizovani sa proporcijama koje su bliže realnima.  Akcionih scena ima manje nego što bi očekivali oni koji misle da se ovakvi stripovi svode na najobičnije makljaže.

 


Ne bi ovo bio ,,kosmički" marvel strip da nije ove tematike i da nema zvezdanog neba kao i psihodeličnih tabli, a Ron itekako pokazuje svoje umeće na tom polju. Strip je krcat svemirskim putovanjima, posetama drugim ravnima postojanja i nadrealnim scenama. Naročito su uspešne spleš table. Ponekad je veoma lako izgubiti se u kaleidoskopu živih boja. Kolor je neretko rak rana starih marvelovih stripova, ali kolorisanje Toma Vinsenta  su izdržale test vremena. Ono što definitivno nije izdržalo test vremena su nastavci ,,Rukavice Beskraja". Shvatam šta je Starlin pokušao da ostvari, da pokaže nagon ka smrti kroz Tanosovu samosabotažu, ali način na koji je to uradio je očajan pošto mu se scenario svodi na makljažu sa antagonistom koji je  zaljubljeno do ušiju. Vrhunac čitave ,,Rukavice Beskraja" je zapravo u ovom stripu.


Ocena: