петак, 26. јун 2020.

Vejn



Vejn je vrlo temperamentan bivši osuđenik koji radi kao domar u pozorištu i pokušava da bude smeran građanin pod budnim okom socijalnog radnika. On prikriva  svoju agresiju, sakriva  bes koji je svakim danom sve jači i preti da izbije poput erupcije vulkana . Resocijalizacija mu teško pada, pa Vejn pokušava da kanalište tu agresiju, da je pretvori u nešto drugo. Ispostavlja se da sredina u kojoj živi i radi nije ništa manje nasilna od njega, gora je i surovija  te samo potpaljuje njegov  kratki fitilj. Uprkos svim naporima  Vejn je  svestan da se smiriti ne može, da samo odbrojava dane dok ponovo ne padne u vatru , ali ovog puta će plamen njegovog gneva  okusiti kriminalci. 

Wayne (2009) from Andy Schlachtenhaufen on Vimeo.

Ovaj kratki film Endija Šlahtenhaufena  koji je premijeru na internetu imao pre  11 godina  je reinterpretacija Betmena , tačnije ličnosti ispod maske- Brusa Vejna  koga tumači rediteljev brat  Dejvid Šlahtenhaufen.
Ko ili šta  je Betmen u  suštini? On nije samo kostim , niti  bogatstvo, ni gedžeti, ni vozila,  ni   specijalni trening, on je naprosto  žrtva koja uzvraća udarac. Od ostalih vigilante likova se razlikuje po kostimu i arhetipu koji evocira. Naravno, ima i više razlika ali za potrebe ovog filma ću se zadržati na te dve glavne. Prerušen u noćnu zverku, šišmiša, on goni okorele kriminalce svih fela. Endijevo viđenje lika u ovom filmu je originalnije od mnogih tzv. reimaginacija koje sam čitao na stranicama stripova, znatno drugačije a opet verno  samoj suštini Betmena.
Vejn kao kratki fan film je niz isečaka koji predstavlja prozor u težak život bivšeg osuđenika koji provodi dane i noći u stalnoj napetosti.Vejn se nagona ne može  rešiti, pa izlaz vidi u alter egu pod plaštom osvetnika   koji bi mu omogućio da iskali svoj pravednički bes. Zašto baš sad pisati o starom fan filmu iz 2009. koji se pride retko , if ever , pominje na internetu? Ovakva reinterpretacija sa back to basics pristupom liku realizovana kadrovima u  stilu Skorcezeovog Taksiste isuviše ličin na izvesnog prošlogodišnjeg oskarovca koji je sasvim slučajno Betmenov arheneprijatelj. U ovom filmčiću se vidi moguća ,ako ne i sigurna , inspiracija za Džokera u režiji Toda Filipsa! Neko je ovo morao videti, ipak je video izabran među favorite sajta vimeo, a ako nije onda je slučajnost prevelika. Da li je Šlahtenhaufen proročki najavio Filipsa ili je Filips ipak gledao Šlahtenhaufenov film?

понедељак, 22. јун 2020.

TI - prva sezona


 Ginevira Bek, mlada spisateljica  u pokušaju, a  alkoholičarka u praksi ,  ulazi u jednu sasvim običnu knjižaru u centru Njujorka . Iako knjižara antikvarnica deluje sasvim obično , Bek baš  tu upoznaje  ne toliko običnog trgovca po imenu Džo Goldberg. Preciznije, on primećuje i prati nju pre nego što ga je uopšte primetila. Zvuči kao uvod u neki romantični film, zar ne? Tako bi i bilo da  Džo nije opsesivni progonitelj sa mračnom prošlošću.

TI je kao serija   zabavna koliko i problematična.Čim malo mućnete glavom uočićete krupne probleme. Pažnja,  slede spojleri!!!

Počnimo od glavnog problema , a to je neuverljivost. Pogledajmo samo protagonistu Džoa Goldberga. Džo se izvlači uprkos svemu, naročito zdravom razumu.  Pri početku sezone on ubije Bendžija iz ljubomore , razmaženog sina nekog bogataša , i niko, ali baš niko nije čak ni primetio a kamoli prijavio nestanak tog tipa.Ej, ladno je smrt bogatuna ostala neprimećena! Da stvar bude gora, pre ubistva mu je slao poruke, doduše sa fejk adrese koju bi tech savi odeljenje pri pandurima lako provalilo, i još je zadržao žrtvin telefon kod sebe.Pazite, baš svi tragovi vode do Džoa, ali  ni to  nije sve. Ubio ga je ni manje ni više nego u Njujorku! Scenarista je prevideo kamere koje vise na ama baš svakom ćošku. Da su nestali neki klošari ili problematični tipovi, kurve itsl u malom gradiću ,  još nekako bi moglo proči, ali to ovde nije slučaj.
Realno gledano ovakvog psiha bi provalili odma posle ,,odlaska" / nestanka bivše devojke Kendis, ili bi makar bio pod lupom istražnih organa , ne bi mogao tako bezbrižno da nastavi sa svakodnevnom rutinom. Na trenutak je delovalo kao da će biti provaljen, onaj pajkan ga je ipak primetio jedared , ali ništa od toga. Ispada da je okružen glupacima, da baš niko ne može da sabere dva i dva i shvati da  ljudi iz okruženja ovog lika stalno nestaju  pod nerazjašnjenim okolnostima.


Sledeći  problem je Pako tj . njegova karakterizacija i razvojni put. Pako je klinac , svedok i žrtva nasilja , pošto mu  ćale redovno lema kevu  i povremeno njega samog. On se sa time suoči povlačenjem među korice raznih romana , a na predlog Goldberga kome se jedino poverio. Džo u njemu vidi sebe iz mladosti, jer je proživeo istu stvar , pa ga savetuje kako da izbegne određeni potez tj. da izigrava zaštitnika i naudi ili ubije oca.Neću reći šta je iz toga nastalo, ali imajući u vidu Pakov background zaista je neverovatno da prećuti ono što je video na kraju serije,Mislim na određenu scenu između Džoa i Bek u kojoj se jasno vidi da je odnos između njih još gori nego među njegovim roditeljima.Pako dobro zna šta je Džo uradio, ali ćuti o tome iako sve u vezi njega govori da je trebao postupiti suprotno, trebao je zaštititi Gineviru od Džoa. Ishod serije bi bio značajno drugačiji da je Pako  pisan dosledno. Koliko vidim , Pako ne postoji u knjizi, tako da je sve ovo brljotina tv scenarista.

Najveći  problem ove serije  je  površnost. TI crpi inspiraciju iz mnogih romana i i filmova,   ali nema težinu istih. Puno je tu opštih mesta o uhođenju , posesivnosti , ljubomori , dostupnosti podataka, olako shvaćenim sadržajem koji ljudi besomučno dele po društvenim mrežama,  narcisoidnosti itsl.Sve ove teme su mnog obolje obrađene u serijinim uzorima , filmovima poput Psiha , Voajera (Peeping tom), Kolekcionara  itsl. Što se novijih tema tj. savremenijih  , opasnosti na  društvenim  mrežama, još je u anime filmu Perfect Blue  davne 1997.godine  rečeno  sve o tome. TI je površna imitacija, svedena samo na kopiju ličnosti progonitelja iz tih filmova i ništa drugo.Pa čak i takav scenario je u rukama veštijeg scenariste mogao biti solidan triler ,  da  nije ovoliko neuverljiv zbog zjapećih  rupa u scenariju .Pošto je adaptacije bestseller cigla romana istog imena, verovatno je da problemi  potiču odatle, mada su i  koscenaristi poprilično  doprineli tome. Pregledajte njihove biografije ako vas ne mrzi, trojac Berlanti - Gambl- Morgenstein su uglavnom radili scenarije za osrednje CW serije . Heh,  umalo napisah WC.

Pređimo sad na bolju stranu serije. Nikad nije dosadna, brzog je tempa , ima toliko obrta da mami pažnju . Posmatrati sve iz ugla bolesnog protagoniste  je mnogo zabavnije od milionite proceduralne serije , ali kada se radi kako valja . Recimo The Fall počinje  tako  , isto su imali erotomanijaka ubicu kao protagonistu , ali proceduralna sporost je opteretila seriju i odbila me posle prve epizode. Sa ovom serijom je baš suprotno. Zabavna je dok traje, ali ništa više od toga .Čim malo  mućnete glavom primetićete sve pomenute rupe u scenariju kao i očigledno kopiranje serije Bejts Motel. Dovoljno je samo pogledati redosled obrta i suspence momenata, npr :skrivanje u tuš kabini, leš u gepeku , protagonista koji nesumnjivo podseća na Normana Bejtsa itsl. Naravno ta serija je uverljivija jer  se odvija van velike metropole , u maloj sredini bez kamera itd. No to ne umanjuje ironične unutrašnje monologe protagoniste i onaj uverljiviji deo obrta.


Penu Begliju  uloga ovog pačvork lika  Goldberga  stoji kao salivena pošto  ima glas i stas za ovakvog  tipa . Od Entonija Perkinsa pa do dana današnjeg, svaki ali baš svaki psycho wannabe mora da podseća na njega tj. njegovo tumačenje Normana Bejtsa koje znatno odudara od knjiškog.Stasit , površno šarmantan, pomalo štreber ali dibidus ludak iznutra. Begli  zaista dobro dočarava tu bolesnu ljubomoru koju Džo ima prema Bek. Vidi se da i  pomalo načeta tema nasleđa porodičnog nasilja , tj. Džo se maltene pretvara u  matorog Munija , koji ga je kao mladog tamničio u pleksiglas ćeliji, ali nedovoljno za analizu.Jasno je da je trebao biti za Džoa ono što je Norma za Normana, ali ostade nedorađeno.


Elizabet Lali  u ulozi Ginevire Bek je ok. Jasno je da tumači  lik otrgnut  iz sapunice , bez srećnog kraja.Ne mogu naći neke naročite manjkavosti glumi , ali su itekako vidljive slabosti scenarija. Bek čas postupa kao normalna trezvezna osoba , zapita creepy momka ko je i šta je , gde su mu prijatelji, gde mu je bivša i tako to, a sledećeg trenutka sve navedeno baci kroz prozog time što poveruje u vrlo sumnjive prazne priče. Prijateljice su annoing at best, tinejdžerke u telima žena, izuzev Šej Mičel u ulozi Selindžerke. Ona je nedovoljno iskorišćena , mogla je lako biti glavna prepreka ludom Goldbergu, sestra po posesivnosti spremna na borbu za naklonost Ginevire do samog kraja serije, ali eto neko se setio da ubaci nepotrebnog psihijatra kao žrtvenog jarca .
Sve u svemu TI  je serija za trenutke kada želite da pustite mozak na ispašu, nije očajna , ume biti  zabavna i vickasta, ali svodi se na površan derivat odličnih  filmova i  ništa više od toga.

Ocena: