понедељак, 30. април 2018.

Punisher: Rođen



Za potrebe ove recenzije izdvajam strip ,,Panišer : Rođen" (Punisher :Born) kao posebnu celinu, što i jeste, u odnosu na strip ,,Panišer :U početku beše" čije ime nosi prvi tom  Punisher Max stripa u  izdanju Darkvuda.Upozorenje, slede spojleri!

BazaVeli Fordž je   mitraljezačko utvrđenje u Vijetnamu čiji je zadatak da prati kretanje Vijetkonga i brani od infiltracije na savezničko tlo.Na prvi pogled deluje kao obična vojna baza, međutim ovo je zapušteno utvrđenje gde vlada rasulo pošto baš tu  rok služe najgori od najgorih, bolesnici i otpadnici bez ikakvog cilja van rata.Nadzornik je okoreli alkos, retko je pri sebi pa su ludaci zavladali ludnicom.Tu su sadisti,drogoši, adrenalinski zavisnici, koljači raznih fela i naravno on koji je najgrđi od svih,čovek pred kojim sva bagra zaćuti, Kapetan Frenk Kesl. Iako mu je tek 22 godine stekao je reputaciju izuzetno ubojitog specijalca čiji su podvizi obavijeni velom tajne.Rat se privodi kraju, neki se vesele, oni bez perspektive  proklunju sudbinu i povratak u zajednicu a Kesl na mišiće pokušava da produži rat.On je sebe pronašao u ubijanju, to je zavoleo i iz petinih žila nalazi razloge da ostane u Vijetnamu.

To je ključna promena u karakterizaciji Punishera, ovo je veliki odmak od  Konvejovog tragičnog anti-heroja, ali to za potrebe ovog konkretnog stripa ispada nebitno.Ovde se ne radi o Punisheru.Kada to kažem ne mislim da Kesl nije prisutan , daleko od toga, niti da se ne bavi njegovim trejdmark ,,kažnjavanjem" izgrednika, nego da taj kasniji aspekat ličnosti je nebitan a da je priča  veća od njega samog.Zalazi se u nešto univerzalnije

Radnja je prikazana  iz vizure potporučnika Stivija, tipičnog regular joe lika sa kojim čitaoci mogu da se identifikuju.Stivi se nikako ne uklapa u opis vojnika prosečnog vojnika iz  Veli Fordža, on je sasvim običan klinac koji je u rat pošao sa razumljivim patriotskim pobudama, nimalo svestan noćne more koja će ga zateći.Stivi je došao očekujući poštenu borbu, onako kako su ga učili u školi i prikazivali na velikom platnu u bioskopu, međutim to ga nikako nije moglo pripremiti za surovu stvarnost.Stivi je verovao u idealizovanu ,,pravu Ameriku", ali kao što mu je prijatelj Anđeo natuknuo , to nikako ne postoji jer baš ovo što gleda je pravo stanje stvari.I to je Enisova poenta, kao entuzijasta za istoriju on naglašava upravo tu manje privlačnu stranu rata,prikaz oslobođen idealizacije.U tome Gart Enis nikako nije jedinstven kao autor, pogotovo ako se uzme u obzir književnost od Remarka pa nadalje, a bilo je i toga u stripovima, ali svakako ga vredi pročitati pošto ima šta da kaže.

Tema besmislenosti rata predstavljena u mnogim filmovima/stripovima/knjigama kroz Vijetnamski rat je na neki način postala opšte mesto . Kopolino remek delo ,,Apokalipsa danas" je alfa i omega svega što se o tome može reći uz uglavnom solidnu ,ponegde i odličnu , obradu i u drugim filmovima ili serijama bez obzira na realizam ili žanrovski pristup.Kako se naspram toga kotira Punisher: Rođen? Pa, drži se prilično dobro.Ovde je prikazana američka ratna mašinerija  koja sam stvara ratove koje vodi.To je vrlo jasno istaknuto u stripu, ali pored toga postoji nešto još zanimljivije , nešto što razdvaja ovaj strip od sličnih.Stvar je u tome što Enis pokušava da zađe u dubinu čovekovog poriva za ratom i to kroz Frenka Kesla.

Nešto neobično se dešava u glavi Kesla.Naime, pojavljuje se nekakav glas koji Keslu nudi da zauvek ratuje.Frenk jeste nemilosrdna mašina za ubijanje, ali on nije šizofreničar.Šta bi to moglo biti.Ovde se može primeniti više tumačenja.Prvo, možemo reći da je Frenk malo (više?) odlepio, da je to nekakva prolazna stvar usled iskustava rata.Drugo, može biti da je Frenk nekako uspostavio vezu sa  neistraženim delom psihe, sa samim bestijalnim porivom za ubijanjem pošto je već priznao sebi da ga upravo to ispunjava.A  treća, najzanimljivija , mogućnost je da se Frenku obraća nekakva natprirodna(ili možda prirodna?)  sila.Za ovu poslednju mogućnost itekako ima prostora, pošto se u stripu kroz Stivijeve misli  naslućuje postojanje  nekakve metafizičke sile pokretačice svih ratnih sukoba.Nešto što stoji iza svih ratnih dejstava, vojske, proizvođača oružija pa i iza samih vojnika.

Baš to je implicirano crtežom Derika Robertsona, koji je uradio zaista sjajnu stvar tokom ključne scene u stripu.Prekinuo je najžešći okršaj svih vremena na tačno određenom mestu kako bi ostavio prostor za tumačenje.Robertson je uover the top ekspilicitno nasilnom stripu napravio prostora za suštu suprotnost- za implikaciju.Ali naravno pre toga je još od prve stranice predstavio na vrlo realističan način ultra surovi svet Vijetnamskog rata, od pucnjava i koljačine do sitnijih detalja na uniformama.Kombinacija Enisovog scenarija i Robertsonove olovke donose jaku dozu akcije od početka do kraja.Kada se na to doda i Mauntsov  kolor, čitaoci zaista mogu da zarone u svet neprestanog rata u džungli.


Priča sa ovih stranica stripa nije vezana isključivo za Vijetnam i Vijetkongovce.Ovo bi se moglo dogoditi bilo gde i bilo kada.Ova dešavanja bi se mogla odvijati na svakom tarištu, sadašnjem prošlom ili budućem.Svuda se mogu naći likovi poput Stivija i Frenka .Zbog svega nabrojanog smatram ovu priču univerzalnom.Ujedno je i najbolja Punisher priča, ali kao što rekoh ona prevazilazi samog Punishera , pa i ostale Marvel Max stripove.Naravno , to ne znači da treba zaobići ostatak Enisovog ultra nasilnog  crno humorističkog  Punisher stripa.Darkvudovo izdanje je povoljno i kvalitetno pa treba ga uzeti makar zbog ovog stripa, a najverovatnije će vam se dopasti i ,,Na početku beše..."

Ocena:


понедељак, 23. април 2018.

Dobrodošli u Hoksford


,,Dobrodošli u Hoksford" je kratak horor film snimljen 2011.prema istoimenom stripu Bena Templesmith-a iz 2008. koji je rađen za američku  izdavačku kuću IDW. O čemu se radi? Hoksford je na prvi pogled supermax zatvor koji naseljavaju isključivo najgori krvoloci tj.nepopravljivi osuđenici od kojih je društvo diglo ruke.Film prati baš takvog novog pridošlicu , psiho-ubicu Rejmonda Delgada , tipa kojeg Jason Flemying tumači kao mešavinu Ridika i Hanibala Lektora sa čudnim ,,mesijanskim kompleksom".Međutim ubrzo saznajemo da ovo nije običan zatvor, nego leglo vukodlaka a moguće je da ni Delgado nije ono za šta se izdaje.Iz ovoga je tešk ozaključiti da li je on samo ludak koji gubi veze sa stvarnošću ili iza njega stoji nešto mnogo gore.


Moram priznati da je ovo prvi put da saznajem za strip putem fan filma.Obično tim filmovima pristupam sa predzanjem, ali ovo je sasvim prijatno iznenađenje Templesmith je karakterističan po svom neobičnom stilu koji je , pa ajde da kažemo negde između karikaturalnog i nadrealnog.Znan je uglavnom po horor stripovima, uz mali broj krimića , ali stil je dušu dao za stripove sa jakim natprirodnim elementima.


Ovo je bez i sumnje među vizuelno  najboljim fan filmovima koje sam do sada video! Od likova sužnjeva,  kadriranja koje odgovara Templesmitovom crtežu, načina prikazivanja transformacije vukodlaka , napete muzike i bad ass one liner-a glavnog psiho ubice.

Režiser Julien Morkani je napravio prilično jaku reklamu za strip koja funkcioniše i kao prolog.Zaista je šteta što ovo nije dugometražni film, pošto bih bez predomišljanja jurio karte za projekciju ovakvog ostvarenja.


недеља, 22. април 2018.

Mračna Kula


 Scenario :Akiva Goldsman, Jeff Pinkne , Anders Thomas Jense, Nikolaj Arcel
 Režija: Nikolaj Arcel

Džejka Čejmbersa muče noćne more, vizije neke druge stvarnosti i kule koja stoji u središtu svega.Priviđenja mu se svakodnevno pojačavaju dok se neke neobične stvari događaju u svetu oko njega.Dejk je vidovit i  nesvestan spojih sposobnosti ali neka čudna organizacija mu je za petama.Liče na ljude ali ispod kožnih maski se kriju demonski nakoti poznati kao ,,nišči ljudi". U drugoj dimenziji poznatoj kao ,,Srednja Zemlja" revolveraš Roland traga za čovekom u crnom i kulom koju isti pokušava da sruši.Putevi Rolanda i Džejka će se ukrstiti ali da li će to biti dovoljno da se spreči uništavanje mračne kule koja deli svet od haosa?


,,Mračna kula" je osmoknjižije Stivena Kinga osmišljeno kao kombinacija žanrova od vesterna ,dark fentezija do horora ali se može čitati kao kudikamo fentezi avantura.Pošto sam sve delove pročitao između 2011. i 2013. mogu reći da je kao celina solidna avantura ali ništa naročito duboko.Recimo da mi je najinteresantniji četvrti deo ,,Čarobnjak i staklo" koji obrađuje prošlost protagoniste tj.Rolanda, no dobro ovde se neću upuštati u kritiku knjiga nego filma.

 Roland od Gileada je zamišljen kao strong silent type revolveraš po uzoru na  Istvudovog bezimenog čoveka ali sa fanatizmom na kub.To je tip monomanijaka poput Solomona Kejna (prozni ,ne filmski),Sudije Dreda Panišera, onog ,,Saint of Killers" (strip ,,Propovednik").Sledeći logiku romana, oni su alternativne inkarnacije Rolanda, odjeci originala .On je vanredno vešt, ladan kao špricer  i spreman na sve samo da bi postigao ono što je namerio pa makar svet propao.Da bi se takav lik pravilno odglumio potreban je neki tough guy glumac čvrstog pogleda i sposoban da glumi minimalistički sa uskim rasponom izraza lica.Nakon gledanja filma slobodno mogu reći da Idris Elba to nije.Nije nikakav problem što je Elba crnac, bez obzira što mi se ne dopada ta politika ,,rasne korekntosti" Holivuda, problem je to što Elba ne odgovara toj ulozi .On glumi takvog tipa umesto da je pred kamerom zaista takav postao, a to je velika razlika.U filmu Elba ispada kao neki blago deprimirani akcioni heroj, nikako Roland.


Stvarno ne znam kako su scenaristi došli do toga da kula štiti svet/svetove od  nekakvih mračnih sila.Kula je u knjigama vrlo jasno predsavljena kao kičma multiverzuma, ona drži na okupu postojanje kakvo znamo, njeno rušenje ne bi uništilo sve što postoji nego bi u odsustvu kule nastao potpun haos kojim bi Crveni Kralj hteo da zavlada.Između ostalog se implicira da je to simbol poretka tvorca tj.boga(valda Gan?) Samim tim Rolandovo putovanje dobija drugi smisao, pošto on u knigama želi da dođe do vrha kule i ispita svevišnjeg licem u lice.Dakle on nije čuvar poretka nego hoće da ,,uhvati boga za bradu".Ali sve to u filmu otpada pošto umesto toga u filmu dobijamo nekakvu trivijalnu branu od mraka.


Džejk Čejmbers je prikazan kao antisocijalni šizofreničar,žrtva nasilja u porodici  što kao i sve ostalo u ovom  filmu nema skoro nikakve veze sa izvornim materijalom.Džejk je u Kingovim knjigama malo povučen maštoviti klinac koji je često prepušten samom sebi kod kuće jer su mu roditelji skoro ceo dan na poslu.Zbog tog odsustva mu je kućepaziteljka bliža od roditelja, ali od toga nema nošta na ekranu.U filmu ispada da mu je čitava soba prekrivena crtežima i da ne razlikuje sanjarenje  od stvarnosti.

Žao mi je zbog Metjua Mekonahija, pošto mu je podvaljena uloga Voltera aka ,,Čoveka u crnom" u ovoj gluposti  od filma. Da je rađena normalna adaptacija, ta uloga bi mu još i pristajala.Nije teško videti mekonahija u luciferijanskoj ulozi, ali eto ovo je kao sipanje soli u ranu pošto je ta prilika propuštena.Eh, umalo da zaboravim, moći su mu znatno pojačane u filmu pošto scenaristi nisu znali kako drugačije da izađu na kraj sa Volterom pošto je za njih suptilna manipulacija mislena imenica.


Čak i ako zanemarim sve ove pojedinosti koje će sigurno bosti oči svima koji su zaista čitali ,,Mračnu Kulu" i posmatram film nezavisno od predznanja, opet ispada potpuna travestija . Mislim da je najgore od svega što se u filmu rađenom prema fentezi knjigama jedva dotiče svet koji preovladava u istima.Čitava atmosfera takvih knjiga se gradi na opisima fantastičnih predela.To je uslov sine qua non za svaki fentezi film.A šta su ovi geniji prikazali? Deo neke pustare, šumu sa zarđalim kršem od prastarog luna-parka i neko prašnjavo naselje iz vestern filmova.Osim u vrlo kratkim pokrivalicama od po nekoliko sekundi Srednja Zemlja se gotovo ni ne vidi!Zaista treba biti reditelj operisan od estetike da  iskoristiš Devar-Toi sa sve pseudo piramidom za samo jedan kadar.Umesto raskošnih prostranstava Srednje Zemlje mi viđamo šugavi Njujork po trilioniti put!


A tek akcija koja ninašta ne liči.Obzirom na Rolandove veštine imali su prostora da se razmašu sa gun kata-ma a umesto toga gladaocima je priređena bedasta generična pucnjava koja liči na svaki drugi zaboravljivi akcioni film od onih koji se prodaju za male pare pa se emituju tokom večeri na domaćim televizijama.Naravno, praćeno je i nezaobilaznom eksplozijom izazvanom pucanjem u gorivo.Najidiotskija scena je kad Elba raznese čitavu piramidu pucanjem u jednu spravu.


I ko je kriv za ovo nepočinstvo, pitate? Scenario su pisali četvorica koju sam naveo na početku a sada ću navesti neke od njihovih ,,genijalnih" uradaka konkretno Goldsman je kriv za pobačaje poput ,,Batman Forever" i ,,Batman & Robin", Pinkne je pisao četiri epizode ,,Lost-a" i     ,,Amazing Spider-man 2" , Jense kao da je ovde slučajno, a sa radom danca Nikolaja Arcela nisam upoznat.Što se same ,,Mračne Kule" tiče ispade ona stara narodna poslovica  ,,Mnogo babica, kilavo dete". King je  stao u mlaku odbranu, ali ne vredi to ništa. Ovo je anti reklama za taj serijal, teško da će se neko nakon gledanja ovog đubreta hvatati knjiga.

Ocena:


уторак, 17. април 2018.

Derdevil : Elektra


Beše to početak 1981.godine, redovan dvomesečni strip Derdevil je stigao na kioske, međutim čitaoce nije dočekao tek neki ,,redovan" zanatlijski marvel  strip nego nešto više od toga.Čitaoci magazina ,,The Comics Journal" su na  168.broj Derdevila čekali sa nestrpljenjem četiri meseca.Napetost je bila u vazduhu, naslućivala se nekakva promena u dugo uspavanom idejno ograničenom superherojskom stripu.Ta promena je pred čitaoce došla u vidu ,,Elektre"-sporednog lika istoimene priče koja označava početak scenarističke karijere Frenka Milera.


Iako je kao crtač radio na Derdevilu od maja 1979.godine, tek je ovim brojem dao lični pečat slepom osvetniku u crvenom kostimu đavola.Pre Milera , Derdevil je bio kudikamo slaba kopija Spajdermena, strip koji je nekako istrajao od sredine šezdesetih i za koji se očekivalo da će se ugasiti baš početom te 81`.Međutim kad je Denis O` Nil postao urednik, Mileru je ponuđena prilika koja se ne propušta.Preuzeo je posao scenariste i iskoristio to kako bi sproveo u delo zamisao koju je imao još od samog ulaska u posao američkog mejnstrim stripa, naime Miler je potajno želeo da ,,radi krimi stripove u kojima su superheroji".To će se kasnije razviti u podžanr superherojštine koje pripada i Liga. Derdevil je poslužio kao poligon na kome je Miler razvio svoj trejdmark stil pisanja koji će kasnije prerasti u ,,tvrde krimiće" poput ,,Grada Greha" (Sin City) kojima je tokom devedesetih započeo moderno doba američkog krimi stripa.


Izdanje Čarobne knjige obuhvata prvih deset brojeva (168-177) Milerovog Derdevila,ali ako prilazite ovom stripu tek nakon čitanja pomenutog ,,Grada Greha" ili ,,Povratka Mračnog viteza" ,  ,,300"ili nekih drugih vrhunaca ovog autora onda ćete se barem blago razočarati jer su ovo tek prvi koraci ka onom stilu pisanja i crtanja po kojem ga danas znamo. Ovde moram malo da se ogradim, da ne bude zabune, ovo nije loš strip ali ipak pati od ugnjetavačkog šablona tadašnjeg američkog mejnstrima, što se i da naslutiti po pečatu ,,Comic Code Authority-a".To u praksi znači da posotji mnogo naivnih  situacija i klišea, poput toga da  Murdok neprimećeno istrčava sa scene zločina da se presvuče u Derdevila,nebulozne podrške policije ( policija da podržava vigilante-je? Only in America folks!), vrlo površno prikazanih krivičnih postupaka koji se nekako reše sami od sebe , smotanih henchmen-ova itd.

Sva sreća da se scenario ne završava na tome, jer ovo je Miler bez obzira što je tek žutokljunac, tako da ovaj strip nudi neke zanimljivosti.Naravno, prvo na šta mislim je sam pojava Elektre.Ona nije obična fatalna dama poslata da pomuti pamet glavnog junaka, nego vatrena  neobuzdana plaćenica koja voli da živi na ivici (sečiva) i povrh svega  je Murdokova prva ljubav iz fakultetskih dana.Ona se lomi između ljubavi prema Murdoku i života profesionalnog ubice.Miler je njihovu ljubav temeljnije obradio u  mini serijalu ,,The Man Without Fear " koji je svojevrsan epilog čitavog serijal bez obzira što je faktički okasneli prolog.

Osim njih dvoje, ovde Vilson Fisk ulazi na pozornicu kao arhineprijatelj Derdevila i umesto karikaturalnog debelog krimosa iz olovke Džona Romite , postaje potpunija ličnost. Upravo na ovim stranicama viđamo kako Miler pretvara Kingpina u ikoničnog polu divljaka polu ,,kontraveznog biznismena " odnosno šefa podzemlja kakvog ga danas znamo.Kingpin na kalkulantski način polako steže obruč oko Derdevila, i što je još zanimljivije uspeva i da ga nadmudri! To je sve  značajno jer je protiv Comics Code-a !  Konkretno ovog pravila : ,,In every instance good shall triumph over evil and the criminal shall be punished for his misdeeds. " i još ,,Crimes shall never be presented in such a way as to create sympathy for the criminal" i naravno ,,Scenes of excessive violence shall be prohibited."Tako da Miler uz pomoć urednika nekako uspeva da  zaobiđe delove  Comics Code-a koji je tada već značajno oslabio.

Milerov stil crtanja ovde još uvek teži anatomskom stripovskom realizmu, tako da izuzev Kingpina nećete videti druge grdosije od ljudi.Kako Klaus Dženson polako preuzima na sebe posao dorade Milerovih skica, tako stranice  bivaju dinamičnije.  Vidi se i  noar atmosfera koja će kasnije bivati sve bolja. Stvar je u tome što Frenk crta senovite  table poput kadrova noar filmova.U sve to uvodi  istočnjačke borilačke veštine i mitske orijentalne borce poput prastarog besmrtnog nindže Kirgija .Jedino što ume da bode oči je što ponekad boja potpuno drečava- to je  rak rana marvelovih stripova tog doba.Primera radi takve stranice zaista deluju mnogo bolje u crno-beloj izvedbi Eks Almanaha u kojem je Derdevil izlazio u Jugoslaviji.

Ovi stripovi iz Milerove početne možda i nisu baš najbolje ostareli, ali opet smatram da predstavlja jedno solidno čitalačko iskustvo, doduše meni je ovo obnavljanje gradiva.Mišljenja sam da je vrhunac Milerovog angažmana na Derdevilu strip ,,Ponovo Rođen" kao jedna vrlo turbulentna priča o praštanju, ali kao što rekoh valja pročitati i ove uvodne epizode.

Ocena: