недеља, 31. јул 2016.

Bejts Motel - četvrta sezona



 Koren svih problema Bejtsovih je nasilje u porodici koje glavne likove prati kao zla kob.Normin ceo život se vrti oko toga. od najranijeg detinjstva,preko svih brakova pa konačno i do stadijuma predstavljenom u ovoj seriji.Ono je izvor sve patologije među kojom je najistaknutija Normina i sinovljeva bolesna apsolutna međusobna privrženost koja tokom četiri sezone konstantno igra na samoj granici incesta.Takođe je to uzvor Normanovog psihičkog poremećaja, što je druga velika tema čitave serije.Zbog pomenute privrženosti i prikrivanja posledice nasilja  Norma nikako nije mogla da prihvati da joj je sin zaista bolestan i da mu je potrebna stručna pomoć.Stalno je to izbegavala i gurala pod tepih, ali  ormar je razvaljen i kosturi počinju da ispadaju. .Odlučila je da ga ipak smesti u mentalnu ustanovu, ali već je prekasno.Čitava stvar je dogorela do noktiju,prema Normanovoj bolesti se ophodila krajnje neodgovorno a posledice su monstruozne.
Izvor svih užasa u ovoj seriji su dakle nasilje u porodici i zataškavanje psihiče bolesti, dve pojave koje su nažalost vrlo aktuelne, a pogotovo u Srbiji.Naročito ovog leta.

We just don't belong in this world anymore, Mother. We're broken. We've tried. We want peace and happiness, but the world just won't allow it.

Jasno je kao dan da  bi gradić White Pine Bay odavno propao da ne živi od marihuane.Šerif Romero se nije toliko borio protiv kriminala koliko je  održavao status quo  zataškavanjem sukoba narko bandi sa jasnim ciljem  izbegavanja intervencije tužilaštva, koje bi ih sve odavno ćorkiralo.To je opak tip,za sobom je ostavio mnogo prolivene krvi ali  on ipak teži iskupljenju.Izlaz vidi u fiktivnom braku sa Normom Bejts kojoj time pomaže finansiranje Normanovog lečenja u mentalnoj ustanovi.Kasnije je iz tog fiktivnog braka  nastala istinska ljubav i zajednica života.Romero je u tom smislu ,,pozitivni negativac", tip koji pokušava da u okviru svog mračnog sveta odigra neki ohrabrujući potez.Naravno on nije imao pravu predstavu u šta se zapravo upušta.


Norman je do  pred kraj treće sezone je mogao da prođe kao žrtva sopstvenog stanja, ali ove sezone ga vidimo  u sasvim drugom svetlu kao manijakalnog psihički labilnog edipovca koji bi po svaku cenu da preotme kevu od očuha.Ponašanje koje je od početka bilo čudno,iščašeno ponekad nastrano , sada je postalo istinski jezivo .Odnos  Romera i Norme, a naročito njihova zajednička večera i priznanje ljubavi  je kap koja je prelila čašu i zapečatila sudbinu ovih likova.U  takvim scenama se vidi koliko ubedljivo serija prikazuje   porodična trvenja i napetost koja vodi do erupcije  ekscesa koji kulminira razdorom i otkrovenjem a neretko i ispoljavanjem prave slike mentalnog stanja glavnih likova.


Normanovi psihički problemi ovog puta dolaze do punog izražaja i otkrivaju nam suštinski tragičnu osobu koja ne ume da se suoči sa stvarnošću kakva jeste.Njegov problem seže od psihe koja različitim nezdravim metodama brani veoma krhu ličnost od spoznaje surove stvarnosti.To se naročito ističe u poslednjoj epizodi ove sezone.Nemogavši da prihvati posledice neuspelog samoubistva i ubistva majke , u ovoj srceparajućoj epizodi Norman očajnički traži utehu u svom ludilu.Odbacio je i ono malo saznanja koje je stekao u mentalnoj instituciji,bacio lekove i frentično se naprezao dok se nije vratio u svoj nezdravi mikrokosmos halucinacija koji ga je sada obuzeo u punom jeku.Norma je volšebno vaskrsla, odavno mrtav i prepariran ker mu se mota oko nogu a stara kućerina je zasijala od nepostojećih božićnih ukrasa.Obzirom da je kuća odraz Normanove psihe, veoma je jasno koliko je duboko zaglibio u bolest.

Praznično ludilo
 Bates Motel nastavlja da se poigrava sa gledaocima navodeći ih na pogrešne tragove,na momente  izgelda kao da lako možemo zaključiti šta sledi a onda se desi  obrt i kada najmanje očekujemo ošine nas završetak poput onog iz pretposlednje epizode ove sezone.Fredi Hajmor i Vera Farmiga briljiraju u svojim ulogama,a ostali se vrlo dobro drže.Neizvesnost je sada još jača nego ranije pošto su autori obznanili da poslednja sezona neće biti puk rimejk Hičkokovog ,,Psiha", nego nova verzija.Dakle, all bets are off .Završni čin tragedije porodice Bejts (Pad kuće Bejts?) nas čeka iduće sezone.

Ocena:




понедељак, 25. јул 2016.

Crna Rupa



Radeći do kasno ukancelariji neimenovanog preduzeća, jedan od zaposlenih je sasvim slučajno otkrio neverovatan predmet.Radi se o naizgled običnom papiru na kojem je odštampan veliki crni krug kroz koji predmeti prolaze kao kroz rupu.Ovo je bukvalno mali portal  na pairu koji se ponaša kao crna rupa.Šta li će čovek uraditi sa tim fantastičnim predmetom? Čega će se dosetiti?

Ovo je  kratak film fantastike iz 2008. režisera Filipa Sansoma i scenariste Olija Vilijamsa koji za vrlo malo vremena, manje od 3 minuta, uspešno ismeva ljudsku  pohlepu.Objašnjenje  porekla crne rupe uopšte nije potrebno niti je to ono što  bitno, bitna je reakcija službenika na ovaj čudesni predmet.Gledajte gramzivog službenika i smejte se njegovoj gluposti.

      

Ovaj kratki film je osvojio nekoliko nagrada a objavljen je preko  Londonske revije kratkih filmova ,,Future Shorts", udruženja koje organizuje mesečne festivale kratkog filma na kojima se nadmeću režiseri čitavog sveta.Ujedno su platforma,distributer i vlasnici jednog web tv kanala.

уторак, 19. јул 2016.

Crna Kapuljača : Poljubac metka


Crna Kapuljača,  zaista je postojao ovako banalno imenovan  minorni strip junak  iz perioda ,,zlatnog doba" američkog stripa.Osmislio ga je Harry Shorten davne 1940.godine, pojavljivao se u stripovima jedno vreme, na kratko se i sam strip magazin zvao po njemu, nekako je prešao i u pisane romane (pojavio se u svega 3 romana, danas sakupljeni u ,,The Pulp Adventures of the Hooded Detective" iz 2008.) a  nekim čudom doživeo je i adaptaciju u radio dramu.Ista je imala oko 120 epizoda od kojih je dan danas jedino ostala sačuvana jedna i to ,,Emrald Voodoo Ring" (ima na youtube-u).Kasnije, kada je opalo interesovanje za istim, izgubio je samostalni strip i postao gostujući lik u raznim Archie naslovima tokom 60-tih godina (pošto je tada Archie Comics imala svoje superherojske naslove).Ptotekom godina i decenija više puta je oživljavan u okviru različitih podizdavača kao što su Red Circle comics-od Archie i  Impact Comics.
Moglo bi se reći da su ga potonji autori oplemenili, Crna Kapuljača nije više bio običan policajac Kip Burland koji se preoblači u maskiranog osvetnika , nego nastavljač dugogodišnje tradicije osvetnika koja se prenosila iz generacije u generaciju.Ideja je očigledno došla po uzoru na Fantoma.Impact Comics verzija ove ličnosti je čak imala posednutu dželatovu masku koja vlasnika tera na osvetu. Bilo kako bilo, Crna Kapuljača kao serijal nikada nije dugo trajao i šaltan je od izdavača do izdavača dok ga 2015. nije povratio Archie Comics u sklopu novog Dark Circle podizdavaštva.


Kako god se pogleda, fascinacija maskiranim deliocima pravde se održala za sve vreme pre i tokom postojanja ovog junaka.Iako je pojava ovakvih angloamerička u suštini, najviše su se kao pojava poprimili na američkom tlu.Delom zbog istoriskih razloga, novoformirana vlast nakon odvajanja od Britanije je bila slaba i neuređena, u pojedinim krajevima tokom perioda duvljeg zapada (19. vek) su  maskirane bande zaista uvodile red u stanju bezakonja.Odatle verovatno seže mit o samotnom pravedniku koji čisti grad od ološa,tema većine vestern filmova/romana.Kasnije se na to dodalo da je maskiran, pa se onda nakalemile razne moći i eto ga superherojski žanr današnjice. Tokom 80-tih godina se u stripovima menjala paradigma maskiranog pravednika, počelo se sa preispitivanjem takvih ličnosti i ,,dekonstrukcijom" istih.Među istaknutim delima predstavnicima tog perioda su često pominjani Batman:The Dark Knight Returns i Watchmen, ali to komotno može da se nađe i Foolkiller o kojem sam već pisao.Novi Black Hood strip nastavlja stopama ,,dekonstruisanih " heroja, ali bez velikih pretenzija.Ovde nije poenta u preispitivanju čoveka pod maskom nego lagana i uzbudljiva krimi priča.


 Kip Burlannd više ne nosi titulu Crne Kapuljače,iz razloga koji je čitaoci brzo saznati, stoga strip prati doživljaje novog čoveka pod kapuljačom,policajca Gregorija Hetindžera.
Hetindžer je antijunak, nije vođen idejom o borbi protiv kriminala niti željom za pravdom proizašlom iz traumatične prošlosti nego čistim nagonom za samoodržanjem.Nakon fatalnog obračuna on ostaje unakažen i izložen stalnom duševnom i fizičkom bolu, utehu pronalazi u narkoticima ali ubrzo mu zavisnost  izmiče kontroli i tako on dolazi u sukob sa  Filadelfijskim podzemljem.Podmetnuti su mu dokazi,sateran je u ćorsokak, jedini izlaz mu je kroz identitet Crne Kapuljače, maskiranog osvetnika čiji lik i reputaciju koristi kako bi se iskobeljao iz mutnih voda u koje je upao. Pod plaštom borbe protiv kriminalne sprege među korumpiranom političkom elitom i narko podzemljem, koju većina građana ushićeno prati preko novina, Hetindžer zapravo vodi borbu sa svojom zavisnošću i pokušava da spase sopstveni život i ugled.


Zamisao o korumpiranom policajcu koji pokušava da se iskupi nije preterano originalna, to je jedna od najčešćih tema krimi romana i filmova,ali ovde itekako drži pažnju zbog načina na koji je ova priča ispričana.Snaga ovog stripa dakle ne leži u originalnosti nego u narativnom stilu i crtežu.Pisac Dvejn Svircinski od samog početka uspostavlja  ciničan i oštar monolog glavnog junaka ,ujedno i glavnog naratora, kroz čiju perspektivu posmatramo čitav strip.Takav lakonski,sirov a istovremeno vrlo slikovit stil pisanja (hardboiled) Svircinskog je dostojan solidnih krimi romana i filmova, što nimalo ne čudi uzimajući u obzir da se Svircinski bavi pisanjem krimi/palp romana. Bez obzira što je glavni ,,junak" maskirani osvetnik, ovo je skoro čist krimi strip,nema plaštova i fantastike nego nekoliko obrta kojima se Svirczinski ruga  konvencijama superherojskog žanra.
On svog junaka nije smestio Njujork ili nekakvu fiktivnu analogiju  istog, nego u Filadelfiju,grad čije kvartove i zanimljivosti vrlo živopisno prikazuje.Svaki broj ujedno ima i dodatak u vidu kratkog feljtona o kriminalu i vigilantizmu iz istorije samog grada.Takav osećaj identiteta grada je naročito bitan u ovakvim krimi/superherojskim stripovima. Dovoljno je videti primer Đavolje Kujne iz Dardevil tv serije i stripova.Moglo bi se reći da je u takvim pričama glavni junak odraz mesta iz kog potiče.

Crtež potpisuje Mihael Gejdos,crtač čiji je marčni i realistični grim`n`gritty stil postao pošte poznat nakon naslova kao što su Alias,The Pulse, Manhunter vol.3 se pokazao kao više nego savršen izbor za ovaj serijal.Ovde nema superherojskih tipova koji izgledaju kao da su izvajani poput statua grčkih bogova i boginja, nego obični svakodnevni ljudi prikazani vrlo realno i u tmurnijem svetlu zahvaljujući kombinaciji mrkih boja i zrnastog senčenja.Gejdosov stil naročito dolazi do izražaja kada prikazuje mutnu urbanu sredinu Filadelfije čije prljave ulice odišu pesimizmom .

Ocena:



уторак, 12. јул 2016.

Napoleon: Bezimeni konjanik


 Tokom iskopavanja kojim je rukovodilo preduzeće za gasifikaciju otkriven je leš nepoznate žene smrskanog lica.Jedin osoba koja je sposobna da je identifikuje je beskućnik Mišu, koji je igrom slučaja prethodno prenoćio u hotelu ,,Astrid" i upoznao  dokonog  povremenog saradnika policije Napoleona.Neobičan sličaj je trgnuo Napoleona iz letargije i sanjarenja, i ubrzo se našao u istrazi koja ga vodi među korumpirane biznismene,advokate i lekare.Pored toga, nekako je ostao bez svojih stalnih imaginarnih saputnika a javljaju mu se snovi o misterioznom bezimenom konjaniku.

Napoleon Di Karlo je bivši policajac italijanskog porekla koji je ujedno i vlasnik i noćni čuvar hotela ,,Astrid" u Ženevi.Dane provodi za recepcijom hotela dok  povremeno pruža konsultantske usluge ženevskoj policiji, tačnije pomaže svom prijatelju inspektoru Dimi.Njihov odnos je pomalo sličan Dilanu Dogu i inspektoru Bloku.Napoleon se povukao iz policije nakon incidenta u Adis Abebi, koji u trenutnim brojevima još nije razjašnjen, ali kao razlog nagle promene profesije navodi pomućen  osećaj za stvarnost  po kojem je ovaj strip naročito upečatljiv..On redovno priča sa svojim fantazmima, neobičnim bićima koja podsećaju na likove iz crtanih filmova  a zovu se Lukrecija,Vatroslav i Miroslav.Napoleon ih smatra delovima svoje duše a oni potiču iz paralelnog  sveta imaginacije.Taj drugi nadrealni svet bi mogao biti stvaran, što bi činilo Napoleona čuvarom granice među svetovima , ali isto tako bi to mogla biti projekcja podsvesti, neobična materijalizacija raznih slojeva njegove psihe.
Od samog početka prvog broja je jasno da Napoleon spada u tzv. ,,defektne detektive"(defective detective) , vrsta nadarenih istražitelja koji su ćaknuti, po ponašanju ekscentrični ili  imaju  poremećaj ličnosti,takvi su trenutno široko zastupljeni u raznim krimi tv serijama kao što su Monk,Šerlok (BBC verzija),Hannibal (odnosi se na Grejema).


Ambrosinijeva prva priča o Napolenou ,,Stakleno oko" je u suštini akcioni triler  brzog tempa, priča koja bi bez nekoliko fantastičnih/imaginarnih segmenata lako mogla da prođe kao avantura Nika Rajdera dok je ,,Bezimeni konjanik"  primer misterije neobičnijeg toka kakva nam je najavljivana prilikom reklamiranja prvog broja Napoleona.Mi kao čitaoci pratimo dve paralelne radnje,Napoleona koji rešava misteriju mrtve žene bez lica i  bezimenog konjanika,žrtve zle čini koji uz pratnju luta širokim prostranstvima i snoviđenjima oblikovanim predelima nadrealnog sveta Napoleonove mašte.Taj svet je prikazan kao čudnovata pustara duž koje se prostire naizgled beskrajni  put.Može se posmatrati i  kao sjajna likovna interpretacija paralelne stvarnosti koja je u osnovi ovog bloga-Nowhere Earth!
Napoleon rešavajući slučaj žene kojoj je oduzet identitet kreće u potragu i za svojih troje imaginarnih prijatelja koji su neočekivano nestali,bez njih nije sav svoj, a usput susreće viteza kojem je demon ukrao identitet.Dakle, sve je u znaku gubitka identiteta pošto je to glavna tema ovog broja.Priča o bezimenom konjaniku je fantastični odraz istrage koju Di Karlo vodi.Povezuje ih slučajnost, koja je ovde sve osim slučajna.Misao oorganizovanim i smislenim  slučajnostima,sinhronicitetu, sigurno potiče iz Jungovih studija (videti Roots of Coincidence) ,obzirom da je tokom ova dva broja Ambrosini pokazao sklonost ka psihologiji.


Za razliku od prethodnog broja, ovde je Ambrosini samo scenarista a crtač je Paskal Del Vekio čiji stil sasvim odgovara ovom stripu.Kod Del Vekija nema povremenih nejasnih izaraza lica, izveštačenih poza,  disproporcijonalnih šaka i problematičnih nečistih kadrova.Del Vekijov stil je veoma realističan,pa čak i kada prikazuje scene iz mašte,linije su oštrije, lica i predmeti su mnogo jasniji pa samim time i prizori su življi.Pored toga,Del Vekijo pokazuje da vrlo dobro barata senčenjem,pogotovo u sceni obračuna kod provalije, što je u ovom stripu itekako potrebno jer je to ipak detektivska priča u osnovi.Ambrosini jeste dobar scenarista, solidan je i kao crtač ali  ali ruku na srce kao Del Vekijo se pokazao kao bolji crtač za ovaj serijal.Sve u svemu Napoleo jeste osvežavajuć strip,vrlo dobra krimi priča sa neobičnim psihodeličnim motivima.Početak serijala je zanimljiv, malo mu nedostaje dublja metafizička tema,poput onih iz Dylana Doga, ali ovo je tek drugi broj.Verovatno će ovaj serijal i to dostići vremenom.

Ocena: