уторак, 31. август 2021.

Neki pročitani stripovi - letnja tura 21`

 

 Sajmon Mračni - prvi tom ( epizode 1-6)

 

,,Živi u tami, stiže ti po kazni. Sajmon, Sajmon Mračni" ! Strip počinje tako što nemrtvi (?) frankenštajnovski (super) heroj prekida sektaško pogubljenje u ruševinama spaljene crkve. Premisa Najlsovog i Hemptonovog stripa obećava ali se perspektiva ubrzo pomera ka  banalnijem ali pomalo uvrnutom krimi-proceduralnom uglu sa pratećim kliše likovima istražitelja. Ispada da je sekta zapravo neko veće tajno društvo ali njihova funkcija , osim kao antagonista,  je  za sada isuviše tajna za moj ukus a pride je nejasno kako ostaju ispod radara. Na stranu veze sa lokalnom policijom, ipak se  radnja  dešava u Gotamu. Da je neki gradić , pa još nekako mogu da prihvatim , ali baš u Betmenovom gradu ? Još da mu okolo jurca neka mračna spodoba koja se oblači kao fan Slipknota sa majicom ala Fredi Krugera ? Teško . Još i  deca pevaju prigodnu nabrajalicu o njemu (slobodan prepev sa početka teksta). Hemptonov stil crtanja najbliže  odgovara opis  mračni realizam. Pojedine table su maltene fotorealistične sa nemalim odmakom ka stravi u trenutcima kada to radnja iziskuje. Kad bi Gejdos bio darker, crtao bi kao Hempton. Ovaj strip je u suštini jedan pačvork poput samog protagoniste Sajmona. Umereno zanimljivo, videću kuda vodi kad-tad.

Ocena : 6,5/10

Zver - Riznica Bonelli br. 6


Krajem šezdesetih godina minulog veka Kalifornijom krstari serijski ubica a građanstvo potresa niz unakaženih leševa koje ostavlja za sobom.  Spletom srećnih okolnosti, ubicu su skembali policajci jureći ga zbog drugih krivičnih dela. Monstrum iz Sakramenta je uhvaćen i osuđen , međutim ovaj  slučaj nije baš zaključen. Ponovo se otvara čitavu deceniju kasnije jer se pojavljuju slična ubistva. Scenarista Bruno Ena ne donosi ništa novo ovom podžanru krimića, ali  priču je složio sasvim vešto. Ovde je veliki akcenat na slučajnosti, nejasnim tragovima, traljavim istragama i  nepouzdanim istražiteljima. Ovo poslednje se naročito odnosi na tzv ,,profajlere" čije profesionalne i ostale deformacije vidimo na primeru  agentkinje Partridž.  Granica između čitanja i učitavanja tragova je veoma tanka ako se koristite metodom koji je u osnovi neprecizan i nenaučan. A tu su još  lični demoni i fetiši... Siniskalčijev rad u ovom stripu je bliži Bonelijevom ,,kućnom stilu" nego njegovim ranijim  horor radovima na Dilan Dogu (npr. ,,Ubice Dolaze iz Mraka" , ,,Utvare"). Ovo je prvenstveno zbog tematike stripa , ali na momente ,  i sreću ovog čitaoca,  se vraća svom grotesknom crtežu koji podseća na ranog Brindizija. Siniskalči naročito briljira u prikazivanju euforije na licima zlikovaca u momentu kada izvršavaju zločine. Njegovi manijaci zaista uživaju u zločinu.

Ocena: 7,5/10


Prazni čovek - prvi tom ( epizode 1-6)


Tek posle čitanja ovog stripa čovek može pojmiti koliki je umetnik David Prior reditelj filma ,,The Empty Man". Zašto, pitate? Pa, zaista je potreban veliki umetnik da od ove gluposti napravi skoro pa odličan film. Fazon je u tome što film gotovo da nema veze sa stripom, osim premise koju je znalački razvio u pravom smeru. Koliko vidim Culen Bunn (!), da tako se stvarno preziva, ima nekih hvaljenih stripova koje nisam čitao. Možda sam ja baksuz pa nalećem samo na njegove krševe, ali posle ovog nemam nameru da to proverim. Priča je konfuzna, prepuna rupa (svih vrsta) i prosto rečeno nedokuvana. Šta je uopšte Empty Man? Virus, prokletstvo, natprirodno biće, vanzemaljac , ludilo ? Ne samo da se ovaj strip ne može razumeti, nego se ne može ni gledati. Kako ? Pa crtež Vanese Del Ray je potpuno odvratan i toliko nejasan da se ne može rastumačiti bez znatnog napora. Zamislite nedovršene karikature od likova sa izuzetno lošim proporcijama, praznim pozadinama i tablama koje su  mutne  i to naročito u ključnim hororičnim scenama. Major pass.

Ocena : 4/10


Abraham Ston : Radix Malorum


Ovo je početak nedovršenog serijala koji se nastavlja na grafičku novelu ,,Abraham Ston : Seoski Miš,  gradski pacov" koja je objavljena  i u Stripoteci. Ova epizoda broj je objavljena na stranicama  Stripoteke br. 999.  Staromodni mladić koga je nesreća navela na put u poročne velegradove, upao je u svet  političke intrige  rane filmske industrije. Kjubertov junak se susreće sa mutnim poslovima , licimerima  i hije(ne)rarhijom prefiganog ,,finog" sveta. Ovo vam je šablonska priča u kojoj dobar momak spašava koga stigne i shvata da nema ništa zajedničko sa visokosedećim bitangama. Abrahamova iskrenost i moralni kompas bi imali više smisla da nije bio u šemi sa guvernerovom ženom, te njegov čistunački stav na kraju stripa ispada licemeran koliko i ljudi koje prezire. U suštini, ovaj strip je zanimljiv samo ljubiteljima crteža Džoa Kjuberta, jer scenaristički ne nudi mnogo. Ima vrlo dinamičnih tabli od kojih su naročito dobre u delu koji prikazuje akciju na filmskom platnu. Šteta što ga Stripoteka nije objavila sa original naslovnicom (ovom gore),  jer je mnogo bolja od njihove i bliža suštini stripa.

Ocena : 6/10


уторак, 24. август 2021.

Poklon

 

Režija : Džoel Edžerton

Scenario : Džoel Edžerton

Sajmon i Robin su mladi bračni par koji žive na visokoj nozi. Odlučili su da promene svoje okruženje i izmeste se iz gradske vreve. Dok se upoznaju sa novom sredinom i  komšijama, sreću Sajmonovog prijatelja iz srednje škole. Njegov stari poznanik  počinje da ih zatrpava kojekakvim poklonima  i polako postaje nesnosno dosadan. Nenajavljeni gost  vremenom postaje nepoželjan, ali ne iz razloga koji očekujete. Ružna prošlost i neraščišćeni računi polako dolaze na naplatu.

Prevelika dostupnost i relativno mala kontrola bezbednosnih uređaja poput skrivenih kamera i bubica sparena sa (ponekad osvetnički nastrojenim) vojerizmom je dobra početna ideja za stalker filmove. Problem je u tome što je nemali broj takvih filmova odavno snimljen. Perfect Blue (ovaj je must see), Alone with her , My little eyes, Giant, Caché, Vacancy, Ratter itsl. Ima još gomila ali su ispodprosečni filmovi tipa The Boy Next Door, pa da ne dužim. Dakle na tu temu teško da se nešto novo može reći, tako da  na  rediteljima i scenaristima ostaje samo da budu što bolje zanatlije i uklope često viđane elemente u novo i koliko-toliko interesantno delo. Džoel Edžerton nije dorastao tom zadatku. Evo zašto.


 Najveći problem ovog ovog filma je atmosfera, jer je nema. Tačnije, pri početku možete naslutiti da je triler i manje više pogoditi u kom pravcu će se kretati, ali sve to odjednom nestaje i pretvara se u nekakvu umereno veselu epizodu limunada serije kakve možete videti na Fox Life-u. Fali uzbudljivih scena a  snimano je u stilu banalnih tv sapunica i to  onih koji se vrte oko životnih nedaća (yeah right) bogatuna. Bukvalno, ako bi na ovaj deo filma naleteli na tv-u nikako ne bi pomislili da se radi o trileru jer gotovo da nema napetosti, a sve što vidite je pogled kroz ružičaste naočare nekih tamo komšija na Hollywood Hills-u.

Nimalo mu ne pomažu potpuno neupečatljivi likovi i glumci koji su na autopilotu.Protagonista Sajmon bi trebalo da je lažovčina, ali to vidimo tek posredstvom drugih. Čovek bi pomislio da u ovom dobu prevaranata, botova, skotova, self-help gurua, advokata, političara,  i ostalih prodavaca magle nije teško napisati takvog lika na ubedljiv način jer materijala imate svuda. E pa Sajmon ispada tek nešto ubedljiviji od prosečnog šanera. Nikad ga ne vidimo u punoj snazi. Ne kažem da  mora biti na nivou Sola Gudmena, ali Edžerton je zaista mogao makar malo više da se potrudi ako je već zacrtao da mu protagonista bude prevarant iz visokog društva. Što se njegove uloge tiče, čudak Gordo je jeziv ali  ni približno  koliko bi mogao biti jer  poput Sajmona isto tako pati od ispraznog dijaloga i nedovoljno iskorišćenog potencijala. Što se tiče osvetoljubivih stalkera, Maks Kejdi koga je odigrao De Niro u rimejku ,,Rta straha" (Cape Fear) je alfa i omega takvog antagoniste. Ako niste gledali taj film, učinite sebi uslugu i odgledajte ga što pre jer sve što ovaj film nema, tamo imate in spades.

Rekoh li da je Sajmonova supruga Robin preterano naivna? E pa, preterano je naivna, toliko da neretko vređa pamet ! Koliko god mislila da je Gordo žrtva Sajmonovog iživljavanja, onog trenutka kada je saznala da je taj čudak-ludak kažnjen za otmicu deteta morala je staviti prst na čelo i razmisliti za koga se zalaže. Da stvar bude još neuverljivija, otkud Gordo može da se bavi privatnim obezbeđenjem ako je osuđivan? Eto još jedne rupčage u scenariju!

Slowburn trileri itekako postoje, ali ovaj film nije jedan od njih. Poklon je predugačak film sa nimalo štofa koji izaziva najgoru stvar koju film može izazvati - dosadu. Pošto bi ovaj film trebao biti triler, ovo je utoliko gore. Redutelj kao da se tek u poslednjih dvadesetak minuta filma setio da režira triler. Upravo taj deo filma isporučuje , onima koji dotle nisu zaspali ili batalili ovo, poentu čitavog filma , ali avaj to je too little and too late. Povrh toga je izuzetno nelogično. Ta dilema u kojoj film ostavlja protagonistu je nelogična jer : 1.) Sajmonu u rukama stoji potpuno neosporan dokazni materijal sa kojim bi bez ikakvih problema mogao otići u policiju, a Gordona bi skembali u vrlo kratkom roku. 2.) Iste dokaze bi van svake sumnje pokazao ženi, a sve i da to iz meni neshvatljivih razloga ne uradi opet bi istu obavestila policija. Time bi skoro sva intriga koju je izazvao Gordo čudak pala u vodu, a on bi završio u bajboku. 3.) Onaj neizvesni deo,  koji neću da spojlujem, se lako može proveriti u bilo kojoj medicinskoj laboratoriji. Dakle, Gordon se  Sajmonu  itekako  posrao u život, ali realistčki gledano sve bi mu se vratilo  poput bumeranga.

Možda se pitate otkud je ovako loš film pobrao velike rejtinge na ,,pouzdanim" sajtovima poput IMDB, Rottentomatoes itsl. Naslućujem da je razlog u tome što je ,,Poklon" koproducirao izvesni Džejson Blum osnivač produkcijske kuće Blumhouse koja stoji , između ostalog,  iza Netfliksovog hajpovanog đubreta Hush (2016) koji je isto tako dobio silne odlične rejtinge na istim sajtovima zahvaljujući  botovsko tastaturaškoj mašineriji. 

Ocena: