четвртак, 28. април 2016.

Noćni Vrebač



Tokom sedamdesetih godina prošlog veka Las Vegas, neonski svet poroka sagrađen na temeljima mafijaškog novca, simbol urbane dekadencije, je dobio vrlo čudnog posetioca. Iz noći u noć neko ubija prostitutke i šankerice, pa čak ih cedi do zadnje kapi krvi.Policija je bespomoćna pred ovim manijakom koga novine nazivaju ,,Noćni Vrebač" , a nesposobni čelnici gradske vlasti se tresu zbog  straha od gubitka fotelja. Ko je ovaj ,,Noćni Vrebač"? Da li je on samo manijak ili je zaista moguće da je vampir? Kako bi javno mnjenje reagovalo na postojanje pravog vampira? Puno je nerešenih pitanja dok ulicama lunja nezapamćena pošast.Srećom po sve njih reporter Karl Kolčak juri istinu i spreman je da reši ovaj čudnovati slučaj.


Početkom sedamdesetih godina težište horor filmova se pomera sa mitskih i bajkovitih priča o Drakuli,Vukodlaku i Frankenštajnovom čudovištu  na serisjke ubice kao nosioce slešer žanra koji se tada počeo razvijati. Iz te perspektive treba posmatrati i zlikovca ovog filma Janoša Skorcenija kao neku čudnovatu međufazu.Janoš Skorcenji  nije tradicionalni vampir, lišen je romantičnih karakteristika svojih filmskih predaka. On nije naočit bledi aristokrata ogrnut pelerinom, nego neugledna krvoločna zver od čoveka koja hara kockarskim rajom.Nije vlasnik velelepnog dvorca ili kakvog drugog uglednog zdanja nego obične stare natrule kuće ispunjene otpacima, jedna od onih u kojoj bi se narkomani okupljali  kakva se može videti u gotovo svakom današnjem gradu.

Vampir te vreba
Vampir Skorceni predstavlja relikt davno prohujalih vremena koji obitava na margini društva, apsurdna tvorevina koja pokušava nekako da opstane u dobu ubrzanog tehničko-tehnološkog razvoja.Zbog toga biva relativno brzo identifikovan pa umalo i uhvaćen više puta , jer njegovi protivnici više nisu priglupi seljani nego moderna policija i službe bezbednosti kojima nije lako umaći. Sa njihove  tačke gledišta ovaj tip je običan serijski ubica, što ostaje kao misterija i posle  kraja ovog filma. Tokom filma  nije potpuno jasno da li gledamo vampira ili nekakvog jedinstvenog nezaustavljivog  manijaka.Može se posmatrati i kao dekonstrukcija tradicionalnog mitskog vampira.Zanimljivo je to što vampir nije dobio nimalo teksta, pa je glumac Beri Atavater celokupnu glumu u ovom filmu bazirao na svojim ludačkim  pokretima ,neverbalnim gestovima i zastrašujućim kricima.


Glavni  junak, koga tumači harizmatični Darren Mcgavin,  je sredovečni reporter Karl Kolčak (Kolchak), poznat po svađama sa gradskim vlastima zbog kojih je bio izgnan iz više gradova.  On je novinar starog kova, piše nadahnute članke kojima rasvetljava korupcionaške afere i često postavlja veoma nezgodna pitanja, jer pogađa samu srž problema.Kod Kolčaka je veoma istaknuta   želja za besciljnim zadovoljavanjem istine zbog koje on isteruje pravdu do samog kraja makar po cenu sopstvene karijere , što ga čini poput nekog filmskog privatnog detektiva.Glumac Darren McGavin briljira u ovoj ulozi.Jureći istinu Kolčak razaznaje sličnosti u ubistvima i dolazi do zaključka kako metod ubistva jezivo podseća na vampirizam.Kolčakova istinoljubivost se kosi sa namerama gradske uprave da što više zataška slučaj, pružajući građanima minimum informacija , i to ga čini veoma neomiljenim.Veća je borba utuviti tim tipovima u glavu koristan savet nego savladati spodobu Skorcenija.Neprestano se koška sa vlastima ali njegovi predlozi koliko god ludi bili će im itekako poslužii kada se pokaže koliko je policija bespomoćna u borbi sa ovim čudnim bićem.

Ljudi , kažem vam da trebaju krstovi i kočevi a ne metci.
,,Noćni vrebač" je jedinstvena mešavina trilera,humora i horrora koja održava interesovanje do samog kraja. Ovo je  televizijski  film snimljen 1972 za ABC kanal, nema visoki budžet niti neke efekte tako da su horror elementi na minumumu ali i pored svojih nedostataka  je  postao uspešan zbog veoma zanimljivog scenarija. Bio je najgledaniji tv film ikada .Vlast koja zataškava istinu o paranormalnom događaju i  narator kome na kraju ostaju samo lične beleške o slučaju-to je formula na osnovu koje je kasnije nastala kultna serija ,,Dosije X" , po priznanju Kristofera Kartera, tvorca serije. Ovaj scenario je nastao  kao kolaboracija između poznatog horror autora Ričarda Metisona sa tada , a bome i sada, nepoznatim Džefom Rajsom.U stvari Metison je pohvalio čitavu stvar i vrlo malo korigovao postojeći Rajsov scenario koji je tada bio kompletan neizdat roman.Posle toga je sledio nastavak pa tv serija od jedne sezone, sve bez dozvole Džefa Rajsa, te se razvlačio po sudnicama godinama dok nije stekao pravo na sopstveno autorsko delo.

Jeff Rice
 Tvorac ovog filma, ujedno i idejni tvorac Dosijea X, koji je inspirisao mnoge buduće filmove  i serije natprirodne tematike je Džef Rajs- pisac koji je živeo životom novinara u Las Vegasu sličnom svojoj tvorevini Karlu Kolčaku a kasnije ostao izgnan i skoro zaboravljen.Nakon filma se uglavnom bavio pisanjem daljih avantura Kolčaka , kratkih priča sabranih u ,,The Kolchak Papers" i scenarijo za stripove , među kojima su najuspešniji oni od  izdavača ,,Moonstone".Pošto je McGavinovo tumačenje Kolčaka neviđeno dobro, on je postao definitivni Kolčak u smislu da se njegova ličnost koristi u stripovima i dan danas.Džef Rajs je preminuo  prošle godine u Las Vegasu , da nije retkih članaka  o Džefu Rajsu koje su pisali prijatelji i poznanici, gotovo ništa se ne bi znalo o piščevoj sudbini.

Ocena:


понедељак, 25. април 2016.

Vinsent

Kao i svakog meseca, na redu je kratak film.Ovog puta nije reč o novijoj amaterskoj tvorevini nego o kratkom horor filmu Vinsent nastalom davne 1982. godine pod režiserskom palicom tada mladog animatora Tima Bartona. Priča je o Vinsentu sedmogodišnjem klincu izrazite mašte koji sebe zamišlja kao nekakvog ludog naučnika i gotičara po uzoru na uloge koje je tumačio njegov omiljeni glumac, horor ikona Vinsent Prajs.
Narator filma je zaista Prajs, a fantazije u koje se dečak  Vinsent uživeo ,misleći da je mračni mučenik, su pastiš motiva iz dela čuvenog horor pisca Edgara Alana Poa.Ovaj film je dobio nekoliko nagrada davnih osamdesetih godina prošlog veka, potom Dizni nije znao šta da čini sa njim pa ga  je produkcijska kuća ostavila u arhivu gde je tavorio sve do  početka 21. veka kada je pušten kao dodatak na dvd ediciji Bartonovih novijih anmiranih filmova.Ko voli nek izvoli!

        

субота, 23. април 2016.

Sudija Dred: Zakon Smrti


Mirnu noć u Megasitiju 1, višemilionskom gradu iz dalekog 22.veka, narušava do tada neviđena  pošast.Iz paralelne dimenzije su se probila košmarna bića ,,mračne sudije" koji seju smrt gde god hode.Niotkuda su se pojavila  njih četvorica :Smrt, Strah, Mortus i Oganj, poput konjanika vesnika propasti.Oni liče na izopačene varijante surovih futurističkih policajaca poznatih kao ulične sudije   iz Megasitija.Pravda koju dele je apsurdno pojednostavljena.Za ove ,,mračne sudije" je sam život zločin jer po njihovom izopačenom viđenju samo živi čine zločine .Vođa ovih nezvanih gostiju iz druge dimenzije je sudija Smrt, jezivo biće mrtvačkog izgleda koje predstavlja suprotnost šampionu reda Sudiji Dredu.


Sudija Dred nije toliko ličnost koliko otelotvorenje ,,pravde" koju sprovodi policijska država Mega Siti 1. Specijalizovanoj policiji odnosno uličnim sudijama prioritet nije zaštita života i tela nego održavanje reda po svaku cenu.Na prvi pogled se može činiti kako oni štite građane od kriminalaca i natprirodnih napasti poput ovih mračnih sudija , međutim  sudije Megasitija  to zapravo rade kako bi odbranili fašistički poredak koji ih je proizveo samo za tu svrhu.Te sudije nisu samo ljudi koji vrše službu poput redovnih policajaca, oni bukvalno nemaju sopstveno ,,ja"/život izvan uniforme. Toga su lišeni radi maksimalne efikasnosti na poslu.Poređenja radi, Dred je sušta suprotnost od Robokapa u smislu da on ne predstavlja pobedu duše pojedinca nad sistemom nego pobedu sistema nad čovekom.Čitalac će za njega navijati dok čisti bagru sa ulica  jer je to klasična postavka za junaka ali ne treba smetnuti sa uma da on zapravo brani fašistički poredak.Čar ovog stripa je baš u toj ironiji.

Za razliku od stripa ,,Dan kada je zakon umro", ovo nije jedinstvena  epska saga od početka do kraja nego zbirka kratkih priči iz Britanskog strip magazina 2000 AD.Zajedničko im je da sve potiču iz pera scenariste Džona Vagnera i crtača Brajana Bolanda.U devet priča oni nas vode kroz distopijski svet budućnosti sa karakterističnom dozom sarkazma i crnog humora.Strip počinje sa dva susreta Sudije Dreda i Sudije smrti, dok ostale pružaju uvid u Dredovu  svakodnevnicu koja  je veoma surova a u isto vreme  urnebesna. Pojavljuju se teme poput besmislenosti rata, tačnije svođenje istog na vrstu gladijatorske borbe kakvu su zamišljali pojedini vojnici iz Remarkovog dela ,,Na zapadu ništa novo", potom ravnodušnost organa državne uprave oličene u ,,Službi za kiseonik"  na dobrobit  građana i mnoge druge.Kroz te kratke priče se vidi da je ovaj  strip u suštini odlična satira i sprdnja  britanskih autora na račun kulture i svetonazora uvezenih iz SAD-a i njihove masovne kulture.



Razlog uspešnosti avantura   Sudije Dreda kao ne leži samo u kratkim satiričnim pričama Džona Vagnera, nego velikim delom u crtačkom umeću autora i strip-crtača Brajana Bolanda.Pošto je redosled priča nakon susreta Sudije Dreda  i Smrti drugačiji od redosleda objavljivanja, ovde se vidi grafička evolucija njegovog lika od kasnih sedamdesetih do ranih osamdesetih godina prošlog veka kada je dobio svoj najupečatljiviji,mnogi bi rekli ikonični, izgled.Bolandov stil je realističan sa veoma naglašenim dubokim senkama koje njegovim kreacijama daju veoma dramatičnu pojavu.To je jedan vrlo specifičan vid grafizma koji ističe sve vrline crno-bele tehnike i istovremeno stvara efekat koji bi se kolorisanjem izgubio.

Ocena:

уторак, 12. април 2016.

Betmen protiv Supermena: Zora pravde



Režiser: Zek Snajder
Scenario: Kris Terio i Dejvid Gojer

Velike eksplozije, praćene visokooktanskim akcionim scenama su  neizbežan deo superherojskog  žanra, ali retko kada film dodorije neke realne posledice istih.Kostimirana božanstva biju svoje bitke u centru grada,bacaju automobile, ruše zgrade ostavljajući  krš i lom za sobom, a smrtnicima šta bude.Gotovo nikad se ne postavlja pitanje odgovornosti jer izgleda kao da izvanredna pretnja (najčešće invazija vanzemaljaca) opravdava masovno uništenje. Film se dotiče silne koleteralne štete koju je Supermen prouzrokovao ,,spašavanjem" Metropolisa,prikazuje se bitka sa Zodom iz perspektive  običnih ljudi ,strah i traume preživelih građana i potonji animozitet  prema vanzemaljcu u ljudskom obličiju jer su na kraju krajeva mnogi od toga pretrpeli znatnu psihofozičku štetu.Među svedocima velike bitke  se našao i milijarder Brus Vejn/Betmen.Prizori eksplozija,rušenja zgrada i zapomaganje bespomoćnih građana su u njemu razvili veliko ogorčenje i strah od moćnih tuđinaca poput Supermena.Dovoljan je samo jedan takav da sprovede neviđenu diktaturu i zavlada svetom, što se i pojavljuje u Vejnovim noćnim morama.



Takvo stanje javnog mnjenja ide u korist Lutorovim namerama koje nam nisu do kraja jasne, pa čak i posle čitavog filma.Naime, veoma je očigledno da Lutor (Džesi Ajzenberg) vodi kampanju protiv Supermena iz senke, organizuje pokolje i potplaćuje svedoke sve u cilju blaćenja svog protivnika.Računa na to da Supermenu  presudi naslovna strana.Istovremeno  koristi priliku da bi stekao sve veća ovlaščenja među korumpiranim političarima ,sumnjičavim obaveštajnim i vojnim službama .Dotle je sve jasno i to zaista liči na plan stripovskog Lutora koji sebe smatra istinskim herojem, ali kako se film približava završetku tako se niti plana sve više rasipaju pa na kraju izgleda da prouzrokuje haos bez ikakvog vidnog razloga osim anarhije radi nje same.Da nije toga bilo mogo bih i zanemariti Ajzenbergovu promašenu ulogu.Zlikovci u ovakvim filmovima najčešće i nemaju najuverljivije motive.Kada se stavi crno na belo, zar je Lokijev plan iz Osvetnika zaista nešto bolji ili drugačiji?Isto je pravio dogovor sa vanzemaljcima zarad sticanja moći . Zbog toga je gluma i dobra interpretacija negativca vrlo važna.Tu Ajzenberga pada.Ovaj tip više liči na  kombinaciju nekog modernog mogula društvenih mreža/IT industrije sa ludakom džokerovog kalibra nego na proračunatog beskrupuloznog biznismena Leksa Lutora.Zbog toga je njegova uloga veliki promašaj.


Ideološke razlike su u stripovima oduvek bile osnov raskola između Betmena i Supermena zbog  njihovih različitih metodi borbe protiv kriminala.Ovde  u pojedinim scenama uviđamo njihove različite poglede  ali bez trunke debate koja bi trebala da ih prati.Te scene nisu loše,kadriranje je veoma dobro  ali se naprosto vidi da su nedovršene jer su bez te rasprave  veoma banalne.Ovo je zapravo borba između mladog idealiste i  ciničnog  veterana .Razgovor u tim scenama  je  veoma minimalistički i svodi se na nategnute mačo izjave Nedostaje im suština ,a to su  zanimljivi dijalozi  poput onih iz ,,Povratka Mračnog viteza" ili sličnih iz kasnijih stripova, tako da u filmu  ispada da se dvojica glavnih likova ne podnose zbog priča i ogovaranja iz čaršije. Fizički obračun je nužan pratilac ovog raskola.i on se uvek svodi na to da Betmen uz intenzivne pripreme ,domišljatu strategiju i  skupoceno futurističko naoružanje   uspeva da makar privremeno savlada nadmoćnijeg ali nespremnog Supermena.To je manje više solodno pretočeno na filmsko platno.



Betmen koga glumi Ben Aflek je  fanatični borac protiv zločina gonjen dubokom traumom.Godine bavljenja tim poslom i brojna loša iskustva su ostavili dubok trag.On je ogorčeni krstaš  koji živi u samoizgnanstvu i često je na ivici moralnog ambisa.Internetom su kružili mnogi tračevi povodom toga što Aflek tumači Betmena, ali upravo on i Ajrons u ulozi ciničnog Alfreda su se pokazali kao najbolji među glumačkom ekipom.Aflek je vrlo uspešno odigrao ulogu mračnog viteza izmučene psihe.Obžavaoci naročito treba da obrate pažnju da koreografiju u stilu popularnih Arkham igrica.Kavil je kao Supermen u ovom filmu nedorađen i čini se da je u zapećku.Osim glume u montažama u kojima se prikazuje kako spašava ljude od elementarnih nepogod širom sveta,njegova uloga je takva da izgleda kao sporedna ličnost u sopstvenom filmu.Supermen je ovde  više predmet tumačenja za razne medije nego učesnik.
Gal Gadot je zanimljiva u ulozi Wonder Woman, lepo je iskombinovala manire strankinje trgovca antikvitetima aristokratskog porekla sa hrabrom amazonkom ratnicom.Upravo sa njenom pojavom pri kraju počinju zaista epske scene konačnog obračuna.Njena uloga je kratka, pa je mnogo ostalo nedorečeno ,prava šteta što nije više učestvovala u filmu.


Pošto Marvel/Disney  trenutno hiperprodukuje filmove superherojskog žanra, poređenje DC/Warner Bros sa njima je neizbežno.Betmen protiv Supermena: Zora pravde je svakako veoma  mračan i pesimističan film.Može se gledati kao nihilistički odgovor na Marvelove šarene, često luckaste letnje blokbastere, što i nije nimalo čudno imajući u vidu dosadašnje DC filmove poput ,,V kao Vendeta" , ,,Nadzirači", ,,300" i naravno Noulanova Betmen triologija.DC-jev najveći problem u ovom filmu nije toliko nedostatak humora koliko sama zamisao da treba da podražavaju Marvel praveći film čisto kao odskočnu dasku za kasnije nastavke. Scenaristi Terio i Gojer su sklopili frankenštajnovsku priču od nekoliko različitih stripova,poput skorašnjih DC animiranih filmova, i previše su se rasplinuli u nadi da će se sve to nadovezati na kasniju seriju filmova umesto da su se potrudili da adaptiraju makar jednu od tih stripova kako treba.Ovako su od nekoliko natprosečno dobrih priča dobili sasvim prosečnu superherojštinu na nivou Marvelovih Iron man 2 i 3,dva Thor-a i sl.Dakle ovo nije loš film, pogotovo ne toliko koliko su ga mnogi opljuvali, prosečan je a mogao je biti mnogo bolji.Velika je graška DC-a što pokušava da ide Marvelovim stopama umesto da su nastavili sa adaptiranjem zaokruženih celina, jer su tu mnogo jači.

Ocena: