уторак, 28. фебруар 2017.

Animirani Indijana Džouns


Kada su se Lukasfilm i ACME Archives 2011. obratili Patriku Shoenmaker-u sa željom da napravi poster na kojem se pojavljuje animirana verzija lika poznatog avanturiste i arheologa Indijane Džounsa, mladi umetnik je to prihvatio sa oduševljenjem.Međutim,sve se završilo na tom posteru.Pošto nisu imali želju da od toga naprave animiranu seriju, Patrik,koji je inače dugogodišnji obožavalac Indijane Džounsa,je samostalno napravio kratku špicu za nerealizovanu seriju po svom viđenju .Evo kratkog uzorka kako bi ta serija izgledala.Nije nemoguće da se to jednog dana realizuje.

недеља, 26. фебруар 2017.

Povratak Mračnog Viteza: Poslednji Pohod



Od trenutka pojave Povratka Mračnog viteza na američkoj strip sceni,kao značajna prekretnica u razvoju usa stripova, bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti neizbežni nastavci, prikveli, kako god /you name it dodatci kojima bi industrija pod imenom tog bestseller-a iskoristila priliku da proda razne stripove manjeg ili gotovo nikakvog kvaliteta.To se desilo sa Dark Knight Strikes Again, te  noviji primeri kao što su DKR 3 : The Master Race i DKR: The Last Crusade.Ovo je neminovnost usa strip scene, šta je tu je , no treba videti valja li ovaj prikvel koji je letos stigao na naše kioske.

U spektakularnoj akciji Betmen i Robin su uspešno priveli Džokera (po ko zna koji put), ali ne lezi vraže , jer je Gotam ponovo u opasnosti.Neko navodi gotamske bogataše da isprazne svoje džepove i izvrše samoubistvo.Finansijski tragovi vode do lažnih firmi iza kojih se krije neka organizovana kriminalna grupa.Hoće li Betmen i Robin uspeti da rasvetle ovu misteriju? Pitanje da li je Betmen još uvek sposoban za takve poduhvate,godine su ga sustigle.
Zagonetna samoubistva Betmen rešava bez po muke , ležerno iz fotelje.Jasno je da je misterija  u ovom stripu u drugom planu.Čitava stvar se svodi na banalan plan Otrovne Bršljanke, nešto što je viđeno i prežvakano već nebrojano puta u stripovima i serijama snimljenim po njima.Srećom, ne svodi se čitav strip na to.Ovde je glavni akcenat na odnosu između Džejsona Toda-Robina i Brusa Vejna.
Betmenovo odmetništo je samo po sebi kontrovezno,gledano realistički bez obzira na žanrovsku postavku.Istome uči maloletnika, i to mu ne ide u korist. Nije li dovoljno što gradom hara jedan samoprozvani maskirani spasitelj, nego još i decu vrbuje? Iz tačke gledišta medija vidimo kako on uči dete sumnjivim vrednostima, kršenju zakona i siledžijskom ponašanju.Mileraova i Azarelova priča  suštinski razobličava romantizovanu zamisao superherojskog sidekick-a/pomoćnika.Džejson Tod je u stripovima oduvek bio problematičan mladić,odnosno delikvent, i kao takav potpuno odgovara ovakvoj priči.

Džoker se pojavljuje na kratko,taman dovoljno da izazove haos u ludari.Naslov i očekivanja osnovana na referencama iz ,,Povratka Mračnog Viteza" upućuju na to da je ovo trebala biti priča o tome kako se Betmen povukao jer je Robin nastradao, međutim taj ključni momenat je na kraju izostao.Ostalo je nedorečeno, pa Milerova i Azarelova priča deluje kao nezavršena.Ovo je akcioni strip , a Džon Romita mlađi prikazuje dinamične kadrove i brze akcione scene.Crtež je prilično jasan i oštar, i zanatski sasvim dobar što se ne može reći i za priču.Da nije neinteresantnog zapleta , od koga je podzaplet ispao mnogo bolji,ovo bi bila solidna priča.Ni u čemu ne doprinosi ,,Povratku Mračnog Viteza" niti je uopšte potrebna, ali makar malo približava ličnost Džejsona Toda domaćim čitaocima obzirom da njegove rane avanture nisu sakupljene u trejd (one iz EKS almanaha se ne računaju u kanon) a domaći čitaoci su imali jedino priliku da ga vide u ,,Kult"-u (Darkwood izdanje).Pored svega rečenog, ovo ipak nije loš strip ,konkretno je bolji od Džejsonove pogibije u ,,A Death in the family" ( koji osim toga nema ništa iole vredno u sebi) mada je  mnogo ispod nivoa Milerovih ranijih Betmen ili Derdevil stripova.

Stripoteka je strip objavila u crno-beloj varijanti, i to nekoliko nedelja nakon njegovog izlaska na američko i svetsko tržište.Ovo i nije baš najboli strip ali Darkvudov napor da osavremeni Stripoteku i pruži što raznovrsniji sadržaj je za svaku pohvalu.

Ocena:




недеља, 19. фебруар 2017.

Dylan Dog : Saldo



Istraživač noćnih mora je gotovo uvek tanak sa novcem,uglavnom zbog prirode svoje profesije, te često dolazi u susret sa jednom od velikih mora današnjice,strahom jednog dela  sveta a nekome sasvim običan činilac svakodnevnice-besparica. Dilan  na ulici nailazi na  na spasonosnu svotu novca koja bi mu mogla rešiti trenutne finansijske probleme.Izgleda da se Dilanu posrećilo , pošto je automat greškom izbacio novac, međutim tokom priče se ispostavlja da ovo nije slučanjost niti sreća nego nešto sasvim neobično.


Saldo,ekonomski pojam koji označava stanje računa nakon što se prebiju prihodi(ulaz) sa rashodima (izlaz).Takav pojam ima smisla ukoliko ostane gde mu je mesto,na papiru prilikom računanja pomenutog.Ukoliko se isti počne primenjivati u međuljudskim odnosima ,ali ne povodom međusobnih obaveza nego kao vodilja ili ,daleko bilo, moralni princip , onda posledice mogu biti katastrofalne.To je odlika beskrupuloznih profitera i amoralnih ,,poslovnih" ljudi koji su spremni na  sve zarad sopstvenog bogatstva. Za očekivati je da će se ljudski duh, koji je vođen saosećanjem (bez obzira na manje količine sebičnosti), pobuniti protiv ovakvog stanja stvari.Međutim u ovoj priči protiv takvih odnosa nije ustao čovek nego mašina.Ovde su pojedine samosvesne mašine te koje žele pomoći uniženima i siromašnima dok bankarski agenti (ljudi?) izvršavaju čak i ubistva u ime svojih gospodara banaka.Automati  pukom greškom poprimaju ljudske osobine dok se ljudi sve više odljuđuju, može se reći i da ih samoživa priroda automatizuje pretvarajući ih u mašine za grabljenje para.Ovakav motiv nije neviđen u naučnoj fantastici, a ovaj strip je upravo to

Đovani Gvaldoni među dilanovcima nije upamćen po dobrom,zbog njegove uredničke politike koja se blago rečeno može nazvati stagnantnom.To je  period ogromnog pada u kvalitetu redovnog mesečnog Dylan Dog stripa,srećom bilo je i nekoliko dobrih priča s jedne strane, dok su  sa druge strane čitaoci domaćih kiosk izdanja sada skoro videli kraj tog perioda i početak ,,novog Dilana".Kratka priča ,,Saldo" je objavljena u Stripoteci u čast tridesetogodišnjice ovog stripa.Potiče iz Dylan Dog magazina od 2015, dakle perioda ,,novog života"ali ne treba očekivati remek delo .Ova Gvaldonijeva kratka priča  je sasvim solidna i vredi je pročitati jer udara šamar čovekovoj sebičnoj prirodi pobunom saosećajnih mašina protiv robotizovanih ljudi.
Crtež Fabricija de Tomaza je  realističan,sasvim korektan i prikladan priči.O njemu se ne može ništa posebno izdvojiti osim da održava standard.

Ocena:

 

недеља, 12. фебруар 2017.

Doktor Strejndž : Pobeda i patnja



Stiven Strejndž je , u skladu sa svojim prezimenom, oduvek bio čudnovat strip , tvorevina Stena  Lija i Stiva Ditka.Osnovna zamisao je da su to serijalizovane avanture bivšeg hirurga, sada moćnog vrhovnog maga čiji je zadatak da štiti naš svet od upliva onostranih sila,pa i od svakodnevnog zla.Lijeva i Ditkova ideja nije potpuno originalna, budući da su godinama ranije postojali likovi poput Mandraka mađioničara i Doktora Okultnog.Međutim, nošen pričom o iskupljenju poročnog,ali i vrlo cenjenog hirurga, Strejndž se otisnuo u sve fantastičnije avanture svoju popularnost duguju  vizuelno  upečatljivom crtačkom stilu Stiva Ditka.Ditkove geometrijske figure,apstraktne sile,šarene energije i neobične ravni postojanja su predstavljale jedno potpuno novo,gotovo psihodelično  iskustvo za  čitaoce.Po tome je prvobitni ,,Doktor Strejndž" strip stekao slavu unutar antologijskog strip serijala Strange Tales, ali ne i široku publiku kao Spajdermen,Hulk,Derdevil i drugi.


Darkvudovo izdanje ubjedinjuje dva značajna stripa o Doktoru Strejndžu,  kasniji radovi koji ne potiču od Ditka i Lija  , ,,Pobeda i Patnja  od Rodžera Sterna i Majka Minjole  i ,,Ka Šambali" od Dž. M. Demateisa i Dena Grina. Oba su iz najplodnijeg doba američkog stripa,period tokom 80-tih godina prošlog veka koji u poslednjim recenzijama često naglašavam/ponavljam kao epp reklama jer poslednjih godina se na domaćem tržištu baš ti stripovi izdaju.Ova dva stripa  se uprkos istom glavnom junaku  značajno razlikuju u pristupu priči. ,,Pobeda i Patnja" je  kao što reče urednik Vladimir Tadić u predgovoru napisana  u ,,superherojskom štimungu". Superherojski žanr je prilično rastegljiv, u smislu da može za potrebe priče obuhvatiti motive i iz SF-a kao i Horora bez promene suštine.Međutim Strejndž nikada nije bio superherojski strip, ali im se može naći u pričama, on nema onih obeležija koje sam naglasio u prethodnoj recenziji. ,,Ka Šambali" je nešto drugačije,nazovimo ga magijskim putovanjem.


Pobeda i Patnja je Sternova  priča o tome kako je Strejndž stekao titulu vrhovnog maga ,titula je sa saobom nosia i obavezu ispomoći drugoplasiranom, u ovom slučaju Doktor Dum.Oni zajedničkim snagama pokušavaju  da  izbave Dumovu  majku iz pakla preotimajući njenu dušu od Mefista.Tokom čitave priče , Viktor Fon Dum je u centru pažnje kao ozloglašeni monarh ali i uklet čovek kome je majčina mračna magija obeležila čitav život.Dum je problematici magije  više puta pristupao sa stanovišta naučnika pokušavajući da tehnologijom pokori drevne sile.Zbog toga je nizao neuspehe jer se onostrano ne povinuje pravilima nauke.Dumu je ipak bio potreban Stiven Strejndž,mada to nikad neće priznati, jer je  Strejndž sposoban da se bori  sa natprirodnim silama na njihovom terenu i po njihovim pravilima.
Dok je prva priča više akciona, puna obračuna sa demonima i paklenim stvorovima i pomalo obmane sa Mefistove strane tako da liči na palp, drugi strip  ,,Ka Šambali" ,od Demateisa i Grina , je zasnovana na dubljoj  meditativnoj misli o sudbini čoveka i potrazi za savršenstvom.Doktor Strejndž je iznenađen neobičnim poklonom pokojnog učitelja koji ga dovodi u veliku nedoumicu .Razmišljao je o tome da li da osudi ljudski rod  na propast u nadi da će drevni mudraci Šambale stvoriti novo zlatno doba i čovečanstva.


Crtež je različit koliko i priče. Strip ,,Pobeda i Patnja"  je nacrtao Majk Minjola,  tvorac Hellboy-a  kod nas izdavanog u crno-beloj varijanti.Minjolin crtež je vidno pod  uticajem Džeka Kirbija i  nemačkog  ekspresionizma.Minjola naprosto obožava da crta natprirodna bića i palp avanture, pa stoga se odlično snašao u ovom stripu.Nedostaju mu Ditkovi geometrijski oblici i pozadina mu je ponekad  jednobojna i prazna ali zato ume da prikazuje različite energetske kugle i zrake.To je ovde bitno jer se Strejndžova ,,magija" često svodi na manipulaciju neodređenom obojenom energijom.Ko očekuje rituale i sl, kao što se pojavljuju u Hellbazer-u ili ostalim Vertigo naslovima će se razočarati. Strejndž se maklja energijom poput likova iz Star Wars sage sa svetlosnim sabljama.Uz sve to, i njegova filozofija veoma liči na kombinaciju istočnjačke misli iz istih.

Den Grinov crtež u priči ,,Ka Šambali"  je gotovo fotorealističan, ima  slikarski stil koji veoma podseća na Džona Boltona (kod nas pogotovo u ,,Knjigama magije").On nas vodi na mistično putovanje širom sveta pomoću magijskih lej linija.Tu susrećemo bogat spektar vantelesnih iskustava, metafizičkih pojava, arhetipova,okultnih simbola i izuzetno lepih bajkovitih predela.,,Ka Šambali" nekome može ličiti  na (bogato) ilustrovanu  priču više nego na strip zbog manjka  balončića sa dijalogom, ali treba se setiti da je to ,,izvorni stil" starih stripova poput Princa Valijanta.


Obzirom na različit kvalitet priča , solidna (7) ,,Pobeda i Patnja" i odlična (8) ,,Ka Šambali" krajnja ocena je međuocena.Ova zbirka svakako zavređuje pažnju i toplo je preporučujem.

Ocena: