среда, 30. јун 2021.

Palačinke

 

Hellboy: Pancakes from Chad Briggs on Vimeo.

 On je najžilaviji istraživač natprirodnog, ćlan Biroa za paranormalna istraživanja, veliki crveni poludemon poznat čitaocima stripova i gledaocima filmova kao Hellboy. Osim što prkosi natprirodnim silama, veliki je ljubitelj palačinki !  Šta?  Zar niste znali  da pakleni deran voli palačinke?

Ovaj kratki animirani film je pravljen prema istoimenom šaljivom kratkom stripu Majka Minjole, a donosi nam ga nam ekipa iz softverske firme Post Asylum/Element X. Minjolin prepoznatljivi stil crtanja su vešto pretočili u 3d animaciju , pa su uz malo retro šmeka i solidne glasovne glumce napravili simpatičan filmčić.

среда, 23. јун 2021.

Lovci na umove

 


 

 Režija: Reni Harlin

Scenario: Vejn Kramer, Kevin Brodbin, Ehren Kruger

Kadeti FBI-a dolaze na malo ostrvo radi obuke. Da bi položili poslednji ispit moraju rešiti iscenirano ubistvo, međutim zadatak postaje pitanje života ili smrti jer je pravi ubica među njima.

Ne ovo nije recenzija tv serije ,,Lovac na umove" ali tiče se famoznih profajlera. Posle uspeha Demijevog filma ,,Kad jaganjci utihnu", FBI profajleri su postali neizbežni deo svih filmova i serija koje se tiču lova na psiho-ubicu., bilo da su horor žanra ili ne. Bilo ih je u filmovima i ranije, ali su bili manje upadljivi i ne toliko brojnih kao sada. Toliko ih ima da su stvoreni čitavi podžanrovi horora i krimića o serijskim ubicama. No, vratimo se na te profajlere. Šta to beše profilisanje? To vam je postupak kojim se pokušavaju utvrditi neke karakteristike ličnosti i ponašanja nepoznatog učinioca krivičnog dela (ubistva, silovanja) pomoću informacija o specifičnosti krivičnog dela,, mestu izvršenja i žrtvi. Naglasak je na reči ,,pokušavaju" , pošto , verovali ili ne profilisanje baš i nije neka nauka. Tokom devedesetih i početkom dvehiljaditih je rađeno nekoliko ozbiljnih kriminoloških studija o profilisanju i analiza koje ukazuju na to da su profajleri tek zanemarljivo bolji od običnih policajaca pa čak i studenata u predviđanju karakternih crta kriminalaca (videti Istvud i drugi, 2006). Zaključeno je da je profilisanje pseudonauka. Ovo može biti udar za sve one koji veruju u raznorazne šerloke jer su im to  omiljeni zastupnici poretka na filmu i tv-u , ali za potrebe ovog filma to nije bitno , jer nije realističan od početka. Uskoro ćete videti zašto.

Zaplet je u osnovi inspirisan romanom Agate Kristi ,,Deset malih crnaca",  u smislu da imamo grupu koja dolazi na ostrvo, da su odsečeni od sveta i počinju da stradaju jedan po jedanm s tim što u ovoj priči  grupu  ne čine potpuni stranci nego kolege kriminolozi budući profajleri, a dolazak na ostrvo je trebao da bude simulacija, svojevrsan završni ispit iz profilisanja.  Kao što ćete videti upravo ta veština će biti upotrebljena protiv njih samih  jer je , na njihovu nesreću, ubica   takođe vešt u proceni ponašanja pa je napravio  smrtonosne klopke za svakog kandidata ponaosob. Tzv ,,lovci na umove" postaju lovina.

,,Lutkar" odnosno glavni zlikovac ovog filma nikako nije relistično prikazan serijski ubica nego zločinački genije od sorte koja se može videti samo u literaturi i filmovima. Dakle ova osoba nije običan manijak koji se iživljava nad nejakim žrtvama, ili da ih hvata nespremne, nego  kalkulator koji pažljivo planira situacije koje je skoro pa nemoguće predvideti. Koliko god njegov plan deluje pametno, kada odgledate film dovoljno je da  se zapitate kada je ta osoba mogla sve ovo da napravi i postavi , pa će vam biti jasno koliko je takvo delo (ne)izvodljivo.  Samog ,,lutkara" ne vidimo toliko koliko vidimo njegove zamke. Ako ste gledali filmove poput The Cube ili Saw, otprilike znate kakav vas repertoar smrtonosnih zamki očekuje. Obavezna upotreba Rub Goldbergove mašine, otrov, elektrikucija, sabotirano  oružije, skrivene oštrice, eksplozv itsl. Sve je to solido izrežirano, ali je već viđeno i bilo je izlizano još u vreme kada je ovaj film pušten u bioskopski život. 


Već viđeno nije isto što i dosadno, pošto je reditelj Rendi Harlin učinio mnogo toga da film drži pažnju gledalaca. Ovde nema praznog hoda jer je Harlinov film brzog tempa. Od početka imamo napetost, takmičenje  i odbrojavanje koje je nije samo vremensko nego glavu po glavu. U tom frenetičnom tempu  se vidi  i velika mana ove priče.Naime, likovi ovih profajlera uopšte nisu pamtljivi, jednodimenzionalni su, niko se ne ističe, mada je to više do scenarija nego glumaca jer je pisan po principu da bilo ko može da strada bilo kada. Postoji scena u kojoj se vidi malo bolje razrađen lika Sare Mur , koju tumači Katrin Moris, ali ta scena je nažalost izbačena iz bioskopske verzije filma. To je  donekle nadomešćeno klaustrofobičnom atmosferom , osećajem odsečenosti i opštim nepoverenjem likova. Harlin zna kako da izazove kod gledalaca fundamentalne strahove poput straha od smrti i straha od drugog, budući da je sa njima baratao u filmu ,,Zatvor".


Sigurno ste primetili lažni grad na ovom ostrvu. To je zapravo  poligon koje danska policija koristi za obuku . Scenografi su ga naravno malo ukrasili i doradili, ali objekat je zaista takav. Noćne scene u napuštenom gradu sa lutkama kako stoje u mraku,  u ovakvoj priči gde su svi okrenuti jedni protiv drugih, doprinose osećaju paranoje u smislu opasnosti koja vreba  sa svih strana. Šteta što ih nije snimljeno više, pa potencijal ove simulacija grada nije dovoljno iskorišćen. Sa druge strane imamo zanimljive setpiece-ove u kojima Harlin kombinuje elemente iz filmova kao što su Hellraiser, TCM, i već pomenuti Saw. Već u  uvodnom delu filma ćete videti hibrid svih pomenutih, dok vas pri kraju čeka baš poseban obrt sa osobom rastrgnutom kukama u  stilu Hellraiser-a. Povrh svega ima i prilično napetih akcionih scena. Ovom reditelju strava i akcija idu od ruke jer se dobro pokazao u oba žanra, s obzirom da je režirao A Nightmare on Elm Street 4 + Deep Blue Sea kao i Die Hard 2 . Kad malo bolje razmislim o Harlinovom filmu u celini, najbolje ga je opisati kao  hibrid horora,trilera i akcije. Da je propraćen boljim scenarijom tj. bolje napisanim likovima, on bi danas verovatno uživao bolji položaj u ovom psiho-ubica podžanru. Ovakav, ostaje tek kao zanimljiv kuriozitet.

Ocena: