среда, 30. децембар 2020.

Neki pročitani stripovi

 

 

    Fell br.9


 

Nažalost za  sada je devetka poslednji broj ovog serijala. Za sve koji ne znaju , Fell je  crnohumorni proceduralni krimić,Voren Elisa i Bena Templsmita.Pisao sam o prvom tomu ranije, potražite Fell : Divlji grad. Detektiv Ričard Fel svakako nije svetac , ali Snow City (Snegograd?) bi izludeo i najkorektnijeg pajkana i odvukao ga u blato . Ričard polagano puca po šavovima, šiba koga stiže i pada sve dublje u crnilo. Pritužbe  na njegov rad se gomilaju a narednikovo stpljenje nije bezgranično. Može li da reši neki slučaj bez nepotrebne brutalnosti? Pročitajte i saznajte! Spoj Templsmitovog crteža i Elisovog scenarija štima, iako nema neljudskih monstruma , što je Tenmlsmitov forte, itekako ima onih ljudskih  i leševa pride. Templsmit standardno zaobilazi crtanje pozadine , ali mu sasvim solidno ide od ruke prikazivanje  uveliko karikaturalnih likova. 

Ocena : 7/10


Dafne Birn

Dafne je povučena devojčica koja je nedavno ostala bez oca. Njenu majku je privukla vidovnjakinja  koja na čelu sa grupom spiritista nudi razgovore sa preminulima. Dafne lako prozire i prezire te lažne seanse i šarlatane koji tobože komuniciraju sa zagrobnim životom, međutim njoj se počeo javljati neko ko je zaista sa druge strane.Prvo u snovima, potom na javi, posećuje je čudnovati dečko. Ko je on i može li mu verovati? Iako zvuči kao kudikamo zanimljiva premisa , na žalost ovaj strip kvare  sasvim predvidivi scenario ,nerazrađeni likovi i nepromišljen zaključak. Posle čitanja nije nimalo jasno ko ili šta  je taj dečko Da li je on demon? Da li je Dafne opsednuta ili luda? Možda je njen nerođeni brat iz pakla? Zašto  uopšte pomaže mladoj Dafne?  Da je ovo ongoing serijal pojašnjenje ili makar neki jasan nagoveštaj bi sledio u narednim brojevima, ali problem je u tome što je ovo navodno zaokruženi mini serijal. Najčudnije od svega mi je što je autorka Laura Marks  dramaturškinja. Pa, zar ona nije primetila da je kraj vrlo konfuzan? U suštini ovaj strip vredi makar jednom pročitati samo zbog crteža Keli Džounsa.On vadi prosek , pošto crta monstrume kao niko drugi.U ovih šest brojeva Džouns prikazuje  sasvim dovoljno čudovišta, noćnih mora , frikova i ludaka u  prigodnom gotičkom ambijentu. Ako ste videli Džounsove ranije radove, znate da  on briljira u turn of the century hororu.

Ocena : 6/10


Puna korpa glava

 

Džun je mlada, zaljubljena i uživa u  letnjem poslu na idiličnom ostrvu , barem dok se sve ne  pretvori u noćnu moru.Uprkos hororičnom naslovu i naslovnim stranama, ovaj strip je zapravo krimić sa elementima natprirodnog. Džo Hil unosi malo svežine , odnosno natprirodnog i  horora u ne preterano originalni zaplet o kriminalnim i korupcionaškim spregama u malom mestu gde su svi povezani kao svinjska creva . Džou su britki dijalozi  očekivano jača strana , mada su ponegde predugački i  suviše knjiški pa opterećuju strip. Prava zvezda ovog stripa je svakako crtač Leomaks koji sa podjednakim uspehom prikazuje sve,  od uvodne bezazlenosti i  humora do potonje napetosti i horora. U tandemu  sa odličnim koloristom Dejvom Stjuartom, Leomaks  je u potpunosti pogodio štimung svih scena. Naročito su mu jake naslovnice inspirisane horor filmovima  ,,I spit on your grave"  i  ,,Basket case". Ovaj strip je u suštini neopterećujuća mračnija zabava. Jedina veća zamerka mi je karakterizacija glavne junakinje. Od sasvim obične devojke se preko noći , mimo ikakvih indicija da je za to sposobna , pretvorila u opasnu fajterku. 

Ocena : 7,5/10


dr Morgue : Izabrana Smrt

Ovu epizodu  sam reprizirao posle više godina.Veći deo radne ovog broja se svodi na  na Jorikovo nadmudrivanje sa  vidovnjakinjom, dok je manji akcenat na najzanimljivijem delu zepleta  - klincima ubicama i njihovoj uvrnutoj fantaziji. Crtež Paole Kamoriano odstupa od gritty realističnog stilaovog serijala, likovi su uprošćeni i teže ka karikaturi , ali najbolja je u segmentima koji prikazuju Malabduviju tj. grad  iz mašte klinaca. Te deonice je nacrtala kao  svojevrsnu mračna mangu sa senčenjm nalik na rad  Korada Roia .Kao u svakom broju, na kraju je naveden stvarni događaj kojim je strip inspirisan, ali što se tiče obrade pomenutog u domenu fikcije , ova  tema i likovi  su bolje razrađeni u filmu ,,Heavenly Creatures" Pitera Džeksona.

Ocena : 6.5/10


Uspon Kajla Rena

 

Jadan mini serijal o ranim jadima najjadnijeg zlikovca! Mini serijal u kome su Čarls Sou , kao scenarista  i Vil Slini kao crtač su  samo izvođači radova na užasn glupom projektu za retarde tj. propratnom/dopunskom stripu za Diznijeve Star Wars filmove . U Soulovom scenariju nema nimalo autorskog pristupa, može se ponovo reći da je prilično soulless (pun intended) .Pisano je po principu veži konja gde ti gazda Dizni , moga lizni , kaže. Famozni ,,Vitezovi Rena" ( u prevodu zvuče kao da su ispali iz komedije/parodije) su  bačeni kao Dart Mol onomad u Epizodi 1. Ako neko ikada bude sanirao štetu koja je napravljena ovom novom triologijom, biće potreban čovek poput Dejva Filonija da vadi kestenje iz vatre i napravi nešto iloe gledljivo/čitljivo od ovih Diznijevih isprdaka.

Ocena : 4/10

 


уторак, 22. децембар 2020.

Kalifornia

 


Režija: Dominik Sena

Scenarijo: Tim Metkaf

Mladi i opsednuti ekstremima, Brajan i Keri sanjaju kako da unovče svoje hobije. Keri je fotograf koju zaokupljaju fetišistički aktovi, a Brajan je pisac u pokušaju koga zanimaju serijske ubice. Nakon što je objavio zapažen članak na tu temu , Brajanu izdavač nudi da napiše knjigu o najstrašnijim ubistvima proteklih dekada.Kako bi ostvario svoju nameru, Brajan razmatra obilazak starih mesta zločina,  i putovanje koje bi se završilo u Kaliforniji. Karen u putovanju vidi šansu za novim početkom ,  vođena geslom ,,kome ne uspe u Kaliforniji, nigde neće ",  ali samostalno ne mogu da skrpe novac za put.Spletom (ne)srećnih okolnosti, javlja im se par koji bi sa njima podelio putne troškove , ali  tokom morbidne ekskurzije  shvataju da je među njima ubica. Umesto proučavanja  zločina, Brajan i Keri postaju taoci serijskog ubice.


 Koliko ste samo puta pročitali krimiće  ili gledali  filmove i serije snimljene ,,prema istinitoj priči" ? Knjige i romani  pisani prema  istinitim događajima tzv,,true crime"  žanr je tokom  se tokom 70-tih i ranih 80-tih godina prošlog veka doživeo transformaciju. Ako su 60-te godine minulog veka bile decenija hipija,ljubavi i solidarnosti,  70-te su bile decenija straha. Stopa kriminala u SAD-u je tada bila na vrhuncu, a u urbanoj džungli je primećen novi tip psiho-ubice, famozni serijski ubica. Sedamdesetih su harali  Bandi, Berkovic (Semov Sin), BTK, Gejsi , Domer i mnogi drugi krvoloci.Mediji su u ovome videli priliku za senzacionalističkim izveštavanjem, naprosto su se laktali se za reportažama o serijskim ubicama.Iako su za mnoge ovi frikovi bili , sasvim opravdano, razlog za strah, drugima su postali predmet mračne fascinacije. Tada su se  knjige o serijskim ubicama  , raznih autora ,  se prodavale kao alva. Toliko je o njima napisano da je od toga stvoren čitav podžanr. Istraživanje koje je sproveo Publishers Weekly  1993.godine  je pokazalo da su najpopularnije knjige ,,true crime" žanra upravo  o serijskim ubicama, a da  prodaja ide po principu ,,što jeziviji zločin  to bolje".

 


Opsesija serijskim ubicama se prelila i na filmsku industriju i od njih su stvoreni zločinački geniji i nezaustavljivi koljači. Kalifornija svakako nije prva filmska dekonstrukcija mita serijskog ubice pokazivanjem tužne i ružne istine nasuprot holivudskoj stilizaciji , to je  pre ovog filma  uradio  Džon McNoton filmom ,,Henri : Portret serijskog ubice", ali to ostvarenje  je tek početkom devedesetih  imao ograničenu bioskopsku distribuciju . Osim dekonstrukcije, Kalifornija suštinski upire prstom u američku publiku kao konzumente ovih filmova i knjiga. Bez imalo zadrške  ogoljava morbidna intresovanja publike i pokazuje im  kime i čime su zapravo fascinirani. 


 

Pogledajmo samo ubicu u Kaliforniji reditelja Dominika Sene. Erli je sušta suprotnost slojevitim filmskim zlikovcima ovog podžanra. On je sirovina, ubija impulsivno bez neke naročite  taktike i iz najnižih pobuda. Nema tu neke proračunatosti , niti spektakularne  podmuklosti , samo najstariji i najbanalniji trik  pećinskih ljudi tj.  zaseda i BAM u glavu. Bred Pit je pred kamerama postao pravi redneck i  ovom  ulogom definitivno zapušio usta svima koj su  potcenjivali njegovu glumu  zbog mahoim  tipskih uloga manekena koje je do tada igrao. Pit je upio sve pokrete i tikove,   držanje  i mentalitet takve persone. Teško je ostati ubeđen u to da osoba koju vidite pred sobom nije autentična seljačina, stoprocentni trailer trash. Gledaoci to vide s početka, a nesretni Brajan , koji se pravi stručnjakom za ubice,   poslednji saznaje  da iza te Erlijeve zarazne nehajnosti i avanturizma stoji okoreli ubica.


Što se tiče nehajnosti i skoro pa detinje bezobzirnosti, tu se još ističe Džulijet Luis u ulozi Erlijeve devojke Adel. Ona  u suštini glumi  devojčicu u telu žene, i uglavnom je predmet sprdnje što naizgled nezrelom ličnošću  likom što delom.Vremenom saznajemo da Adel nije ovde samo radi humora, iza nje su mnoge traume a ni sadašnjost tj. život sa Erlijem nije mnogo bolja. Možda ona i nije blago retardirana , nego joj je  detinjasto ponašanje jedina odbrana od surovosti života.U pogledu glume jedino Džulijet parira Bredu u ovom filmu, pošto je Duhovni ovde neinteresantan . Brajan bi lako mogao biti Mulder u smislu da istražuje nešto što mu je iznad sposobnosti i standardno je beskoristan u akciji. Mišel Forbs je ok u ulozi Keri, mada je ona više posmatrač (iza objektiva fotoaparata) i svakako je trezveznija od Brajana/Duhovnija, ali  realno ceo film se vrti oko Breda i Džulijet.  Njih dvoje su maltene poput odraslog  pandana Martinu Šinu i Sisi Spačik iz filma ,,Pustara" Terensa Malika. Gledaoci ovog kultnog ostvarenja  će sigurno primetiti da su  deo  zapleta i likovi inspirisani istim , konkretno road movie  sa ubicom za volanom ,  naivnom devojčurom i nerealnom nadom u  bolje sutra.


 Ovo je debitantski film Dominika Sene , pre toga je režirao spotove , pa  nakon gledanja filma  i čitanja intervjua sa scenaristom Timom Metkafom , vidim da je Sena mixed blessing. Sa jedne strane ,  vidi se da je izvukao maksimum iz glumaca  i skromnog budžeta ,  vrlo malo se  stideo preterivana i  nasilja ( još ga je i dodavao!) , umeo je  da održi napetost (Erli je od početka kao tempirana bomba) i ima baš lepo slikanih predela , pustoši isl. za jedan road movie.Dakle režija mu je na visini zadatka, ali problem je što se  petljanjem u scenarijo  otupeo  scenaristinu oštricu i promenio tok filma. Oni nepotrebni off-ovi (voice over) Duhovnija su prema  Dominikovom tekstu.Ceo film je zamišljen kao prst u oko gledaocima ovog podžanra, ali to umanjuju bezvezni  ubačeni zaključci poput onog na kraju.Zar je Brajan tek tad shvatio da pshopate nemaju savest? Da je to razlika između psiho-ubice i normalnog čoveka? No shit Sherlock!Evo još jedan primer nepotrebne promene. Znate li zašto je film nazvan Kalifornia umesto California? Pazite sad ovo , Sena u razgovoru za dvd izdanje priznaje da je tokom produkcije shvatio da postoje i drugi filmovi istog imena  i ladno odlučio da  to reši  menjanjem C u K! Ovo mu dođe lazy writting at its finest. 

Uprkos tome Kalifornija je ipak više nego solidan film koji je ostao skrajnut jer ga je zasenio Oliver Stounov kontroverzni hiperstilizovani i  visokobudžetni  Natural Born Killers koji je u suštini Kalifornija odvrnuta na jedanaest.

Ocena: