четвртак, 29. јул 2021.

Vertigove vizije : Fantom Stranac

 

 

Starost je grozna. Ova misao jeste izlizana,ali vrlo tačna. Takođe, grozota ima svoje nivoe i podnivoe. Gde bi prema tome spadali stanovnici doma za stare ,,Rajski vrtovi" ? To će saznati Naomi, nova radnica u ovoj ustanovi gde nema pravih vrtova, a još je manje rajska. Pored toga, staru zgradu pohodi neki fantom.

 Ovaj strip je one-shot i  deo edicije kojoj je cilj bio reinterpretacija pojedinih starih, ako ne i zaboravljenih, likova iz DC stripova u  dark fantasy stilu njegovog ogranka Vertigo.Iako je one-shot tj. samostalan strip,  ipak je deo šireg Vertigo sveta jer se nadovezuje na Gejmenovog Sendmena , konkretno na  4. tom ,,Sezonu Sumaglica". Predznanje nije potrebno jer je ukaratko sumiran bitan događaj iz tog stripa tj. da  dolazi do promena rukovodstva u paklu, da su demoni  slobodni itsl.


 Budući da je ovaj strip  reinterpretacija, ili bi to trebao biti, Stranac kojeg vidimo je  drugačiji od izvornika, mada ne preterano. Umesto lutajućeg natprirodnog pravednika, ovde je više kao katolički propovednik. Zli jezici bi na ovo rekli : ,,Big surprise! Pa on redovno redovno popuje i drzi slovo". U starim stripovima u kojima je bio protagonista, bio je ujedno i sveznajući narator, tako da je prva i poslednja reč uvek bila njegova. No, kod scenaristkinje Alise Kvitni to baš nije slučaj. Fantom Stranac je ovde sporedan lik, i bliži je svom imenu tj. fantomskiji. Što se tiče njegove pravednosti i nepristrasnosti, recimo da je bliža starozavetnoj. Fantomova nepristrasnost je više krutost, pa i okrutnost. Ovaj vam ne bi pruzio ruku i pomogao ako mu niste po meri.  

 

Glavni lik, uprkos naslovu, nije Stranac nego medicinska sestra/geronto domaćica Naomi Voker. Lik je napisan uverljivo, u smislu obične osobe koja se našla u krajnje neobičnom mestu. Barem tako deluje na prvi pogled. Nemam nameru da to spojlujem. Recimo da nije ono za šta se izdaje, ali ne kao lažljivica nego kao osoba koja nije svesna svoje prave prirode. Ispod strave i užasa se nalazi veoma čudna i dubiozna ljubavna priča. Kažem dubiozna jer je dovoljno pogledati kako je taj ljubavni odnos , ako se time može nazvati, počeo. Najveći adut Alisinog spisateljstva je što odlično prikazuje sive likove kako žive u mahinejskom svetu.

Osnovni problem Alisinog scenarija je što je radnja takva da nema gradacije straha. Malo se nazire u uvodnim stranicama ,  na kojima je  odmah jasno da ovo nije obična institucija, ali ubrzo dolaze zbrda-zdola nabacane scene strave.Od tada pa nadalje sve je poput lutanja od prostorije do prostorije kao u kući strave iz luna parka. Najverovatnije je Kvinsi  zbrzala priču kako bi je sabila u predviđenu dužinu  od pedesetak stranica. Od ove storije se mogao napraviti duži strip, makar dvodelni, ali edicija je takva kakva je. Barem nije zgusnuto u industrijski standardne 22 stranice plus reklame. Tek bi to bila propast! Takođe ostaje nejasno zbog čega demoni nisu iskoristili priliku i rastrgli oslabljenog Stranca, a nije da im manjka povod.

Vertigo je bio i ostao poznat po  eksperimentalnom stilu, kako crtačkom tako i scenarističkom. U početku su , na žalost,  neretko angažovani  loši ili trećerazredni crtači. Gaj Dejvis je izuzetak.Ovaj strip spada u rane radove  crtača Gaja Dejvisa. Nedugo pre ovoga , samo nekoliko meseci ranije,  je započeo rad za Vertigo na danas prilično poznatom serijalu ,,Sendmenovo pozorište misterije" (Sandman mystery Theatre). U DC stripovima, pa tako i vertigu kao Imprintu, ima više Sendmena, tako da se naslov ne odnosi na onog Gejmenovog (iako se i tu pomalo pojavljuje) nego na karakterističnog osvetnika sa gas maskom koji je osmišljen u zlatnom dobu američkog stripa. Ne spominjem taj serijal tek tako, bibliografije radi, nego zbog toga što je i ovaj strip Dejvis crtao istim stilom. Dakle, ovde su mu likovi, debeljuškasti i glavati, što nimalo ne smeta jer kako strip odmiče oni postaju sve groteskniji i sve manje ljudski. Vremenom je izbrusio stil i specijalizovao se za čudovišta poput onih iz stripova koje je radio za Dark Horse comics (Hellboy, BPRD, Solomon Kejn, itsl.) po kojima je danas najviše poznat. Ako izuzmemo dežmekaste ljude i demone, u ovom brojgelovskom paklu vidimo i poneko čudovište, odnosno začetke crtačeve fascinacije čudovišnošću. Da mu je dato više prostora, Dejvis bi im se više posvetio, ali  table su mu pune stravičnih scena bez obzira na to. Nasuprot stravi, akcione scene su statične, a scenario i format su takvi da  je teško izbeći utisak zbrzanosti. No, uprkos ovoj zbrzanosti, autorski tandem se pokazao više nego solidno.

Ocena:



Нема коментара:

Постави коментар