четвртак, 30. април 2020.

Izbor



Klonovi sleću na bojište, dočekuje ih kiša lasera. Sledi još jedan od bezbroj okršaja klonova i droida. Sasvim uobičajen prizor iz  Zvezdanih ratova. Za jednog klona, vreme kao da je naglo stalo. Iz daljine čuje kako ga pećina doziva.Na prvi pogled, tamo ga čeka samo mrkli mrak, ali ubrzo otkriva da stvari stoje sasvim suprotno. Do ulaska je živeo u mraku , u pećini je progledao .

       


,,Izbor" je ruski fan film Antona Koretskog  i Pavela Kulikova koji se kao nijedan do sad  upušta u neistražen kutak psihe ovih vojnika u belom oklopu i osvetljava istinu o tzv ,, klonovima" . Iako ih u franšizi nazivaju klonovima , strogo gledano oni nisu samo proste kopije. Nisu samo genetski identični vojnici . Rođeni su  u epruveti , lišeni svog ,,ja" jer im je subordinacija bukvalno usađena u mozak. Oni nisu  klonovi koliko pioni, nisu  ljudi  nego brojevi. Što bi Rast Koul rekao, biološke marionete. Međutim, ova marioneta postaje svesna svog položaja. Suočen sa istinom, na njemu je izbor. Ostati pion ili postati neko . Može li nadvladati mentalno programiranje ?


,,Izbor" je jedinstvena  pojava među Star Wars fan filmovima. Ne samo da je scenario  ozbiljniji  nego je  realizacija  sasvim neočekivana .Režiseri ovih filmova uvek imitiraju Džordža Lukasa ili njegove uzore iz drugih žanrova.  Koretski i Kulikov su ovoj materiji pristupili sasvim drugačije.Dugi kadrovi puni simbolike u stilu Andreja Tarkovskog čine ovaj kratki film nadrealnim iskustvom.

среда, 29. април 2020.

Fan Stripovi


Neki među njima su profesionalci, drugi  su amateri , ali svima je zajednička ljubav prema stripu.Odrasli su uz stripove i filmove i odlučili su da iskažu poštovanje na najbolji mogući način - stvaralaštvom. Ovo nije best of lista fan stripova nego moj odabir stripova koje možete čitati za dž. dok provodite dane u kućnom karantinu.


 Dilan Dog - Kiša je svuda ista


Ovaj kratki strip Zlatibora Stankovića i Harisa Varajića  se tematski naslanja na kultni prvi specijalac ,,Klub strave i užasa". Ko je pročitao , znaće šta tačno predstavlja  čudovište iz Loh Nesa, mada i na osnovu ovih nekoliko stranica se može doći do istog zaključka .Ljudi obitavaju u dva sveta. Prosto rečeno . čovek nije samo racionalno biće, iako sebe na osnovu toga kuje u nebesa, nego ima u njemu mnogo toga iracionalnog.Potrebni su mu mašta , snovi itsl. Dilan čitavog života juri za natpriodnim, za onostranim , iako je skeptik. Potreba za onostranim  u njemu je jača od skepse, pa mu i mala čuda ulivaju nadu. Iza njegove glave bi komotno mogao da visi poster iz dosijea X , sa rečima ,,I want to believe".
Objavljen je 2014 , a tri godine kasnije izdat je u desetom  broju strip revije Kiša .
Pročitajte ovaj kratki strip na facebook stranici striparnice Južni Darkwood.

 Betmen - Dogovor



Najkontraverzniji kratki strip o Betmenu koji je podigao podosta prašine 2013.godine.Ujedno i najmračnija priča sa Betmenom i Džokerom. Zaboravite  Killing Joke i ostale , ovo je crnje od najcrnjeg.Rekoh najmračnija betmen priča ali ujedno to i nije, jer se primećuju prilično velika odstupanja od karakterizacije pomenutih likova.Može se reći da su Betmen i Džoker ovde samo poslužili kao simboli večitog rata dobra i zla, i da je ovo nije priča koliko prilika da  se Džoker  iskoristi kao  mouthpiece za autorov pesimizam.
Sa crtačke strane gledano, Danijel Bailis nam pokazuje  mešavinu Paula Poupa sa starim MTV crtaćima.  Ovaj i sledeći strip možete pročitati na sledećem blogu.

Supermen - Kraj Boga



Od istih autora , podjednako veseo strip o čoveku od čelika.Supermen je utopista, bezuslovno  spreman da pomogne čitavom čovečanstvu u nadi da će jednog dana dostići njegovu moralnu visinu. Ali šta ako uprkos svim nadljudskim naporima , čovečanstvo jednostavno  nije sposobno da krene tim putem? Zamislite Supermena koji je proživeo toliko duga da uviđa potpuni krah svojeg sna, i reši stvari po principu starozavetnog Boga.

Ne mora sve biti toliko crno.Sledeći stripovi sa Betmenom i Supermenom  su  sušta suprotnost ovakvom pristupu. Setimo se reči Alana Mura ,  ,,superheroji nisu stvoreni da nose taj teret, takav mrak".

Supermen - Zlatno Doba


Storibord crtač Van Viersen sa  mnogo uspešnih projekata iza sebe (filmovi poput Blejda, X-Men 2 , Planeta Majmuna itd) nam donosi priču nadahnutu   ranim stripovima o čoveku od čelika. Ovaj omaž Džeriju Sigelu i Džou Šusteru je između ostalog podsećanje na  optimističnije  , zli jezici bi rekli naivno , doba superherojskog  stripa. Kada i kako je Klark kent , iz zlatnog doba, odlučio da postane Supermen?  Pročitajte strip na autorovom sajtu.

Betmen -  Krojač   


Zbog čega je jedan krojač u Gotamu zamrzeo svoj posao a klinac Betmena? Odgovore na ova pitanja možete  dobiti čitajući dva kratka stripa  Batman : ,,The tailor"  i  ,,Why I hate Batman " crtača po imenu Aiton Inaki Erana Bastera. Pročitajte stripove na autorovoj  deviantart stranici , ovde i ovde .

Mračni Lordovi


Dart Vejder odlazi na hodočašće na planetu  Moraband ,nekadašnji  Koriban.  Šta li   ga očekuje među drevnim ruševinama kolevke sitova? Ovo je samo jedan od 19 stripova od po šest stranica  trojca koji čine Džim Melo , Aleks Rej i Toni Rej  a koje možete čitati na sajtu astarwarscomic.com

Helboj - Eulogija



Ako možda niste znali ,Helboj je na kraju jedne od brojnih avantura umro.Pošto je smrt u  u stripovima relativna stvar, naročito za protagoniste poput  Helboja, kasnije se vratio- mada drugačiji. U svakom slučaju , Vasilis Lolos je nacrtao posvetu omiljenom strip junaku. Pogledajte kako jedno malo čudo(vište) može da ostavi veliki trag za sobom.Ako vam se stil učini poznat od nekud, možda ste čitali neke od njegovih radova poput pojedinih brojeva Konana, ili strip Akaneiro

Čitajte strip na autorovom blogu  ovde 

Zagor - Prijatelji



Vedro je nebo nad Darkvudom. Zagor se vraća u svoju močvaru nakon sastanka sa indijancima i lova , očekujući Čika kako lenčari u kolibi.Ispostavlja se da ga tamo čeka  još jedan  stari znanac. Ko? Čitajte i saznajte u ovoj kratkoj priči koju nam donose crtač Ismet Erdić Erda i kolorista Dejan Bilokapić.

Prijateljski strip čitajte ovde



TO 



Priču o deci koja se bore protiv zlog natprirodnog klovna Penivajza sigurno znate.Ako niste čitali Kingov roman ,,TO" , možda ste gledali jednu od dve ekranizacije. Vinsent Raš iz Oregona se potrudio da uvodno poglavlje pretvori u strip. Pogledajte njegovo viđenje početka romana/filmova.

I vi ćete ploviti  ovde





среда, 15. април 2020.

Flamanski košmar




U Gentu se desilo neobično ubistvo.Stari trgovac je pronađen u reci, potpuno zdgnječen i bez imalo krvi u žilama.Upravo ovaj poslednji detalj ubistva privlači pažnju izvesnog lovca na vampire.Harlan Draka polazi da istraži ubistvo , ali mu ono  ne izgleda kao delo arhivampira tj. ,,gospodara noći". U uspavanom gradu ga očekuje nešto sasvim drugačije.


Ranije sam bi mišljenja da su najbolje epizode Dampira one u kojima samostalno rešava misteriju.Sa ovog odstojanja , primetio sam sledeće: takve epizode su najbolje jer je Dampir u njima nebitan.Ovo je jedna od šačiće epizoda u kojima je Harlan Draka stavljen u ulogu klasičnog istraživača natprirodnih pojava, s tim što je akcenat čitave priče na natprirodnom elementu, te Harlan ispada sporedni (zasluženo) lik u sopstvenom stripu.Otkud to?  Zar nije glavni lik bitan u sopstvenom stripu? Jeste, ili barem bi trebao biti pod uslovom da je on zaista ima  ličnost, a upravo to manjka Dampiru.Harlan Draka je potpuno neupečatljiv jer je kao lik nerazvijen.Smišljen je po kalupu lovaca na čudovišta koji nisu  obični smrtnici  nego i sami pripadaju tom svetu protiv koga se bore. Blade i Hellboy su očigledni uzori, ali za razliku od njih Harlan nema baš nikakvih dilema oko izabrane profesije.Čak i to da ostavimo po strani, on je lik minimalne  introspekcije, razmišljanja, poimanja sveta oko sebe itsl.Zacrtano mu je da lovi vampire i to je to.Bilo da čitate prvi, trideseti ili stoti broj, Harlan je uvek isti.Nema ličnog razvoja , zakucan u mestu, one note lik.


Boseli kao u stripu ,,Izgubljena duša"  za protagonistu uzima osobu koja je na raskršću između dva suprotstavljena sveta.U pomenutom to je bio Jan Midlar , zaglavjen između života i smrti u tuđem telu , a ovde Adrijen de Kremer koji je rastrgnut između ljudskog i čudovišnog.Na prvi loptu deluje kao dosadni starkelja koji  živi po šablonu, čovek  po kome bi mogao sat da navijaš.Međutim , ispostavlja se da je on  čitav život proveo ne znajući da zapravo nije čovek već vanzemaljsko biće.Stvor u njemu želi da uništi sve veze sa dosadašnjim monotonim  životom  i da se otisne u drugu dimenziju, među svoje. Sa druge strane , Adrijen želi da nastavi miran život u Gentu sa jedinim prijateljem Teom . On je nesvesno raspolućena ličnost, oduvek je bio drugačiji ali sve te trenutke u kojima se ta drugost ispoljavala je potisnuo iz sećanja.Javljaju mu se samo kao noćne more. Kopajući po prošlosti , Adrijen dolazi do katarze u vidu samospoznaje , međutim novo saznanje ga stavlja pred težak izbor : rutina ili put u nepoznato?


Boselijeva priča  je mogla biti odlična, da je tako napisana u celosti.Ali ovo što sam u prethodnom pasusu naveo je samo njen zaključak/kraj, a on leži na gomili nelogičnosti.Poglavlje o prošlosti De Kremerovih , prema dnevniku kapetana Flandersa ima puno rupa. Primera radi : Odakle su ti vanzemaljci? Zbog čega su pobili  celu posadu, a kapetana ostavili živog? Brod im nije bio potreban za prelazak u drugu dimenziju . Ko ili šta ih je prognalo iz domovine ? Zašto? Ako su zaista proterani , zašto  su se kasnije  lako vratili ? Zbog čega je Flanders sve vreme  ćutao o ovome? Otkud su se tako lako uklopili u svet ljudi? Iz navedenog je jasno da scenario ne drži vodu.


No , ostavimo na trenutak sve nelogičnosti scenarija i pogledajmo samo te mračne noći i  puste ulice  usnulog grada Genta , potom sablasni dom  De Kramerovih  i  Adrijenove košmare iz detinstva .Crtač Luka  Rosi od prve stranice pažljivo gradi jezivu atmosferu koja vremenom narasta do užasa većih razmera.Time doprinosi i povremenom promenom perspektive, posmatranjem iz ugla stvorova on naglašava strah glavnih aktera, strah od nevidljivog goniča.Rosi se očigledno ugledao na majstora Đampjera Kazertana.Naravno, Rosi ne bi bio Rosi da se zadržao samo na nagoveštaju strave, ima i vrlo jasnog krvavog body horora na kome bi mu crtači modernog Dilana Doga pozavideli.


Jedini razlog zbog koga se povremeno vraćam ovom stripu je  stil  nekolicine crtača među kojima je Rosi .On je  od te vrste umetnika koji vade skoro sve scenariste, osim downright očajnih, a ovde , na sreću, ima posla sa ok pričom.Boseli je je svoje najbolje dao drugde , uglavnom u Zagoru . Što se Dampira tiče , šteta što nije bolje povezao narativne konce jer je ,,Flamanski košmar" vrlo lako mogao biti na toj visini.Krajnji rezultat svakako nije loš. Košmari ne moraju imati smislenu fabulu, važan je strah koji izazivaju, a ovaj strip opravdava naslov.


Ocena:

уторак, 31. март 2020.

Belijal

Mladić  dolazi iz sela u grad i traži smeštaj u oronulom hostelu. Gazdarica rado prihvata Dvejnove pare ali  posmatra novajliju sa sumnjom , ali  ništa u vezi tog ćutljivog mladića  nije neobično osim što sa sobom nosi veliku pletenu korpu. Džeparoši polagano kruže oko njega kao grabljivci jer  u ovom žutoljuncu vide lak plen, međutim Dvejn nije sam.Neko ili nešto ga čuva...



Da li vam ovo deluje poznato? Ako ste ste se setili ,  onda znate  da je ovaj  kratki film Erika Yoder-a zasnovan na horor komediji Frenka Henenlotera ,,Basket Case". Ako niste, eto preporuke za gledanje.
Iako ovo nije prvi kratki film rađen prema  Basket Case-u, to mesto  pripada Belijalovom snu (Belial`s dream) rađenom za potrebe blu ray izdanja filma, ovo je ipak prvi fan fil jer je nezavisan. Belijal je snimljen u duhu originala, u smislu da entizijazam sa blesavim scenarijom i malim budžetom čini čuda .Reditelj čak tvrdi da je sve snimio bez para, uz pomoć prijatelja i cimera!
Glume simpatični naturščici, sa ponekim profesionalcem, korišćeni su  je starninski (ali nikako prevaziđeni) stop-motion efekti i ima splatter-a. Sve po meri Henenloterovog filma. Yoder je vešto reprodukovao  estetiku b-filmova iz 80-tih . On nije samo kopista nego ima i originalnih radova, pa ako vam se sviđa Belijal pregledajte i ostale filmove na  njegovom youtube kanalu.

недеља, 29. март 2020.

Dno sveta


Režija : Ričard Sirs
Scenario : Brajan Gotlib i  Dejvid Kovalski

Mladi par Aleks i Skarlet krstare Rutom 66 ka Los Anđelesu.Usput devojku hvata mučnina pa odlučuju da naprave kratak predah u naizgled praznom motelu.Skarlet  nestaje tokom noći, Aleks misli  da je oteta. Tragajući za njom on se susreće sa sumnjivim tipovima i budi se u drugom  životu.Da li je putovanje sa Skarlet bio san ili je njegov drugi  život samo san?



Ako niste gledali film, nemojte čitati dalje.Upozorenje ! Slede spojleri!


Čitava priča je zapravo psihodrama unutar glave devojke  Skarlet.Konkretno, nju grize savest jer je u prošlosti maltretirala mlađeg i bespomoćnog paralisanog brata na smrt.
Zbog toga je u stalnoj psihofizičkoj agoniji.Od toga ne može pobeći  ni u snu.Umesto da krstari uzduž i popreko po zemlji snova, ona je vezana za jednu uspomenu.Koliko god da pokuša da to promeni, da postane druga osoba, za nju je to nemoguće.Mračna prošlost neprestano provejava kroz sve.

Kada se radnja filma ovako ovako objasni , sve ispada vrlo jednostavno, zar ne? Prosto da prostije ne može biti. Srećom po gledaoce, one koji zaista žele da upotrebe mozak, ovo nije takav film. Radnja zahteva punu pažnju jer čitav  filma pratimo iz neobičnog ugla.Mi posmatramo svet iz vizure fantazma tj. jednog od učesnika u Skarletinom košmaru. Zamislite na trenutak da jedan od vaših likova iz  snova postane živo i svesno bića koja nastavljaju da žive između  snova. E pa upravo to je protagonista ovog filma , mladi Aleks . Začkoljica je u tome što on to naravno ne zna. On misli da je pomešao san i javu te istražuje kako bi saznao šta je od ta dva stvarnost, neshvatajući da to nije ni jedno ni drugo.Svet koji nastanjuje, i on sam su samo san jednog spavača, a to je Skarlet. Pošto se za rešavanje misterija / istraživanje uzroka na engleskom kaže ,,get to the bottom of  something"  onda  Aleks rešavajući misteriju figurativno dolazi do dna sveta, do istine o Skarlet.


Ovo je film koji ćete jedino  pamtiti po obrtu.Da nije takvog zapleta i obrta, Bottom of the World  ne bi imao šta mnogo da ponudi.Dijalozi su neupečatljivi,rutinski, bez neke rečenice vredne citiranja. Slično važi i za glumce. Daglas Smit  deluje kao  neispavani mladić, što ovakvoj priči baš paše dok je Džena Maloun malo življa ali ne dobija baš previše šanse da to pokaže.Ta manično-depresivna uloga Skarlet  ni ne ostavlja mnog oprostora za improvizaciju.Lik Skarletinog oca koga tumači Ted Levin je nedovoljno iskorišćen.Scenarista  Gotlib ne koristi baš sve mogućnosti mindfuck priče a  ni Sirs kao reditelj nije mnogo motivisan za isto. Baš šteta jer im je to glavni mamac za film.Samo bacite oko na poster  ,,Reality is not what it seems ". Fali više snolikih scena, psihodelije, bizarnosti .Interakcije sa drugim likovima iz sna ima, ali na kašičicu.


Moglo se više vremena posvetiti onoj vožnji  kroz pustinju , praznom hotelu, pomahnitalom svešteniku , maskiranom čoveku itsl.  Utisak mi je da je film svedeniji nego što je mogao biti, bez obzira što je ovo  direct to dvd film. Nije potreban veliki budžet da bi se ovakav film poboljšao nego nadahnutija režija Setimo se filma Donnie Darko. Ako već hoćete nestandardni film koji nadilazi ograničenja standardizovanog narativa, opet iz reklame/blurba za ovaj film , onda je potreban baš takav (ekperimentalniji) pristup. Kao što rekoh, misterija će vas privući i kopkati do kraja, ali celokupna izvedba je prosečna.

Ocena:



субота, 29. фебруар 2020.

Pogled od 12 parseka


Stranac dolazi tiho u prašnjavi salun na margini daleke  svemirske stanice.Među sumnjivim gostima neugledne krčme, negde se krije begunac.Da je samo jedan u pitanju , ni po muke, međutim,  sakrivaju  ga jataci.Stranac je škrt na rečima ali njegov  šlem govori više nego on sam.Lovac se polako približava lovini dok smutljivci gutaju knedle. Ako im se pogledi ukrste, crno im se piše , jer je tihi stranac zapravo lovac na ucene nadaleko poznat kao ... Boba Fet.


Ovaj kratak film nam dolazi iz Finske, a realizovala ga je ekipa ruinedfilms-a pre skoro pet godina.Bez obzira na  naziv ekipe , ovaj film reditelja Erika Raunio-a   je baš nasuprot , sve osim ruined.Tenzija među likovima, usporavanje kadrova,  sve  je to odličan omaž Serđu Leoneu.Pošto je Boba Fett inspirisan Leoneovim čovekom bez imena, njemu je špageti vestern (sa daškom sf-a) prirodno okruženje. Ovo je jedan od malobrojnih Star Wars fan filmova u kome se ne potežu svetlosne sablje. Ko ume, dovoljni su mu čvrst pogled i brzi prsti.





недеља, 23. фебруар 2020.

Crna Kapuljača : Cvet smrti


 Greg je napustio Filadelfiju i sklonio se u miran kraj Kalifornije  radi terapije i odmora.Koliko god se on trudi da pobegne od nevolje, ona ga ne napušta jer ne može pobeći od sebe samog .Crne misli mu ne dozvoljavaju da odmori telo i duh, a nekme među pacijentima stiže zlosutni ,,cvet smrti"- znak da ga goni kartel.Da li će Greg ponovo navući crnu kapuljaču i osujetiti ubicu?

Cvet smrti je samo varijacija ozloglašenog ,,poljupca smrti"  kojim  mafijaški bos osuđuje drugog ili druge na smrt.Pitanje je koliko je to zaista postojalo, ali taj gest  je ušao u kolektivnu svest putem filmova kao što je  ,,Kum" i slični.Ovde vidimo da kartel šalje cvet smrti onima koji su drznuli da im se zamere.


Ko je pročitao ,,Poljubac metka" od Svircinskog i Gejdosa , zna tačno šta da očekuje.Dalje avanture Gregorija Hetindžera tj. ,,Crne kapuljače" se  nastavljaju  u istom maniru.Ovo je prvenstveno Gregorijeva borba sa zavisnošću na putu ka iskupljenju, kakvim ga on zamišlja.Taj put je vrlo klizav, obzirom da njime ide  kao vigilante/osvetnik.Ova kratka priča , osim što predstavlja prelaz između dva poglavlja, ujedno se može čitati i kao primer manljivosti vigilantizma.Taj poriv da se nabaci maska i svaka nepravda  reši batinama, je vrlo  prvoloptaški i problematičan.Ako ništa drugo , Svircinski pokazuje koliko je zaista malo potrebno da  taj način razmišljanja dovede do katastrofalnog ishoda. Dovoljno je  protagonistu namagarčite i navedete na pogrešan trag.


Ovo može biti i objašnjenje otkud se Hauard Čejkin prihvatio da crta ovu epizodu.Za neupućene, evo šta pomenuti misli o superherojima: 
 "the idea of a man or woman dressing up in these goofy outfits and going out and fighting crime is absurd." Naravno , to mu ne smeta kada radi bliske žanrove ili stripove o likovima koji nisu kostimirani a potiču iz  takvih serijala.Black Hood ne spada u superherojski strip , žanrovski gledano ovo je palp, ali mu je blizak zbog maskiranog protagoniste.Zaplet ovog broja  je takav da potvrđuje  Čejkinovu konstataciji.Naravno, ne treba očekivati od ovog stripa nekakvu dekonstrukciju, Svircinski nema takvih ambicija. Zaplet je skoro pa tipičan krimić sa fatalnom damom.


Čejkinov stil je vrlo različit od Gejdosovog, ali paše ovoj palp materiji.Naravno , uz uslov da sledi  neke smernice , koje on nažalost ne čini.Problem je što velika većina Čejkinovih protagonista ima tzv.,,Čejkin facu", tj. Hauard ih crta po sebi iz mlađih dana sa sve naglašenom četvrtastom vilicom.Ako mi ne verujete, slobodno virnite u njegov rad od American Flagg pa na ovamo, naročito na naslovnice.To ne mora nužno biti loše, ako imamo u vidu autorske stripove, ali ovde je takav tretman glavnog lika promašaj.Gejdos je Hetindžera prikazivao kao  jedng običnog, svakodnevnog ,,everyman" lika koji je upadljiv isključivo zbog unakažene polovine lica.On nije neki rmpalija ili  mačo tip, uprkos profesiji i noćnim aktivnostima , nego sasvim običan čovek , prosečan u svakom smislu.Ova verzija crne kapuljače nije  akcioni junak, niti brilijantni detektiv .Pored toga, osim ove ,,Čejkin face" vidi se i druga Hauardova tendencija, a to je ,,udeblavanje" likova.Negde prelaskom na digitalno crtanje, Čejkinov crtež  gubi onu tipičnu američku   anatomiju, i naprosto , u nedostatku boljeg izraza, udebljava svoje likove.Skoro svi izgledaju kao da su ih izbole pčele, ili da pate od nekakve alergije.Naduveni prsti, podlaktice , lica itsl.Razumem da ima nekih dežmekastih likova tu i tamo , ali skoro  svi?

Sa druge strane, Čejkinov osećaj za kadriranje nije izlapeo, mada ovo nije baš najreprezentativniji uzorak njegovog rada.Sve kao da ukazuje na to da je ovaj broj prvobitno trebao da realizuje neko drugi, a da je Hauard uskočio na zamenu.Daleko od toga da je zbog takvog rada ovo loš strip, ali umesto da bude solidan ostaje tek nešto više od ok stripa.

Ocena: